Kako se kalila koalicija: Razlaz SDA i HDZ-a je krah najdužeg političkog braka u BiH

Uspostavljena zvanično pred prve višestranačke izbore 1990. ova koalicija, uz razumljiv ratni prekid, funkcionisala je pune tri decenije. Iako često predstavljena kao "brak iz nužde" ustvari se radilo i o "braku iz interesa", a ne bi bilo pogrešno govoriti ni o "braku iz ljubavi" kada se sagledaju pojedini momenti u tri decenije dugoj saradnji ove dvije stranke.

Nikada se nije desilo da je SDA birala partnera za vlast, a da je izostavila HDZ. I obrnuto, barem sve do kraja 2022. godine kada HDZ, iako u poziciji da bira partnera, okreće leđa SDA. HDZ je iz vlasti na nivou FBiH izbačen samo u dva navrata i oba puta u trenutku kad je ustvari SDP bio u poziciji da bira partnera pa je oba puta rado izbacio HDZ. Jasno, uz poneko "natezanje" procedura i propisa, kajanje i pokušaj vraćanja HDZ-a kakvo je ono Lagumdžijino 2012. godine, ali to ostavimo za drugi put.

Pad i uspon HDZ-a

Kamere su na posljednjoj sjednici zabilježile jedan zanimljiv kadar u državnom Domu naroda. Čelnik SDA Bakir Izetbegović išao je i redom se rukovao sa kolegama, ali ne i sa Čovićem. Nakratko ga je pogledao, ali se Čović pravio zauzetim u masi papira i jednostavno izignorisao kolegu.

To je možda jedan mali i nevažan primjer, ali za cijelu priču itekako zanimljiv detalj, jer u suštini otkriva koliko su Izetbegović i Čović udaljeni i kako nemaju nikakvu direktnu komunikaciju.

Iako su u fokusu medija češće "ustupci" Trojke spram HDZ-a, ustvari je zaokret HDZ-a od SDA i od vlastite politike na kojoj se insistiralo skoro dvije decenije u mnogo čemu značajniji i dramatičniji. O dramatičnosti toga govore tek šturi medijski izvještaji o tome kako je za "starije kadrove" HDZ-a, i to one iz Hercegovine, vlast bez SDA prosto kazano – nezamisliva. A za "stare vukove" nezamislivo je možda i jer im je u živom sjećanju 2006. godina i momenat kada je ustvari SDA bila posljednja slamka spasa za HDZ.

Danas HDZ izgleda svemoćno. Na unutarhrvatskom planu čini se da samo ne kontrolišu Prozor-Ramu, Čović na izborima za HNS i nema protukandidata, Schmidtove nametnute izmjene tek će puni efekat ili bolje kazano štetu pokazati na sljedećim izborima... Uz sve to HDZ ima sigurno najširi koalicioni kapacitet u BiH. Danas nema stranke, bilo u FBiH bilo u RS-u, koja kaže da neće sa HDZ-om BiH, čak ni DF ne isključuje HDZ. Ukratko, kratkoročno i srednjoročno gledano, HDZ BiH je zacementirao svoju poziciju.

No, vratimo se u 2006. Malo prije toga HDZ je prekinuo odnose sa svojom maticom, HDZ-om Hrvatske na čijem čelu je bio Ivo Sanader koje je u to vrijeme bio na vrhuncu svoje moći. Evropska pučka stranka je HDZ-u BiH zamrznula status posmatrača i to nakon "molbe" HDZ-a Hrvatske. Stranka se uskoro raspolovila pa je Božo Ljubić osnovao HDZ 1990 što je Ivo Sanader otvoreno politički, a neki će svjedočiti i novčano, podržao.

Na izborima je devedesetka, uz opet otvorenu pomoć Sanadera, ostvarila faktički skoro jednak rezultat kao i HDZ (jedno mjesto manje u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH), a uz rezultate Lijanovićeve NSRzB i drugih hrvatskih stranaka HDZ je mogao postati suštinski nebitan faktor na političkoj sceni.

Stranka za BiH je te 2006. HDZ 1990 vidjela kao prirodnog partnera sa zajedničkim iskustvom rušenja Aprilskog paketa, u Zagrebu su HDZ i Čović bili jednako omraženi i kod premijera i kod predsjednika, i kod HDZ-a i kod SDP-a, sa zamrznutim statusom u Evropskoj pučkoj stranci... Nikada HDZ nije pao niže.

Pa ipak, SDA je svoju posrnulu političku sestru spasila, pružila joj "lopovsku" da preskoči tu baru iz koje je bilo malo mogućih izlaza. Iako nikom nisu trebali, HDZ je opstao i u vlasti na nivou FBiH i u vlasti u većini kantona gdje se mogla napraviti koalicija HDZ BiH-SDA.

Sa te najniže tačke, HDZ je krenuo u stabilan politički uspon. Odlazak Sanadera 2009. riješio je jedan problem, izbacivanje iz “Platformaške” vlasti 2011. i ranija pobjeda Komšića po drugi put u utrci za člana Predsjedništva BiH dali su im političku platformu na kojoj će djelovati i u narednih 10 godina izdići se u ono što danas jesu.

SDA je bila tu da pripomogne

Na tom putu uzleta SDA je uvijek bila tu da pripomogne. Recimo 2015. godine u više navrata. Prvo je SDA pristala na narativ "legitimnog predstavljanja" prema kojem je HDZ apsolutni pobjednik u hrvatskom korpusu te je na SDA obaveza da nađe koalicionog partnera pošto oni nisu apsolutni pobjednici unutar bošnjačkog korpusa. Pa je SDA pronašala DF i zajedno sa njim pristala da popuni u Vladi FBiH isključivo nehrvatske pozicije.

Kada se DF pobunio i doveo u pitanje upravljanje javnim kompanijama, SDA je stala na stranu HDZ-a i s obje noge nabila DF iz Vlade FBiH. Kada se tražio koalicioni partner da popuni mjesto DF-a otvoreno se nudio Martin Raguž iz HDZ-a 1990 – za njega i tu danas posrnulu stranku bila je to posljednja prilika da prežive kao značajniji politički faktor. HDZ BiH je odbio, SDA je prihvatila i okrenula se tada SBB-u i time de facto ugasila HDZ 1990 koji se potpuno utopio u HDZ BiH kroz HNS. Sve ovo, samo crno na bijelo, u suštini SDA je obećala HDZ-u i kroz tzv. Mostarski sporazum i tzv. legitimno predstavljanje, fraza koja je, iako nikad jasno definisana, tada po prvi put iz prakse ušla i u neki dokument, makar on bio stranački.

Naravno, tu treba dodati da je stav SDA o tom sporazumu taj da legitimno predstavljanje znači jako širok pojam u smislu da su svi legitimni koji su izabrani na legalan način, pa time i Komšić. A to jasno, HDZ nije tako shvatao i zbog toga, između ostalog danas imamo ovakav rascjep između HDZ-a i SDA.

HDZ "odustaje" od decenijske politike legitimnog predstavljanja

I danas smo tu gdje jesmo. HDZ BiH nakon tri decenije braka ne može da oprosti nevjerstvo, SDA bi istovremeno da sačuva i brak sa HDZ-om i vezu sa mlađim i potentnijim DF-om sa kojim se istovremeno kune i u građansku BiH, ali i insistira na građanskoj BiH u kojoj će se poštovati volja Kluba Bošnjaka... No taj licemjerni odnos spram "građanskog" i "etničkog" i nije ništa novo. Ustvari, vijest je zaokret HDZ-a koji de facto odustaje od decenijske politike "legitimnog predstavljanja" koju je konzistentno zagovarao.

Teško je predvidjeti kakve sve posljedice takav zaokret ostaviti na duže staze. Prva posljedica svakako je vidljiva i ogleda se u činjenici da je HDZ ovim odustao od temeljne odrednice svoje politike. Ostavljajući "legitimno predstavljanje" kao ispraznu frazu HDZ se spustio među stranke koje određene principe zagovaraju od situacije do situacije vodeći se prvenstveno vlastitim političkim interesom. Za BiH to i nije nešto novo, no za pažljivo građeni narativ HDZ-a to je korak od hiljadu milja.

SDA i HDZ toliko su u ovih 30 godina srasli da ih je teško razdvojiti ma šta da posmatrate. Od optuženičkih klupa koje su toliko puta dijelili zajedno, do svih važnijih političkih prekretnica. Ako Osmorka doista na kraju uspije formirati Vladu FBiH sa HDZ-om i bez SDA "mogao bi to biti kraj divnog prijateljstva" da parafraziram Humphreya Bogarta. Šta bi to značilo za SDA i DF, šta za HDZ i Osmorku u političkom smislu, a šta za samu FBiH i građane ostaje tek da se vidi.