Lice i naličje
34

Kako se zaista živi u Srebrenici i šta izbori ne mogu promijeniti

Klix.ba
Puste ulice, prazni izlozi trgovina i poneki automobil koji vozi u susjedno mjesto po osnovne potrepštine su slika Srebrenice danas. Kako iznad nacionalnosti i politike žive ljudi ovdje pokazat ćemo vam kroz priče pet ljudi.

Srebreničani ponovo biraju lokalnu vlast sutra, 20. februara, nakon poništenih izbora iz novembra 2020. godine. No, da vlast nije ono što brine mještane ove općine najbolje će vam pokazati oni sami.

Novinar u RTV Srebrenica Adem Mehmedović koji se u ovo mjesto vratio 2014. godine kaže nam da ovdje ljudi imaju brige kao i u drugim gradovima, međutim imaju i bar nekoliko briga više.

"Da ima problema ima. S obzirom na to šta je sve prošla i kako su se odvijale stvari poslije rata i danas, fali nam nekih osnovnih stvari. Moramo otići u Bratunac da zadovoljimo osnovne potrebe, to je činjenica", kaže on.

Činjenica je da u Srebrenici već dugo ne možete kupiti svjež hljeb iz pekare, da nema mesare, prodavnica odjeće...nema objekata za mlade, a samim tim nema ni prilika.

Haris Mujić i Đorđe Ristanović su učenici završnih razreda srednje škole. Ni jedan, ni drugi, ne vide svoju budućnost u Srebrenici. Ono što žele da rade u životu, vjeruju da ovo mjesto ne može da im pruži.

Mladen Kojić je novinar i urednik portala eSrebrenica, u ovom mjestu je proveo već dobar dio života, ali još uvijek nije siguran da li može ovdje zauvijek ostati.

"Trudim se ostati, ali teško je ljudima koji žive ovdje. Pokušavam se izboriti da preživim i da mogu ostati ovdje, ali činjenica je da u Srebrenici najviše ostaju ljudi koji nemaju mogućnosti da odu. Možda bih otišao ako bih dobio normalnu priliku, možda bih i ostao. Ipak je ovo fino mjesto za porodicu, međutim mnogo toga nedostaje", kaže Kojić.

Naposlijetku, tu je i priča Nedžada Mejrića, čovjeka koji je penzioner, povratnik i podstanar u svom rodnom mjestu. Nakon što se penzionisao, vratio se u Srebrenicu, ali njegov stan je bio zauzet, pravno je uspio da se izbori da mu bude vraćen, međutim fizički to je nemoguće.

Zbog obespravljenosti običnog čovjeka i manjka dobre lokalne politike, zasnovane na stvarnim problemima građana, on ne vidi spas ni u jednoj stranci, ni u jednim izborima.

Srebrenica kao mjesto stradanja će zauvijek ostati zapamćena, ali kada ostane potpuno pusta i sablasna, hoće li se iko sjetiti zašto je nestala?