Kardinal Puljić s vojnicima na Bobovcu: Pored nesloge nam ne treba neprijatelj
Bobovac se nalazi pokraj Kraljeve Sutjeske, šezdesetak kilometara sjeverno od Sarajeva. Skup je organizovan u vrijeme pandemije koronavirusa zbog čega je bio manji broja hodočasnika nego ranijih godina.
Hodočašće započelo je pokraj rijeke Bukovice podno Bobovca odakle su krenuli vojnici noseći zastave svojih postrojbi te razne vrste policije i drugi vjernici prebrajajući zrnca krunice koju su predmolili nadbiskup Vukšić i vojni kapelani.
Svečano Euharistijsko slavlje na ostacima drevnog grada Bobovca pokraj crkve sv. Mihovila arkanđela, u kojoj se nalaze smrtni ostaci nekoliko bosanskih kraljeva, predvodio je nadbiskup Vukšić u zajedništvu s kardinalom Puljićem uz koncelebraciju 20 svećenika među kojima su bili: generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, vojni kapelani u BiH predvođeni generalnim vikarom Vojnog ordinarijata mons. Željkom Čuturićem, šestorica vojnih kapelana iz Republike Hrvatske na čelu s generalnim vikarom Vojnog ordinarijata mons. Markom Medom, župnik i gvardijan u Kraljevoj Sutjesci na čijem se teritoriju nalazi Bobovac fra Željko Brkić, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela BiH mons. Luka Tunjić i drugi svećenici.
Uvodeći u Misno slavlje nadbiskup Vukšić kazao je da ovo Misno slavlje slave za Domovinu koja ima mnogo potreba te da ima mnogo razloga moliti za mir, slogu, napredak, za boljitak u svakom smislu.
"Ove godine nekako mi se čini da je od svih tih potreba najvažnije zdravlje", kazao je nadbiskup Vukšić dodajući da je uzeo obrazac molitve koje je Sveta Stolica preporučila da se mole u misama tokom pandemije koronavirusa.
Rekao je da će moliti da ih Bog sačuva u fizičkom zdravlju te da ih nauči odgovornosti i prema sebi i prema drugima.
"Božja zapovijed – ne ubij ne odnosi samo na one najgrublje oblike oduzimanja tuđih ili svoga života nego na svaki oblik ugrožavanja ljudskoga života koji, ne daj Bože, može završiti prijevremenom smrću… Molimo Boga i za zdravlje svojih duša. Neka nam pomogne odstraniti iz naših života sve ono što nas udaljava od ljudi i od Boga: svaki oblik zla, svaki oblik grijeha, svaki oblik nedosljednosti, svaki oblik onoga čime se ne ponosimo ni pred vlastitom savješću, ni pred ljudima, a ni pred dragim Bogom", rekao je nadbiskup Vukšić uvodeći u pokajnički čin na početku Misnog slavlja.
Kardinal Puljić je kazao da se ne smijemo zarobiti dnevnopolitičkom poviješću, koja prekraja prošlost za interes sadašnjosti.
"Valja sačuvati barem ono što imamo, upoznati te korijenje i hrabro živjeti sadašnjost. Zahvaljujem ljudima od struke, koji se ne boje istraživati i opisivati istinitu našu prošlost, i ne dati se manipulirati dnevnom politikom. Čuvajući našu prošlost postajemo svjesni sebe i svoga identiteta. To nije za huškačku mašineriju nego na onoj mir počiva na istini i pravdi", poručio je kardinal Puljić ističući da "na ovom kraljevskom gradu Bobovcu stojimo na jednom od vrela naše povijesti".
"Ako nas neslogom izjedu iznutra, ne treba drugi neprijatelj, nego ćemo sami nestati. Ovdje smo da odamo dužno poštovanje svim našim pokojnima iz prošlosti, da upoznamo našu prošlost da odavde odemo ponosni, jer još smo živi na tim korijenima, iako nam uporno žele ogaditi nasu grudu u grobove naših predaka. Mnogi izgubivši hrabrost odlaze zaboravljajući da se za ovu grudu ginulo, krv prolijevala, suze lila i znojem zalijevala. Ovim zavjetom želimo u sebi probuditi taj ponos i ljubav svojim korijenima i obaviti zavjet da ćemo časno opstati i ostati vjerni našem krsnom zavjeti i vjeri otaca na svojoj grudi", kazao je kardinal Puljić na kraju svoje propovijedi.
Na kraju svi zajedno izmolili su Molitvu za Sinodu Vrhbosanske nadbiskupije i Molitvu za Domovinu.
Molitveni pohod Bobovcu pokrenuo je kardinal Puljić u znak sjećanja na dan smrti bosanske kraljice Katarine Kosača 25. oktobra 1478. s ciljem ujedinjenja u molitvi za osobne potrebe, za vlastiti narod i domovinu Bosnu i Hercegovinu ali i za sve ljude i narode koji u njoj žive.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
