Kakva je sigurnosna situacija u Tuzli: Građani se boje izaći na ulicu dok bahati rasplamsavaju strah
U junu prošle godine Lukavac je zadesio oružani napad u tamošnjoj osnovnoj školi, kada je učenik s pištoljem u ruci ušao u obrazovnu ustanovu, ispalivši metak u pravcu nastavnika kojeg je teško ranio. Ovaj slučaj je pokazao nerad cjelokupnog sistema, a priču je veoma brzo zasjenio stravičan čin Nermina Sulejmanovića.
Naime, on je u augustu prošle godine naočigled javnosti hicima iz pištolja usmrtio svoju nevjenčanu suprugu Nizamu Hećimović, koju je u ranijim trenucima brutalno pretukao. Svoj krvavi pohod je nastavio u ostalim dijelovima Gradačca, usmrtivši oca i sina Đengiza i Denisa Ondera, ranivši njihovu suprugu, odnosno majku, kao i jednog policajca.
I u ovom slučaju javnost se uvjerila u neadekvatan odgovor sistema na pošast koju je zadesila BiH, a koja se prevashodno odnosi na nasilje nad ženama. Dok su nadležni kontinuirano navodili da je riječ o izolovanim slučajevima te da nema razloga za panikom, građani su opravdano izražavali svoju zabrinutost.
Da sigurnosni problem u Tuzlanskom kantonu postoji, nažalost pokazao je i posljednji slučaj iz Tuzle u kojem je policijski službenik Elvis Ćustendil na krajnje brutalan način ubio Amru Kahrimanović.
On je u nju ispalio više hitaca iz službenog pištolja koji je nosio za sobom, iako nije smio. Naime, oružje je trebalo biti zadržano u policiji jer se Ćustendil nalazio na godišnjem odmoru. Propust sistema evidentan, još jedna mrtva osoba u Tuzlanskom kantonu, a priča nadležnih po ustaljenoj matrici.
Upitno psihofizičko stanje policajaca
Posljednja dva slučaja otkrila su i frapantne informacije o policijskim službenicima, koji počinju gubiti svoj kredibilitet. Naime, dok je trostruko ubistvo u Gradačcu pokazalo postojanje veze između policije i osoba iz kriminalnog miljea, nakon likvidacije Kahrimanović saznalo se da većina policajaca čak od 1993. godine nije prošla kroz ljekarske pregled. U kakvom psihofizičkom stanju policija štiti građane pitanje je bez odgovora.
E. Z. je rođena u Tuzli prije 47 godina, a u razgovoru za Klix.ba kaže da joj kao sasvim običnoj građanki danas nije svejedno hodati cestom. Posljednje ubistvo koje se dogodilo unijelo joj je dodatni strah, ističući da za života ne pamti ovakav period.
"Osjećam da smo postali potpuno nezaštićeni, dok nadležni u javnosti plasiraju isprazne priče. Tuzlanski kanon, ali i ostatak BiH svako malo pogađaju stravična ubistva, a stanje sigurnosti je sve lošije. Nadležni u Tuzlanskom kantonu mjesecima šalju priče po kojima navodno nešto rade, a nama se događaju sve stravičnija dešavanja. Na nivou smo u kojem običnom čovjeku više nije svejedno hodati cestom jer ne znate da li se pored vas može naći osoba koja će početi pucati", navodi E. Z.
Cijelu priču koja se vezuje za ubistvo Amre Kahrimanović istražuju pripadnici Federalne uprave policije koji su preuzeli slučaj od Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova TK. Minulog četvrtka hitno su zasjedali zastupnici u Skupštini Tuzlanskog kantona koji su usvojili set zaključaka.
Tom prilikom se raspravljalo o stanju sigurnosti u Tuzlanskom kantonu, a kako je navedeno u policijskom izvještaju za cijelu prošlu i januar ove godine, ono je na zadovoljavajućem nivou.
Direktor Uprave policije MUP-a TK Dževad Korman je istaknuo da se dogodilo 11 ubistava te da je protiv sedam počinilaca podnesena prijava. Naglasio je da su evidentirana 44 samoubistva, kao i da je zabilježeno smanjenje krivičnih djela za pet posto u odnosu na 2022. godinu.
Ko se osjeća sigurnim, a ko ne...
Među skupštinskim zastupnicima su podijeljena mišljenja, dok se jedni osjećaju sigurnim, kod drugih pak postoji strah.
"Ubistvo naše sugrađanke Amre od strane policajca izazvalo je duboku zabrinutost među građanima, koji gube vjeru u sistem. Osjećaju se nesigurno i nezaštićeno, a takav slučaj budi pitanja o odgovornosti i transparentnosti policijskih institucija. Ova situacija je podsjetnik na važnost odgovornog ponašanja policije i izgradnje povjerenja između građana i pravosudnog sistema", kaže za Klix.ba zastupnica Naše stranke u Skupštini TK Amra Nadarević – Vodenčarević.
Ističe da je njena zabrinutost za sigurnost u Tuzlanskom kantonu opravdana jer ono što se događa drugima može se dogoditi bilo kome od nas.
"Stoga je važno poduzeti mjere za jačanje sigurnosti kako bismo zaštitili sebe i svoje porodice. Sigurnost je zajednički prioritet, stoga je važno da svi budemo svjesni svoje uloge u očuvanju sigurnosti u našem okruženju", dodaje Nadarević-Vodenčarević.
Za razliku od nje, SDA-ov zastupnik u Skupštini TK Šekib Umihanić ističe da se osjeća apsolutno sigurnim.
"Ja, moja djeca i porodica se osjećamo sigurno. Ljekar sam, imam veliki broj kontakata i svakodnevno sam sa pacijentima i njihovim porodicama. Oni se osjećaju sigurno. U našem društvu ima drugih problema o kojima se malo priča ili ih je teško riješiti", navodi Umihanić.
"Bahato rasplamsavanje straha"
Skupštinska zastupnica Naroda i pravde Silva Banović za Klix.ba ističe da su se lijepo upakirani izvještaji o sigurnosti sveli isključivo na brojke, ne dajući odgovore na pitanje kako se zaista osjećaju građani.
"Iz svakodnevnih razgovora je evidentno da se građani nakon niza nemilih događaja plaše poslati dijete u školu, izaći u tržni centar pa čak i šetati ulicom. Uvukao se strah u poštene i dobre ljude, dok su problematični bahato uhvatili maha i rasplamsavaju strah. Propisi i zakoni su jedno na papiru, a nerijetko drugo u praksi budući da se isti zloupotrebljavaju ili zaobilaze. Pribjegavanje blagim kaznama šalje indirektnu poruku da se nered i zločin prešutno toleriraju", kaže nam Banović.
Ističe da se u prevenciju ulaže veoma malo, ili čak nikako, bez sagledavanja šire slike i pravljenja plana za dalju budućnost.
"Kojekakve kvazi uštede na krucijalnom nas koštaju ljudskih života. A građani postaju kolateral propusta sistema. Ono što boli jeste da utvrđivanje odgovornosti nerijetko traje toliko dugo koliko treba da se fokus prebaci na novi problem i na taj način se vrtimo u začaranom krugu", naglašava Banović.
Nasuprot, predsjednik Skupštine TK Žarko Vujović iz Demokratske fronte ne osjeti strah.
"Osjećam se sigurno na svakom pedlju Bosne i Hercegovine jer tu žive dobri ljudi. Uprkos svim dešavanjima i posljednjim brutalnim ubistvom koje je za svaku osudu, osjećam se sigurno u Tuzlanskom kantonu. To je čin pojedinca kod kojeg su sigurno napravljene greške u sistemu i koje treba istražiti. Šta se dešava u BiH i kakvi ljudi hodaju njenim ulicama mi ne možemo spriječiti", navodi Vujović, zaključivši da svi oni koji su zakazali u slučaju vezanom za Ćustendila trebaju odgovarati.