Ko je vlast, a ko opozicija? Kad stranci ne znaju kako će tek građanima biti jasno

Na sastanak su pozvani Nermin Nikšić (SDP), Sabina Ćudić (Naša stranka), Branislav Borenović (PDP), Mirko Šarović (SDS) te Elmedin Konaković (Narod i pravda) i Fahrudin Radončić (SBB).
Na prvi pogled, reklo bi se, sve sami opozicionari, no činjenice govore drugačije iako su danas u sarajevskoj rezidenciji američkog ambasadora svi sjedili za istim stolom. Domaćini su bili američki ambasador Eric Nelson, šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler, američki izaslanik za Zapadni Balkan Matthew Palmer i evropska zvaničnica Angelina Eichhorst.
Istina je da SDP i Naša stranka čine opoziciju na federalnom i državnom nivou, baš kao SDS i PDP na nivoima entiteta RS i Bosne i Hercegovine.
S druge strane, iako ih javnost percipira kao opoziciju, stanje na terenu pokazuje da NiP i SBB de facto nisu opozicija, osim deklarativno.
Naime, Narod i pravda pod broj jedan nije parlamentarna stranka na nivou BiH s obzirom da nema niti jednog zastupnika u državnom parlamentu, dok na nivou Federacije BiH imaju ministra koji čini vlast, a to je Aljoša Čampara aktuelni ministar unutrašnjih poslova koji je napustio SDA i učlanio se u NiP čime je ova stranka "dobila" svog ministra u Federalnoj vladi.
Savez za bolju budućnost, iako više deklarativno nije vlast, također "drži" Vladu FBiH sa čak četiri ministra - Nerminom Džindićem, Editom Đapo, Veskom Drljačom i Zlatanom Vujanovićem.
Kada se govori o ovoj temi, neki će reći da određeni ministri čuvaju fotelje za sebe, a prozvani će odgovoriti da "čuvaju" Vladu FBiH od HDZ-a i da su odmah spremni podnijeti ostavke ako se osiguraju adekvatne ministarske izmjene. I tako je već mjesecima i godinama, dok Vlada FBiH u tehničkom mandatu dočekuje još jedne izbore.
Ovo je samo jedan od dokaza brojnih apsurda na političkoj sceni u našoj zemlji, što pomalo može zbuniti i strane zvaničnike.
Ipak, sigurno je da treba razgovarati sa svima, na svakom koraku i o svakoj temi, mada bi zbog građana moralo biti potpuno jasno ko čini vlast, a ko opoziciju kako bi na izborima tačno znali kome fakturisati račune za sve (ne)urađeno u proteklom mandatu. Jer samo u BiH (ni)je teško biti opozicija, a činiti vlast.