Ko još vjeruje da Moldavija, Ukrajina i Gruzija zaslužuju biti članice EU prije BiH
"Koliko je BiH daleko od Evropske unije, Ukrajina je još dalje", rekao je premijer RS-a Radovan Višković.
I, zaista, ovakva izjava potpuno stoji i ima težinu svake vrste u odnosu na evropski put Ukrajine, Moldavije i Gruzije. Niko od evropskih zvaničnika ne može ponuditi niti jedan valjan argument i razlog zašto BiH nije korak, pa i dva, ispred država kojima je narušen teritorijalni integritet i suverentitet, a koje Brisel želi uvući u Uniju.
Da je otvaranje pregovora s Ukrajinom i Moldavijom potpuno politička odluka svima je jasno, no to ne opravdava odluku da BiH još mora čekati niti daje adekvatan i razuman odgovor na pitanje - kako i zašto se može pregovarati sa, naprimjer, zemljom koja je u ratu, a sad BiH ne može?
Za razliku od nabrojanih država, Bosna i Hercegovina niti je u ratu poput Ukrajine niti ima okupirane teritorije pod ruskom kontrolom poput sve tri nabrojane zemlje istočne Evrope.
Da li EU, zaista, u svom članstvu želi imati države kojima je narušen teritorijalni integritet, suverentitet i nezavisnost? Ko garantuje EU da za izvjesno vrijeme Ruska Federacija neće nepovratno zauzeti dijelove Ukrajine ili možda EU garantuje članstvo pod svaku cijenu, pa i da se Kijev odrekne dijelova svoje zemlje? Šta je s dijelovima Moldavije i Gruzije čije dijelove potpuno kontroliše Kremlj? Mnogo pitanja, premalo odgovora.
Koliko god politički establišment u Banjoj Luci gledao u Moskvu, deklarativno su za Evropsku uniju i nisu ni Južna Osetija niti Abhazija niti Transnistrija. Dakle taj dio BiH nije pod vojnom šapom Moskve. Naprotiv, kod Banje Luke se redovno održavaju vježbe NATO saveznika i EUFOR-a u saradnji sa Oružanim snagama BiH. No, da bi ostalo tako, potrebno je aktivno djelovanje na terenu i sprečavanje svake vrste malignog ruskog utjecaja.
A ako se EU boji Dodikove politike, onda treba otvoreno reći šta čekaju da se desi pa da i BiH postane poželjna na evropskom putu. Jer sve ovo decenijsko isčekivanje i obećanja postaju zamorna svima državljanima BiH koje se tretira kao da su građani trećeg reda, a ne istinski evropski narod koji s više od hiljadu kilometara graniči s članicom EU.
Ko je kriv što je BiH i dalje na klupi za rezervne igrače? Pored domaćih političara i institucija, veliku "zaslugu" ima i Delegacija Evropske unije u BiH.
Svima je vidljiv blag i sramežljiv odnos evropskih diplomata u Sarajevu prema onim političarima i politikama koje koče razvoj BiH u cijelosti, pa i njen evropski put.
Briselska administracija, iako svjesna ko najviše koči put BiH ka EU, ništa konkretno nije uradila da suzbije takve politike. Iz diplomatskih krugova sve češće se može čuti da su američke diplomate, kao i visoki predstavnik Christian Schmidt, jako nezadovoljni neodlučnošću zvaničnika EU da adekvatno sankcionišu vlasti RS-a na čelu s Dodikom.
Čini se kao da je Delegaciji EU u BiH važno ono što piše na papiru, koliko god to bilo 'šuplje' i nefunkcionalno. Važno je da se ispune neki uslovi, donesu neki zakoni i da sebi može pripisati poneki poen i uspjeh te se pohvaliti briselskoj administraciji kojoj redovno podnosi izvještaje.
A da li će sve potrebne reforme i zakoni suštinski biti kvalitetni i korisni za građane i provodivi u praksi, za evropske birokrate poput šefa Delegacije EU u BiH Johanna Sattlera kao da je manje bitno s obzirom da usvojeni reformski zakoni zahtijevaju brojne dorade jer su doneseni "preko koljena", a Bosni i Hercegovini se stalno nešto obećava dok se istovremeno pred nju stavljaju dodatni uslovi kao da se namjerno želi država ostaviti u čekaonici iza "evropske" Ukrajine, Moldavije i Gruzije.
Ako ćemo govoriti o korupciji, pa ni razmjere korupcije i kriminala u BiH se ne mogu porediti sa onim u Ukrajini, Moldaviji i Gruziji. O tome govore svi relevantni izvještaji, no očito da u Briselu pokriju oči kada trebaju pogledati u takve izvještaje.
I koliko god država BiH bude čekala na zelena svjetla Brisela i drugih evropskih metropola, to neće spriječiti Bosance i Hercegovce da se osjećaju išta manje Evropljanima od Francuza, Nizozemaca, Nijemaca, Belgijanaca i svih ostalih koji su u EU.
No vjera u institucije EU bi mogla opadati, zahvaljujući birokratsko-mlakom odnosu funkcionera EU prema onima koji koče razvoj. A zašto ne smiju uprijeti prstom i kočničare i zahtijevati od članica cijele EU sankcije, znaju samo oni.
Ipak, ostaje nada da će u martu i Bosnu i Hercegovinu ogrijati briselsko sunce i da ćemo otvoriti pregovore s EU. U suprotnom, novo "ne" iz EU bi značilo veliki korak unazad i pitanje kada će se ponovo pojaviti prilika za približavanje Uniji.
Prepoznajete li koje sarajevsko naselje je na fotografiji snimljenoj davne 1954. godine?
