Kako su domaći i svjetski mediji izvještavali o referendumu za nezavisnost BiH 1992. godine

Nakon proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, Bosna i Hercegovina je odlučila da krene istim putem. Dana 29. februara i 1. marta 1992. godine sproveden je referendum na kojem su se građani izjasnili da su za nezavisnost Bosne i Hercegovine.

Pitanje na referendumu je glasilo: "Jeste li za suverenu i nezavisnu BiH, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?". Referendum je održan pod kontrolom međunarodnih posmatrača koji su osigurali poštovanje svih demokratskih standarda.

Historijski referendum je bio glavna tema domaćih, regionalnih, ali i svjetskih medija.

Dok je domaće "Oslobođenje" na dan refenduma izvještavalo o tome da su sve pripreme za referendum završene te je sada na građanima da odluče, srpski medij "Glas" je prenosio upozorenje Srpske demokratske stranke (SDS) sa pozivom na bojkot referenduma.

"Ne čini ništa što bi moglo da umanji vrijednost tvojih poštenih namjera, ali učini sve da budeš slobodan i dokaži svoju snagu i odlučnost da ti drugi ne pravi istoriju i državu. Ti si svojim plebiscitom izrazio svoju volju i snagu da živiš u zajedničkoj državi Jugoslaviji. Ne izlazite na referendum za suverenu Bosnu. To, vam je, braćo i sestre Srbi, islamska država, nož pod grlom srpskog čeda, srpskih majki, srpskih boraca na frontu SAO Krajine, srpskog Kosova, Jasenovca, Grmeča i Kozare. Ko god izašao na referendum, najveći je izdajnik srpskog naroda od pamtivijeka do danas", pisalo je u tekstu.

Svjetski mediji

Svjetski mediji su ipak bili nešto neutralniji. U arhivi portala The New York Times nalazi se tekst objavljen 2. marta 1992. godine u kojem je opisana tadašnja situacija u Bosni i Hercegovini te očekivanja od referenduma.

Američki medij je tada pisao da se čini da je veliki odaziv birača garantovao pobjedu za nezavisnost na referendumu u etnički mješovitoj srednjojugoslovenskoj republici Bosni i Hercegovini.

"Glasanje za nezavisnost bi dalje doprinijelo raspadu Jugoslavije koji je započeo prošlog ljeta otcjepljenjem republika Slovenije i Hrvatske, što bi dovelo do prvog velikog rata na evropskom kontinentu od Drugog svjetskog rata. Početkom januara stupio je na snagu prekid vatre", piše u tekstu The New York Times.

U teksu su naveli i izjavu tadašnjeg republičkog ministra vanjskih poslova Harisa Silajdžića koji je poručio da se očekuje automatsko priznanje s obzirom na to da je referendum bio jedini uslov koji je postavila Evropska zajednica.

"Ovo je uslov koji smo sa zadovoljstvom prihvatili jer smo sigurni u rezultate", rekao je Silajdžić.

List navodi da uprkos novim izvještajima o raštrkanom nasilju, više od 50 posto biračkog tijela glasalo je na referendumu u Bosni i Hercegovini.

"Diplomatsko priznanje Bosne i Hercegovine bio bi težak udarac za republičke Srbe, koji čine 32 posto stanovništva i protive se nezavisnosti jer ne žele da budu odsječeni od Srbije", pisao je list.

Medij je naveo nekoliko slučajeva nasilja i napada na kasarnu nedaleko od Bihaća. Međutim, kako navodi list, tadašnji predsjednik republike Alije Izetbegovića "umanio opasnost od velikog nasilja".

"Možda će biti nekoliko izolovanih incidenata, ali opšti oružani sukob neće izbiti", prenosi riječi Izetbegovića američki list.

O referendumu u Bosni i Hercegovini i okolnostima u kojima se on održavao pisao je i ugledni list The Guardian.

"Iz hotelskog bara dopirali su zvukovi žalosne balade: 'Bosno moja, moja Bosna. . . ako te ikada odvedu od mene', pjevala je grupa pijanih mušterija. 'Ako te ikada ukradu, reci majci da se spremam da te vratim. . .' Grubi recepcioneri nisu mogli odoljeti osmijehu: 'Pjevali su je cijelo popodne. Oni su muslimani poput mene. Mislim da je nekoliko njih tužno jer je politička situacija za nas prilično depresivna', rekao je jedan od njih.

Melanholična pjesma, popularni izbor sarajevskog radija, prikazuje strahove bosanskohercegovačkih muslimana koji vjeruju da je etnički mješovita republika na ivici da bude podijeljena između Srba i Hrvata", pisao je tada list.

Navode da je zabrinutost bila pojačana tokom vikenda, kada su Srbi uglavnom bojkotovali referendum o nezavisnosti. Kao što je predviđeno, većina muslimana je glasala, odražavajući široko rasprostranjeno uvjerenje zajednice da će samo nezavisna suverena Bosna garantirati kulturna i politička prava svih svojih građana.

"Uprkos srpskom bojkotu uglavnom mirnog plebiscita, republički ministar vanjskih poslova Haris Silajdžić tvrdio da je većina glasala za nezavisnost uz izlaznost od preko 50 posto. On je dodao da Bosna više nije dio Jugoslavije. Ako se ova prognoza pokaže tačnom, očekuje se da će Bosna podnijeti zahtjev za priznanje Evropske zajednice kasnije ove sedmice", pisao je The Guardian.

List navodi da predsjednik Alija Izetbegović tada popustio pred zahtjevima za nekim oblikom etničke podjele u zamjenu za garancije da će se poštovati granice republike.

"Srbi su već proglasili svoju republiku unutar Bosne i nisu krili da su spremni da postanu dio neke buduće jugoslovenske federacije. Međutim, Hrvati koji žive u gradovima i oni koji su rasejani u pretežno srpskim i muslimanskim krajevima manje su sretni zbog podjele republike na autonomne etničke regije", piše list.

The Washington Post je još jedan od svjetskih medija u čijoj arhivi je sačuvan tekst o referendumu u Bosni i Hercegovini.

"Stanovnici etnički eksplozivne jugoslovenske republike Bosne i Hercegovine danas su u velikom broju izašli na ključni referendum o nezavisnosti, ali je glasanje poremećeno pucnjavom u kojoj su poginule tri osobe", pisao je američki list.

Medij je naglasio da referendum o nezavisnosti dolazi u trenutku kada se Ujedinjene nacije spremaju da rasporede 14.000 vojnika za održavanje mira u susjednoj Hrvatskoj.

"Situacija ovdje nije normalna. Prije svega postoji ratna psihoza, zbog nedavnog rata u Hrvatskoj i zbog velike koncentracije trupa (jugoslovenske) vojske ovdje... Ali mislim da bi 60 posto glasova bilo zadovoljavajuće “, rekao je tada Alija Izetbegović, prenosi The Washington Post.

Nažalost, nedugo nakon održavanja referenduma Jugoslovenska narodna armija je napala Bosnu i Hercegovinu. Danas, nakon 31 godinu od sprovođenja referenduma, slavimo nezavisnost naše domovine koja je uprkos svemu opstala i nastavlja pisati svoju historiju.