Kako se godinama u tišini posmatrao slučaj u Brčkom i može li se BiH izboriti s problemom trgovine djece
Na vrhu piramide se nalazila 72-godišnja Zahida Đogo, vlasnica kuće i "teta čuvalica", kojoj je skupa sa sinom Alijom (38) određen jednomjesečni pritvor.
Prema nezvaničnim informacijama koje je Klix.ba ranije otkrio, vrtić je funkcionirao od 2018. pa je nevjerovatno da niko od nadležnih sedam godina nije reagirao na takvu pojavu.
Pitanje na koje javnost traži odgovor je i to kako je moguće da niko od komšija nije primijetio ništa čudno, uzme li se u obzir da je u kući u posljednjem trenutku zatečeno čak 31 dijete uzrasta od novorođenačke dobi do 12 godina starosti.
Ovaj problem poprimio je i međunarodne razmjere jer je u kući zatečeno šestero djece s pasošima Republike Hrvatske, a na osnovu prikupljenih informacija susjedne države, tamošnji ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović ukazao je na to da je ovdje riječ o žrtvama trgovine ljudima.
"Sistemu je lakše kada se pravi da ne vidi takve stvari"
Pravnica i aktivistica iz Brčkog Ana Kotur-Erkić u razgovoru za Klix.ba kaže da najveći problem predstavlja činjenica da su ljudi spremni ćutati o svim nelegalnostima koje se oko njih dešavaju.
"Neshvatljivo mi je da neko može nazvati vrtićem kuću koja nema nikakvu oznaku ustanove za odgoj i obrazovanje djeteta. Mi prema Zakonu o radu imamo situaciju da se pomoć u kući, odnosno tete čuvalice moraju plaćati i vrlo je jasno definirano koje obaveze proizilaze iz svega toga. S treće strane, neshvatljivo mi je da imate 31 dijete u kući i da niko ništa čudno nije primijetio", kaže nam Kotur-Erkić.
Indicije ukazuju na to da su u kući boravila djeca romske nacionalnosti, a naša sagovornica smatra da je sistemu lakše kada se pravi da ne vidi ovakve stvari, jer bi se u suprotnom, vrlo legitimno postavljalo pitanje njegove odgovornosti prema svima nama.
"Sistem je vrlo licemjeran kada su u pitanju djeca sa margine, jer će se uvijek naći opravdanje zašto ne reagirati. Brutalno iskreno ću reći: da je riječ o zanemarivanju djetata koje je iz situirane politički podobne ili nepodobne porodice, mi bismo znali drugi dan, ako ništa da osudimo roditelja i situaciju. Ali, ovdje su u pitanju djeca koja ne pripadaju nikome i ne uživaju stvarnu zaštitu ljudskih prava, nego samo nominalnu brigu nevladinog sektora te će se za njih boriti samo ljudi koji stvarno vjeruju u ljudska prava u BiH", nastavlja Kotur-Erkić.
Naglašava da se u konkretnom slučaju iz Brčkog ne radi "o paravanu", već stvarnoj trgovini ljudima.
"Kada pročitate opis krivičnih djela, onako kako ih predviđa zakon u Brčko distriktu, jasno je da su svi elementi krivičnog djela, odnosno elementi bića krivičnog djela u potpunosti zadovoljeni. Ovdje samo treba pustiti da Tužilaštvo, čak iako nema svoj lični kapacitet, u saradnji sa organizacijama koje se bave tom problematikom, nađe načina i snage da procesuira odgovorne", dodaje Kotur-Erkić.
Smatra da je trenutna situacija veliki udar za domaće pravosuđe jer u BiH postoji svega nekoliko pravosnažnih presuda za trgovinu ljudima, a koje se odnose prije svega na prosjačenje te neke druge oblike dešavanja iz te oblasti.
"Tu je sudska praksa vrlo skromna, ali značajna te treba pustiti prostor da se razvije dalje kako bi se mogle preduhitriti neke buduće ovakve situacije", nadovezuje se Kotur-Erkić.
Djeca u lokalnom hotelu: Da li je to pravo rješenje?
Inače, Brčko ne raspolaže kapacitetima za prihvat djece u stanju potrebe te je 31 maloljetna osoba privremeno smještena u prilagođene prostorije jednog lokalnog hotela.
Naša sagovornica smatra da to nije najbolje rješenje, iako službe angažirane oko mališana daju svoj puni kapacitet, na način kako to najbolje znaju.
"Vjerujem da daju sve najbolje od sebe, kako bi djeci pružili minimum boljeg, nakon onoga što su proživjeli. Ali, ključno je da ti ljudi nisu obučeni za rad sa žrtvama trgovine ljudima, na način kako su to članovi specijaliziranih nevladinih organizacija te stručnjaci poput psihologa, psihoterapeuta ili socijalnih radnika. Ono što se trenutno nudi nije sistemsko, niti trajno rješenje jer prosto djeca koja su pod tom količinom stresa trebaju potpuno drugačije okruženje", smatra pravnica i aktivistica iz Brčkog.
Sve veći broj žrtava u BiH
Bosna i Hercegovina nikada nije bila izuzeta problema trgovine ljudima, a prema podacima nevladinog sektora u proteklim godinama se bilježi povećanje broja žrtava, posebno djece.
S tim u vezi, sada je od izuzetnog značaja zapitati se da li je BiH ponudila pravo rješenje u kontekstu borbe, uzme li se u obzir da u našoj zemlji ne postoji ni specijalizirano institucionalno sklonište za žrtve odrasle dobi, ali i djece.
Ti poslovi su povjereni sigurnim kućama za smještaj žrtava nasilja, a njih svega četiri imaju kapaciteta za rad sa ovom specifičnom grupom osoba.
Skloništa za žrtve trgovine ljudima postoje u Bijeljini, Modriči, Mostaru te Bihaću, a upravo posljednje navedeno djeluje u okviru Udruženja "Žene sa Une", iz kojeg nam potvrđuju da bilježe povećan broj djece kao žrtava.
"Suočavamo se sa izazovima i problemima sa kojima se susreću ova djeca, kada je u pitanju preživljena trauma, ali i sami procesi resocijalizacije i reintegracije. U svakom od ova četiri skloništa, mi provodimo psiho-socijalne tretmane te tretmane podrške, uz redovno uključivanje djece u odgojno-obrazovni proces. Međutim, nekako ostajemo zabrinuti za nepostojanje sistemskih rješenja jer skloništa, odnosno sigurne kuće nisu trajni oblik zbrinjavanja te kao takve i ne trebaju biti", kaže za Klix.ba Aida Behrem, direktorica Udruženja "Žene sa Une".
Veoma bitnim smatra upoznavanje šire javnosti s fenomenom trgovine ljudima, posebno kada su u pitanju djeca, uz naglasak na važnost prijavljivanja svakog zanemarivanja i zapuštaja maloljetnika.
"Na primjeru iz Brčkog vidimo da javnost nije dobro informirana o problemu trgovine ljudima, a programi prevencije moraju uključivati i širu društvenu zajednicu. Nekako smo se svi zatvorili u svoja četiri zida i nije nas briga šta se dešava u susjednoj kući, dvorištu ili stanu, a trebali bismo više razvijati tu kolektivnu svijest da svaka osoba, odnosno svako dijete ima prava na bezbjedan i siguran život", naglašava Behrem.
Traumatske posljedice, posebno kada su u pitanju djeca, ostaju prisutne dugi niz godina, posebno u slučajevima gdje su ona odgojno zapuštena i zanemarena, zbog čega bh. sistem mora ozbiljnije pristupiti problemu, koji sa sobom nosi dalekosežne posljedice.
Upravo zbog toga, primjer iz Brčkog treba biti najveći alarm za uzbunu, a ne samo još jedan slučaj "tamo negdje u BiH", koji će pasti u zaborav svega nekoliko dana od otkrivanja u javnosti.
