Ko je bio fočanski doktor Sekula Stanić i zašto je danas došao u centar javnih rasprava
Ukoliko ukucate ovo ime na Google pretrazi, vidjet ćete da je Staniću 2011. godine posthumno uručena nagrada "Duško Kondor" za građansku hrabrost i afirmaciju građanske hrabrosti tokom ratnih godina.
On je, prema nekim medijskim navodima u prethodnim godinama, tokom rata zapalio svoju kuću jer nije mogao gledati "kako četnici pale bošnjačke kuće" u Foči te je zapalio svoju i "sjeo pored i čekao da do temelja izgori".
Ubijen je 17. decembra 1992. u Miljevini - glasi također jedan od podataka.
U fokus je došao nakon nekoliko takvih tekstova kada je vijećnik SDP-a Dragan Stevanović rekao da će u Gradskom vijeću Sarajevo pokrenuti inicijativu da se ratnom direktoru fočanske bolnice podigne bista u sarajevskoj Alipašinoj ulici.
Nakon ovoga su reagovali brojni građani iz ili porijeklom iz Foče, koji tvrde kako sve ovo nije istina ili da se radi o djelomično tačnim informacijama.
Ako se navodi brojnih ljudi iz Foče ispostave tačnima, s pravom se nameće pitanje da li je javnost dovedena u zabludu sve ove godine?
Zašto nije bilo reakcije do sada?
Stevanović u izjavi za Klix.ba kaže kako se na internet portalima i društvenim mrežama 13 godina "vrte objave" o Staniću i njegovim, navodnim, herojskim djelima.
"Očito da 13 godina živimo u nekoj poluistini i to sam sada saznao", ističe on.
Navodi da postoji nekoliko neospornih činjenica - poput nagrade koja mu je dodijeljena te kako nije niko nije reagovao 13 godina.
"Imate reakcije uglednih Fočaka kao što je Dževad Lojo koji ne spori ove prve činjenice, ali ni da je uloga Stanića drugačija nego što to piše o građanskoj neposlušnosti i građanskoj hrabrosti. Međutim, istrajat ću u tome da dođemo do istine - ili ćemo isključiti iz nagrade Stanića jer ne treba da stoji tamo s građanima koji su dobili istu nagradu ili ćemo reći da je uloga baš takva i ostati na tome", napominje Stevanović.
Ističe da je jako bitno nastaviti tragati za "golom istinom" na čemu će i sam insistirati.
"Vrijeđaju nas ovim činom"
Upravo ta "gola istina" zanima i Halidu Konjo-Uzunović.
Ona je bivša predsjednica Udruženja žrtava rata "Foča 92-95" i jedna od brojnih žena čiji su članovi porodice bošnjačke nacionalnosti odvedeni u Kazneno-popravni dom u Foči.
Posmrtni ostaci njene braće su pronađeni, ali za kostima supruga i dalje traga.
"Nakon 32 godine, vrijeđaju nas, gaze ovakvim činom", navela je Konjo-Uzunović te dodaje da je razočarana ovakvom inicijativom.
Kaže da je upravo Stanić bio direktor njenom suprugu Enesu Uzunoviću koji je također radio u istoj bolnici na odjelu hirurgije.
"Bio je ubijeđen da će mu barem njegov direktor bolnice ili bilo ko od njegovih kolega spasiti život. Ali, nije nikome pa ni njemu ni mojoj braći ni Azizu Torlaku ni drugima koji su završili u fočanskim bezdanima", govori Konjo-Uzunović.
Tvrdi kako Stanić nikada nije reagovao kao direktor bolnice te ističe još jednu informaciju.
"Imam prijateljice i rodice koje su radile i bile zatočene u toj bolnici i bile su svjedoci odvođenja, silovanja, zatvaranja - glavni četnički štab je bio u prostorijama doktora Sekula kao direktora te ustanove. To one mogu potvrditi", napomenula je ona.
Na tvrdnje da je Stanić zapalio vlastitu kuću, ona kaže da je on nije ni imao što će potvrditi svi Fočaci.
"Nije je ni mogao zapaliti. To nije prvi primjer da se masa počinjenih zločina nad muslimanima razbija upravo takvim mitovima", dodaje i kaže da se radi o takvoj strategiji i ideologiji.
Kaže da nije jasno "kakvu parabolu ima Stanić i ako je napravio neki čin" te otkud da se "vijori spomenik baš u Sarajevu, u FBiH".
"Zašto ne prave u Foči, u Banjoj Luci, u pola države koju su krvlju dobili? To je provokacija da se skrene pažnja s raznoraznih dešavanja, za nova otcjepljenja. To nije stalo, ovo je nastavak agresije u miru", poručila je ona.
Na naše pitanje zašto se do sada nije javno reagovalo na ovo, odgovara kako poznaje ljude koji su to uradili, ali da nikada zvanično to nije omogućeno.
"Možda je on nekoga i spasio, ali da se dovodi do ove razmjere je fascinantno. Sve je to smišljeno i odraz našeg stanja, Bošnjaka, u svemu ovome. Pustili smo, legli smo da nas kolju, tolika naivnost i ponižavanje", podcrtava Konjo-Uzunović.
Druga strana medalje
Bivši logoraš i haški svjedok Dževad Lojo je također reagovao te rekao kako je Stanić "zapalio svoju nepostojeću kuću" te tvrdi kako je imao "društveni stan".
"Prvo, paljenje navodno 'svoje' kuće nije istina i predstavlja grubi falsifikat na kojem je izgrađen navodni humanitarni karakter. Drugo, pomoć koju je pružio svojim kolegama da napuste Foču, kao i drugim licima među kojima je bila moja supruga sa djecom dok sam ja bio u logoru, može se i dvojbeno tumačiti, s jedne strane kao doprinos etničkom selektivnom čišćenju grada, za koje su tadašnje srpske vlasti izdavale propusnice da mogu izaći iz Foče, ali samo jednom manjem broju ljudi, dok su drugi masovno, kao što sam i ja, odvođeni u logor u KPD-omu, i od koji su većina, njih oko 400, 1992. godine kroz navodne razmjere zvjerski pobijeni i bačeni u Drinu, razne jame i druga nedostupna mjesta da se nikada ne pronađu. Bila bi humana gesta da je dr. Sekula Stanić, kao ugledni građanin, ljekar i direktor bolnice stao u odbranu njihovih prava i suprotstavio se tim genocidnim postupcima srpskih vlasti", navodi Lojo, između ostalog.
Napominje da se Stanić nije suprotstavio ni spriječio izvođenje ranjenika iz bolnice.
On ističe i kako je sam način smrti Stanića i danas tabu tema što "dokazuje i spomen ploča srpskih žrtava koje su navodno pobili Bošnjaci, postavljena u Kozjoj Luci na kojoj je i ime dr. Sekule Stanića".
Nakon ovih svjedočenja, sva odgovornost stoji na nadležnima da otkriju da li je Stanić bio zaista ratni heroj ili mit koji je godinama plasiran u bh. javnosti.
Istine ne smiju biti plasirane kao "poluistine", već u obzir dolaze samo tačne informacije u ime svih koji su dali život za ovu zemlju.
Sjećate li se reklame iz 1998. za povrat imovine? Snimila su je bh. glumačka imena
