Karavdić uoči dženaze u Potočarima: Bojimo se da nekome ne uspijemo pronaći dijete
Direktor Gradskog groblja Visoko Kenan Karavdić u razgovoru za Klix.ba je kazao da ova ustanova od 2003. godine vrši ekshumaciju tijela iz masovnih grobnica te njihovo pripremanje nakon identifikacije za kolektivnu dženazu u Potočarima. U godinama ranije brojke su prelazile pa i 700 žrtava genocida u Srebrenici koje su 11. jula svoj smiraj pronalazile u Memorijalnom centru Potočari. Ove godine bit će ukopano tek 33 žrtve, a brojke će prema riječima Karavdića iz godine u godinu biti manje.
"Nažalost sve je manje žrtava koje su identifikovane. Uporno apelujemo i porodicama i svim nadležnim, s obzirom da je 50-ak identifikovanih u centru u Tuzli, ali su nekomplentni, da daju saglasnost za ukop. Zbog njihovog dvoumljenja da li da ukopaju žrtve, identifikovani godinama stoje na stalažama, ali bez saglasnosti porodice to se ne može uraditi. Teško je prelomiti to u sebi i odlučiti ukopati nekompletirani skelet, ali ako ima mezar, nišan i mjesto gdje se ima proučiti Fatiha, drugačije je čovjeku u njegovoj boli nego da stoji na stalažama", kaže Karavdić.
Dodaje kako se u posljednjih pet-šest godina redovno vrše reasocijacije skeleta, odnosno, naknadno kompletiranje skeleta žrtava koje su već sahranjene u Potočarima.
"To je sigurnost porodicama da se neko o tome brine i da će biti u najboljem redu kako je moralno i zakonski da se radi", dodao je naš sagovornik.
Pojašnjava kako nije optimista da će sve ići tokom kojim žele da ide porodice žrtava i oni koji svake godine vrše opremanje identifikovanih pred kolektivnu dženazu u Potočarima, ali i njihovu ekshumaciju u masovnim grobnicama šiom istočne Bosne.
"Dugo je vremena prošlo, šume su izrasle na grobnicama. U Srebrenici ste imali primarne, sekundardne i tercijalne grobnice. Dogodi se pronalazak, kao što je primjer Gornjih Hadžića, nakon čega je kod nas urađena forenzička obrada. Nikada ne znate kada će nekome proraditi savjest ili će se istragom pronaći nove grobnice. Nažalost, bit će ih sve manje i nažalost, najvjerovatnije, nećemo pronaći sve ubijene", pojašnjava Karavdić.
Istakao je da je Bosna i Hercegovina u ovoj crnoj statistici napravila najveći uspjeh po procentu pronađenih tijela nakon rata, ne samo u Evropi već u svijetu.
Kritika, kako kaže, uvijek ima jer majkama ne možete reći da joj ne možete pronaći sina. Ogorčenost prema institucijama će uvijek postojati, ali svi će raditi dok se ne pronađe i zadnja žrtva genocida.
O koliko teškom poslu se radi govori i činjenica da su radnici Gradskog groblja Visoko doživjeli infarkte gledajući monstruozna djela krvnika koji su na najgori mogući način postupali s ljudskim tijelima.
"Mučan je ovo posao, imam ljude koji su doživjeli infarkte od ekshumacije do ukopa. Mi nismo samo na ukopima, naši ljudi su ekshumirali grobnice po Istočnoj Bosni i dovozili tijela ovdje na dalje postupke. Najgori je osjećaj kada nam porodice, a mi smo najmanji kotač u svemu tome, kažu 'Pronađite mi dijete'. Bojim se nemoći da nećemo moći pronaći nekome dijete, brata, čovjeka...", zaključio je Karavdić.
