Katolička crkva u Bosanskoj Krupi: Vjerski objekat čije ključeve čuva musliman
Crkva Imena Marijina izgrađena je 1910. godine, a iako se ne radi o objektu velikih dimenzija, oduvijek je plijenila pažnju prolaznika, ali i domicilnog stanovništva. Nesretnih devedesetih godina prošlog stoljeća crkva je do temelja srušena.
U postratnom periodu malobrojno katoličko stanovništvo odlučilo se za projekat obnove crkve, što uopće nije bio lagan posao. Naime, u Bosanskoj Krupi danas živi svega 15-ak katolika, od čega samo jedna katolička porodica.
Mirjana Aleksić odlučila je iznijeti to teško breme i ponajviše zahvaljujući njoj crkva i danas poprima onaj izgled kakav je imala prije stotinu godina.
"S obzirom na to da u ovom gradu nema katolika, odnosno veoma nas je malo, moja porodica i ja odlučili smo pokrenuti priču o obnovi crkve", kaže Mirjana na početku razgovora za Klix.ba.
Crkva obnovljena brojnim donacijama
Projekat obnove crkve izradio je Isak Medić, inžinjer iz Bosanske Krupe, nakon čega se pristupilo prikupljanju novca. U akciju se uključila lokalna i entitetska vlast, banjalučka biskupija, dobročinitelji te brojni građani Bosanske Krupe svih nacionalnosti.
"Skoro sva sredstva su prikupljena našim zalaganjem i donacijama dobrih ljudi. Najveći teret sam ja podnijela jer sam vodila kompletnu akciju. Brojne firme čiji su vlasnici bili muslimani dale su nam unaprijed pijesak, ciglu i ostale potrepštine te kazali da im platim kad novac budem imala i da ne moram žuriti. Hvala Bogu, sve dugove smo riješili, tako da je to sve iza nas", priča Mirjana.
Radovi na obnovi počeli su 2003. godine, a kako kaže Mirjana, svako je pomogao koliko je mogao, dodajući pritom da su ljudi u ovom gradu bili u veoma teškoj materijalnoj situaciji nakon rata, jer je Bosanska Krupa bila treći grad po razrušenosti. No, uprkos tome, svako je ugradio dio sebe u obnovu.
"Dok se crkva gradila svaki musliman iz Bosanske Krupe, ali i oni druge nacionalnosti, radovali su se i kazali su da im crkva predstavlja ogromnu vrijednost, jer su mnogi od njih, još kao mala djeca, navikli da ulaze u nju pa su nam i u obnovi pomagali. Neki su vršili i građevinske radove. U suštini, najmanje novca za obnovu donirale su crkva i biskupija, budući da ovdje, što je realno i sasvim razumljivo, nije bilo katolika i ljudi, a samim tim ni potrebe da se crkva obnavlja i ulaže veliki novac", priča Mirjana.
U obnovi i uređenju crkve pomagali brojni muslimani
Kada je riječ o enterijeru crkve, on je relativno skroman i jednostavan, a u skladu s pravilima, u njoj nema ni puno slika. Tu su tek dvije stare slike Isusa i Marije koje su na poklon dobili iz Prijedora te još jedna specifična slika nešto većih dimenzija.
"U pitanju je slika Djevice Marije koju je slikao naš sugrađanin i slikar, rahmetli Edo Šarić. Dok je crkva još građena, on mi je rekao: 'Mirjana, ja pravim jednu sliku koju ću pokloniti kad se crkva napravi i otvori'. Nažalost, on je u međuvremenu umro, no sliku je završio i predala nam ju je njegova supruga", priča naša sagovornica.
Mirjana ističe i da je križ koji je postavljen na crkvi, inače star 600 godina, bio uništen.
"Njega je obnovio jedan naš sugrađanin i kovač rahmetli Sead Omerčić koji ga je ispjeskario i križ smo postavili na njegovo nekadašnje mjesto. Također, budući da originalno postolje, odnosno kugla križa, nije pronađeno, novo je istokario Šefik, majstor iz Bihaća", objašnjava Mirjana.
Zbog malog broja katolika, crkva se za vjernike otvara samo jednom godišnje, tačnije 12. oktobra, kada se služi misa na dan kada je crkva posvećena i zvanično otvorena.
Ključ crkve kod muslimana
"Crkva ima dva ključa. Jedan je kod mene, a drugi se nalazi kod Rize, našeg sugrađanina koji ima slastičarnu u blizini i otvara crkvu svim turistima i posjetiocima", ističe Mirjana.
Na naše pitanje otkud toliko povjerenje među ovdašnjim stanovništvom, ističe da je sve stvar ljudskosti.
"Vjerujemo svima. To su naši sugrađani i ljudi kojima možemo vjerovati", kaže Mirjana, navodeći pritom jedan znakovit primjer.
"Prije nekih 10-ak godina, prilikom povratka autobusom sa hodočašća u Banjoj Luci, zaustavili smo se u Bosanskoj Krupi u dva sata iza ponoći, kako bih ja izašla iz autobusa. Sutradan, kad sam došla u crkvu u Bihać, jedan prijatelj koji je sa mnom pjevao u crkvenom zboru, reče mi: 'Baš mi je sinoć bilo strašno žao što ste izašli sami u Krupi!'. Ja ga pitam zašto, a on mi odgovori: 'Zato što ste sami, ja ne znam kako možete. Zašto ste se uopće vratili tamo sami? Nema niko od katolika...' I onda kad smo ovu crkvu završili 2009. godine, na otvorenju je bio veliki broj ljudi, skoro cijela Bosanska Krupa. Naravno, došao je i taj prijatelj. Kada je vidio koliko muslimana Krupljana je došlo u crkvu pa i na ručak koji smo poslije svečanog otvorenja pripremili, koliko su radosni zbog te crkve, rekao mi je: 'Sad mi je jasno zašto si se vratila i zašto si i dalje tu. Nisam znao da su ovdje ljudi tako divni'", prepričava Mirjana.
U krugu od 50 metara katolička i pravoslavna crkva te džamija
Ona ističe da joj je čak i biskup Franjo Komarica, kada je vidio koliko je muslimana bilo na otvorenju crkve, prišao i rekao: "Stvarno nisam vjerovao da ćete uopće napraviti ovu crkvu. Svuda ću istaknuti ovaj grad kao primjer gdje se istinski može živjeti zajedno".
Da je biskup Komarica dobro znao šta govori, svjedoči i činjenica da se u krugu od 50-ak metara od Crkve Imena Marijinog, praktično u jednom dvorištu, nalazi i pravoslavna crkva te džamija, što je vjerovatno najoriginalniji primjer multikulturalizma u Bosni i Hercegovini. Barem na najmanjem broju kvadratnih metara prostora.
Sve je to prepoznala i država pa je tako zahvaljujući aktivnostima Općine Bosanska Krupa Komisija za zaštitu nacionalnih spomenika BiH proglasila 2012. godine Crkvu Imena Marijinog nacionalnim spomenikom BiH.
