Ključ: Klanjana dženaza za šest identifikovanih žrtava masakra u Biljanima
U Biljanima su se danas okupili preživjeli mještani ovog sela u blizini Ključa, porodice stradalih, brojni građani Ključa i Bosanske krajine, te predstavnici vjerskog i političkog života, kako bi odali posljednju počast i klanjali dženazu žrtvama biljanskog masakra, u kojem su pobijeni skoro svi stanovnici ovog sela.
Dženaza je klanjana za šest žrtava: Avdić (Smajo) Sead (1970.), Balagić (Refik) Samir (1974.), Botonjić (Ejub) Jasmin (1974.), Botonjić (Hilmo) Raif (1970.), Mujezinović (Hasan) Hamdija (1933.) i Avdić (Derviš) Hamzo (1971.).
"Ovdje je sve rečeno. Ovi nišani kazuju sve", kazao je Šemsudin Džaferagić, otac četvero ubijene djece.
Majka Ulfeta Avdić je 24 godine tražila kosti i čekala da ukopa sina.
"Neka su mu se smirile kosti. To sam jedino željela dok sam živa da dočekam", kazala je Ulfeta.
U obilježavanju ovog bolnog i tužnog dana učestvovala su djeca iz džemata Botonjići, koja su prošla put kojim su 10. jula 1992. godine provedeni mještani, te članovi Biciklističkog kluba “Fantek“ Ključ, koji su u znak sjećanja na žrtve Biljani biciklima prešli rutu Ključ-Biljani.
Podsjećamo, pripadnici 17. Lake ključke brigade i policijske stanice prije tačno 24 godine ubili su gotovo sve iz Omanovića, Donjih Biljana, Domazeta, Džaferagića, Ćehića, Mešana i Jabukovca. Desetog jula 1992. godine nestali su skoro svi Biljani.
Ubijeno je 258 muškaraca, žena, djece i staraca. Među stotinama žrtava, 85-godišnji Bećo Ćehić je bio najstariji, a najmlađa četveromjesečna beba Amila Džaferagić, koja je umrla u jami stežući flašicu za mlijeko, u zagrljaju ubijene majke.
Kada su krajem rata snage Armije RBiH oslobodile ovaj kraj, otkrivene su brojne masovne grobnice na ovom području. Do sada je na lokalitetima Lanište I, Crvena zemlja I i II, te grobnici Biljani ekshumirano 239 tijela Bošnjaka.
Sud BiH je za zločine u Biljanima 2006. godine na 26 godina zatvora osudio Marka Samardžiji, komandira Treće čete saničkog bataljona srpske vojske, koji je naredio i učestvovao u masakru. Marko je većini ubijenih bio učitelj i učio ih prvim slovima upravo u školi gdje su zatvarani i ubijani.
Pored njega, niko od lokalnih Srba i onih koji su došli sa strane, prije svega iz Bosanskog Petrovca i Lušci Palanke, a koji su činili zločine i vršili masovne egzekucije, do sada nije osuđen.