Kandidat za načelnika Ilidže Samir Lokvančić: Tri projekta za koje smatra da će poboljšati kvalitet života građana
Član je Sarajevske filharmonije, kao kantonalne ustanove čiji je bio direktor. Radio je i kao prosvjetni radnik, a dugi politički angažman je ostvario isključivo kao član SDA.
Njegove stranačke kolege su ga predstavile kao osobom koja je "među komšijama poznata kao pošten, čestit, odmjeren i radan insan". I Lokvančić i Muzur su iz Hrasnice, tako da se politički nadmeću dvojica komšija.
Lokvančić je u intervjuu za Klix.ba govorio o tome čime je nezadovoljan, a za šta smatra da je aktuelni načelnik mogao riješiti, koja tri projekta će mu biti prioriteti, da li treba legalizirati ilegalne građevinske objekte u vodozaštitnoj zoni, da li Ilidža treba biti gradska općina ili da sama bude grad, koje turističke projekte namjerava realizirati i šta namjerava uraditi za privlačenje investicija.
Čime ste, prvenstveno kao stanovnik Ilidže, posebno nezadovoljni, a smatrate da je aktuelni načelnik mogao na to utjecati i riješiti?
Privreda nije dovoljno razvijana, neadekvatni prioriteti prilikom trošenja budžetskog novca, neravnomjerna potrošnja budžetskog novca među mjesnim zajednicama i nije bilo dovoljno izgradnje.
Osim toga, prema podacima Federalnog zavoda za programiranje razvoja, općina Ilidža je 2019. godine bila na trećem mjestu, a 2023. je bila na četvrtom mjestu. Znači da je imala blagi pad i to je jedan konkretan pokazatelj.
Nije dovoljno ulagano ni u turističku infrastrukturu. Naime, Općina Ilidža je u svim svojim planskim i strateškim dokumentima usmjerena ka turističkom razvoju, ali u protekle četiri godine bili su neki pomaci - napravljen je jedan park - park Kosturnica. Razvoj turizma je potrebno sagledati mnogo ozbiljnije i ulagati u turističku infrastrukturu.
Komunalna infrastruktura nije riješena. Dijelovi Rakovice, Blažuja i Osjeka još nemaju ni vodu ni kanalizaciju. Kanton Sarajevo s budžetom od milijardu KM i Općina Ilidža s budžetom od 60 miliona KM ne bi trebali dozvoliti da građani nemaju osnovne uslove za život.
Bila je inicijativa roditelja djece s poteškoćama s razvojem da ova djeca dobiju svoj dom, gdje bi bile dnevne radionice. Nešto je po tom pitanju započeto, ali nije realizirano. Još nije riješeno ni obdanište u Lužanima.
S vodozaštitnom zonom postoji višedecenijski problem. U mandatu aktuelnog i prethodnog načelnika (Senaida Memića) pokušavano je da se inicijative po ovom pitanju upute višim nivoima vlasti.
U ovom mandatu je bila jedna tematska sjednica sa zaključcima koji nisu polučili nikakvom rješenju. Problemi i dalje postoje - nije riješen obuhvat tih zona, postoje nelegalna gradnja i septičke jame, a kanalizacioni sistem je neadekvatan. To je prijetnja po cijeli kanton, s obzirom na značaj pitke vode.
Bilo je nedovoljno inicijative Općine Ilidža da se taj krucijalni problem rješava na višim nivoima jer to nije problem samo općine Ilidža. Vodozaštitna zona ograničava razvoj i planiranje zbog toga što nisu riješeni problemi. Koliki je značaj ove zone vidjelo se tokom ovog ljeta, kada su bile redukcije i upitna ispravnost vode. Problem leži u općini Ilidža i njegovo rješavanje se mora inicirati s područja ove općine.
Postoje deponije u vodozaštitnoj zoni. Videonadzorom ili na neki drugi način se može pratiti ko to dovozi otpad na vodozaštitnu zonu. Dovozi se krupni otpad, među kojima je i onaj građevinski. Lično sam bio na divljim deponijama u Sokolović Koloniji i Butmiru i stanje je užasno.
Trebalo bi inovirati strategiju za mlade, što znači da je za mlade potrebno osmisliti nove programe. Dotrajala je i sportska infrastruktura. Samo je započeta izgradnja sportske dvorane u Hrasnici i ona se još gradi. Kada sam bio vijećnik, sa značajno manje novca tada, uspjelo se da se u svakoj mjesnoj zajednici, uz škole, izgrade sportske dvorane i plohe.
Koje tri stvari namjeravate realizirati, a za koje smatrate da će se njima poboljšati kvalitet života svih stanovnika Ilidže?
To su projekat "Nova Ilidža", izgradnja žičare od Hrasnice do Igmana i od Vrela Bosne do Golog brda te izgradnja industrijskih zona.
Renomirani arhitekti su osmislili projekat "Nova Ilidža", koji je predstavljen Općinskom vijeću Ilidže i spreman je za realizaciju. Tim projektom, koji bi se realizirao na prostoru između Sokolović Kolonije i Butmira, uz korito rijeke Željeznice, omogućila bi se masovna izgradnja. Taj prostor je tretiran planskom dokumentacijom i bio bi urbaniziran.
Žičarom od Hrasnice do Igmana, kao olimpijske planine, obogatio bi se turistički sadržaj. Osim toga, namjera nam je da se Igman proglasi spomenikom prirode. Nadalje, građani bi Velikom alejom mogli doći do Vrela Bosne, gdje bi bila žičara, kojom bi se Vrelo Bosne povezalo s Golim brdom. Sa Golog brda je najljepši pogled na Sarajevsko polje.
Kada već govorimo o turizmu, u protekle četiri godine nije izgrađen niti jedan hotel. Izgrađen je samo taj jedan park, a ni on nema toalet, pa su posjetitelji primorani da idu u toalete okolnih ugostiteljskih objekata.
Postojeće industrijske zone je potrebno proširiti, pa i pronaći nove lokacije za industrijske zone, što iziskuje izgradnju potrebne infrastrukture.
Da li treba legalizirati trenutno nelegalne građevinske objekte u vodozaštitnoj zoni?
To je vrlo kompleksan problem. Osim vodozaštitne zone, na Ilidži postoje i arheološke zone i spomenik prirode koji su pod zaštitom. Spomenuti problem se uopće ne rješava, odnosno gura se pod tepih i niko da se suoči s njim.
Bilo bi neozbiljno i krajnje populistički izaći u javnost i kazati da će to biti legalizirano. Napravio bih plan i program rješavanja ovog problema, ali ne bih dopustio da se nekim represivnim mjerama ide na štetu građana, u smislu rušenja tih objekata.
Građani Ilidže trpe nepravdu još iz bivšeg sistema jer je ograničena upotreba imovine koju neko posjeduje. Vlasnicima zemljišta se za to ne plaća nikakva naknada. Postoje oni koji godinama žive u ilegalnim objektima i ako bi se neki od tih objekata morali skloniti, onda bi njihovi vlasnici morali biti adekvatno obeštećeni.
I sami znate kakve su bile migracije i socijalna slika stanovništva na Ilidži tokom agresije i poslije agresije. Prognani su bili primorani da nekako stambeno zbrinu svoju porodicu. Kao društvo se moramo pitati da li smo odgovorili na ovaj problem, posebno kada se u obzir uzme koliko sada koštaju stambene nekretnine.
Odavno postoji ideja da Ilidža bude peta općina Grada Sarajeva. S druge strane, bivši načelnik Senaid Memić je govorio o tome da bi Ilidža mogla biti poseban grad, tj. da umjesto općine ima status grada. Da li Ilidža treba biti općina Grada Sarajeva ili da sama bude grad?
Ilidža bi trebala biti dio Sarajeva, što je bio slučaj prije rata. Nezadovoljni smo Kantonom Sarajevo jer ima maćehinski odnos prema općini Ilidža. Tako da bi općina, ako ne bi bila gradska, a riječ je o općini koja ima sve elemente grada, mogli pokrenuti proceduru da dobije status grada.
O tome se može pokrenuti šira rasprava - šta dobijamo i šta gubimo. Ovome se treba ozbiljno pristupiti, a ne samo onako paušalno govoriti. Sarajevo i Ilidža su fizički povezani - od infrastrukture do turizma.
Već ste spomenuli šta planirate uraditi za ilidžanski turizam. Koji su to još turistički projekti koje namjeravate realizirati?
Turizam je u temelju razvoja Ilidže. Turistički razvoj treba biti planski, a u cilju obogaćivanja sadržaja i poboljšanja infrastrukture. Potrebno je turizam prilagoditi različitim društvenim grupama iz svih dijelova svijeta. Moramo iskoristiti arheološka nalazišta, među kojima su ona iz perioda butmirske civilizacije i rimske civilizacije.
Kao načelnik bih radio na izgradnji muzeja kojim bi se objedinili svi periodi - od butmirske civilizacije do savremene Ilidže.
Izgradnjom spomenutih žičara bi se znatno olakšao dolazak građana na Igmana koji je ozonska banja, što je posebno značajno u danima kada je zrak zagađen.
Koje aktivnosti namjeravate provesti za privlačenje investicija?
Prvenstveno je potrebno pristupiti dobijanju Business Friendly Certifikata (BFC), koji već imaju mnoge općine. Svaki investitor, kada vidi da neko ima BFC, zna da je to neko ko ima povoljne uslove za investiranje. BFC znači da postoji elektronska registracija firme i da je administracija dostupna u svakom pogledu.
Trebalo bi ići prema javno-privatnom partnerstvu i koncesijama te stvaranju poduzetničkog ekosistema koji podrazumijeva učešće svih relevantnih aktera u kreiranju razvojnih projekata.
