Kojović za Klix.ba o novom političkom manifestu Bh. bloka i ulozi OSCE-a u smjeni VSTV-a
Također, govorio je o tome koliko je stabilna koalicija u Kantonu Sarajevu, te šta misli o najavama iz SDA o skorijoj rekonstrukciji Kantonalne vlade. Na početku intervjua upitali smo ga šta je sa Bh. blokom i da li je predviđeno njegovo proširenje.
"Kongres Naše stranke i reizbor predsjednika SDP-a Nermina Nikšića su dali puni unutarstranački legitimitet u obje stranke osnivanju, dosadašnjim odlukama i planovima BH bloka. Sada možemo još ubrzanije i hrabrije nastaviti rad na formalizaciji rada BH bloka. Ovo je jedinstveni pokušaj da se konačno politički pa i u izbornom smislu udruže svi koji smatraju da Bosna i Hercegovina mora biti definisana kao država njenih građana i naroda koji su ravnopravni na cijeloj njenoj teritoriji.
Ne možemo i ne smijemo sebi dopustiti da našu pojedinačnu i sudbinu naše zemlje određuju oni koji ne vjeruju u Bosnu i Hercegovinu, u mudrost s kojom smo vjekovima živjeli zajedno i našu evropsku budućnost. Jednostavno rečeno, mi koji volimo ovu zemlju i vidimo njenu evropsku budućnost moramo se organizovati podjednako dobro kao što su organizovani oni koji je ne vole i koji nam već 20 i nešto godina pokušavaju dokazati da je ona nemoguća.
Dosta toga je već urađeno u vezi s Bh. blokom, na jedan ozbiljan i, za ovo vrijeme možda neuobičajeno tih način. Prijedlog pravilnika o radu, o načinu odlučivanja u BH bloku će se naći pred novim Glavnim Odborom Naše stranke već polovinom juna", rekao je Kojović.
Dobro, ali mnogi očekuju da Bh. blok konačno pokrene neku inicijativu...
Očekujem da krajem jula u javnost izađe politički manifest Bh. bloka koji će jasno i glasno prezentirati našu viziju postdejtonske, evropske Bosne i Hercegovine i u političkom i u ekonomskom, ali i u jednom ljudskom smislu. Platforma je prijedlog kakvu budućnost želimo da imamo, odnosno, kako pod bremenom skorije historije napraviti korak naprijed ka državi koja je funkcionalna, etnički i vjerski nepristrasna i garantuje svakom građaninu sigurnost, zaštitu građanskih i identitarnih prava i ekonomski napredak. Potom krećemo u obilazak BiH.
Želim da posjetimo svaku opštinu, grad, da razgovaramo sa građanima, da čujemo direktno od njih šta ih muči, frustrira i kako oni vide izlaz iz ove političke agonije, ove permanentne krize i atmosfere straha koju kreiraju i politički eksploatišu nacionalističke stranke.
Nacionalisti uvijek izvlače ono najgore u ljudima. Ovo kako sada živimo, to nismo mi. Srđan Aleksić smo mi, Neđo iz Ljubuškog smo mi, Amir Reko smo mi – svi ti heroji koji su u stravičnim vremenima pokazali nevjerovatnu ljudskost i hrabrost i koju su, neki od njih, platili najvećom cijenom. Moji su sadašnji bosanski heroji, recimo, matematičari Tijana, Amar, Boris, Dejan, Adnan i Damjan koji su se uspjeli izboriti sa našim lošim i siromašnim obrazovnim i političkim sistemom i na svjetskim takmičenjima osvajati medalje i učiniti nas ponosnim.
Često kad razgovaram s ljudima spominjem našeg Amira Hasičevića, člana Naše stranke iz Gračanice. U ratu je bio specijalac, prošao grozne stvari a opet ne dijeli ljude po naciji i vjeri, u miru doktorirao ekonomiju, osnovao nekoliko izuzetno uspješnih kompanija, zapošljava ljude, tretira uposlene kao svoju porodicu i sve što je stekao riskira baveći se politikom želeći da promjenama koje zagovara pomogne još većem broju ljudi. Dakle, u svakom vremenu on je BiH branio na način na koji joj je bio potreban. Meni su takvi ljudi uzor patriotizma. To je moja Bosna i Hercegovina, a ne zločinci i fašisti iz ovog ili prošlog rata. To je stav koji je ideološka kičma BH bloka i svako ko tako misli je dobrodošao u naš blok.
Nedavno je Naša stranka odaslala saopćenje u kojem se zahtijeva da OSCE imenuje privremenu upravu. Ubrzo nakon toga u medijskom prostoru su se pojavile reakcije o tome da ovo baš i nije u skladu sa ovlaštenjima OSCE-a. U konačnici i iz OSCE-a su se oglasili kazavši da nemaju taj mandat. Je li ovo bio neki svjesni pritisak ili pak ishitrenost?
Mi možemo diskutovati o interpretaciji Aneksa 6. u kojem se govori o ovlastima OSCE-a u zaštiti ljudskih prava i njihovoj ulozi supervizora nad pravosudnim sistemom. Činjenica je da je OSCE u prošlosti nametao stranog supervizora VSTV-u, da su uprkos protivljenju nekih naših sudija dobili na uvid sudske materijale koje su tražili kako bi utvrdili sistemske manjkavosti.
Dakle, imamo u skorijoj prošlosti demonstraciju ovlasti OSCE-a o kojima govori Aneks 6. Ako u nekom sporazumu između mene I vas piše da ja MORAM sarađivati s vama po nekim pitanjima onda ja to tumačim na način da ako mi vi nešto naredite ja to moram izvršiti. Upravo to piše u Aneksu 6. I upravo zbog toga smo tražili da intervenišu u momentu kada je naš pravosudni sistem u etičkom ali u funkcionalnom smislu nakon dugotrajne agonije potpuno urušen. Naravno da je naš cilj bio pritisak na OSCE, pritisak da radi ono što mu je Aneksom 6. Dejtonskog sporazuma dato u nadležnost. Njihov, kao i mandat mnogih drugih predstavnika međunarodne zajednice, nije samo organizovanje svečanih prijema, ispijanje koktela i nadziranje da se dejtonska luđačka košulja slučajno ne pocijepa.
Mislim da je vrijeme da se počne diskutovati o interpretaciji Aneksa 6. u kojem se govori o ovlastima OSCE-a u zaštiti ljudskih prava. OSCE se u nekoliko navrata pokazao kao supervizor nad cjelokupnim bh. pravosudnim sistemom. Prisjetimo se da je OSCE angažovao Joannu Korner da sačini izvještaj o procesuiranju ratnih zločina na državnom nivou u BiH. Uvid u dokumente potrebne da se sačini izvještaj bio je britanskoj sutkinji onemogućavan i od strane Suda i od strane Tužilaštva BiH. VSTV tad na zahtjev OSCE-a izdaje nalog da se sutkinji Korner mora dopustiti uvid. S tim je povezana i smjena Gorana Salihovića.
Prisjetimo se da su OSCE i VSTV potpisali memorandum o razumijevanju kojim se formalizira saradnja u vezi sa aktivnostima koje provodi Misija OSCE-a u BiH u okviru praćenja krivičnih predmeta korupcije. Njega je potpisao Milan Tegeltija kojeg se sumnjiči za korupciju.
Prisjetimo se da OSCE radi radionice o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju a glavni partner u Bh. pravosuđu je osumnjičen za korupciju. OSCE također ulaže i finansijska sredstva da se naše pravosuđe lakše iznese s problemima koji muče naše društvo, kakav je, možda i najznačajniji, korupcija. Ako OSCE želi svoju misiju učiniti uspješnom, oni moraju imati pouzdane partnere. Ako imaju ulogu supervizora, Dejtonom propisanu, oni mogu uticati i na odabir tih partnera, ili bi trebali moći.
U suprotnom, ako znate da vas partner iznevjerava, tj. da je on oličenje onoga protiv čega se vi borite, a vi nastavljate saradnju s njim, onda ste saučesnik. Naravno, ne govorim samo o gospodinu Tegeltiji kad kažem partner.
Problem je u tome što je jako malo sudija i tužilaca koji su spremni da se ograde od njegovog rada. Ako se sjećate saopštenja, naš prvi zahtjev je bio da kompletan saziv sadašnjeg VSTV-a, na čelu s predsjednikom Milanom Tegeltijom, odmah podnese ostavke na članstvo, a tek onda da OSCE imenuje privremenu upravu, tj. ljude koji mu mogu biti pouzdani partneri za provođenje vlastite misije. Nažalost, požurilo se s negativnim ocjenama tog saopštenja iz ugla da bi OSCE trebao imati negdje crno na bijelo napisano: OSCE može imenovati privremenu upravu VSTV-a. To nismo htjeli reći. Naše saopštenje nije bilo o ovlastima, nego o pozivanju na odgovornost OSCE-a i prema vlastitoj misiji i prema vlastitom novcu i prema Daytonu i, prije, svega, prema našim građanima.
Kako ste doživjeli sve ono što se pojavilo nakon odlaska premijera KS-a Edina Forte u Banju Luku kod gradonačelnika Igora Radojičića, a posebno izraženu podrška Banjoj Luci za Evropsku prijestonicu kulture 2024.?
Žao mi je što je jedan tako važan i politički hrabar potez za Bosnu i Hercegovinu iskorišten za kratkoročnu, uskogrudnu političku korist. Banja Luka aplicira za kulturnu prijestolnicu i novčanu podršku Evrope zajedno sa Bihaćem i Jajcem. Dakle, nudi nam se jedan iskorak u međuentitetskoj pa i međuetničkoj saradnji. Mostar, s druge strane, nije imao izbore od 2008. godine, uopšte nema Gradsko vijeće koje bi moglo organizirati sve što je potrebno i nadzirati upotrebu tog evropskog novca.
Na kraju krajeva, bilo bi zaista apsurdno da grad kojim potpuno samovoljno upravlja jedan čovjek i koji već više od deset godina nema demokratski izabranu vlast bude izabran za kulturnu prijestolnicu Evrope. Ne radi se ovdje, niti se ikada može raditi o tome da li nam je draži Mostar ili Banja Luka, Bihać i Jajce. Radi se o našim, bosanskohercegovačkim gradovima i činjenici da se Sarajevo po prvi put ponaša odgovorno i proaktivno kao glavni grad države BiH. Moram i to da kažem, ako se kojim slučajem desi da Mostar postane prijestolnica kulture, ja ne sumnjam da bi mu Vlada KS bila spremna izaći u susret na jednak način kao Banja Luci, Bihaću i Jajcu.
Određeni centri su Fortin odlazak u Banju Luku iskoristili za ponovno etiketiranje Naše stranke, koja je kičma kantonalne vlasti, u smislu dovođenja u pitanju vašeg patriotizma, rada protiv Bošnjaka i sl. Kako na to gledate?
Uspostavljanje dobrih odnosa i rad na zajedničkim projektima Sarajeva i Banja Luke od kojih će koristi imati i oba grada i cijela država je antipatriotski potez? Mislim da se svi moramo zamisliti nad tom tezom, a posebno nad krajnjim logičkim posljedicama takvog razmišljanja. Gdje zapravo počinje i prestaje BiH u glavama ljudi koji tako razmišljaju?
Iz SDA su u aprilu najavili da će u maju pokrenuti smjenu Vlade. Nije do toga došlo. Možda će u junu?
Možda. Možda će iznosi novca koji se nude poslanicima prerasti iz stotine hiljade maraka u milione i možda će pronaći najslabiju kariku, ali zasad nisu uspjeli i, dok god je to tako, mi ćemo raditi ovako i još bolje od ovoga kako smo počeli – vrijedno, pošteno, stručno i u interesu građana i BiH.
Impresioniran sam Vladom KS, njihovim hvatanjem ukoštac sa zapuštenim problemima, atmosferom koju je stvorio premijer Forto i u kojoj svako radi svoj posao i svako svakom pomaže.
Donošenje zakona o utvrđivanju porijekla imovine izabranih i imenovanih funkcionera, javni registar uposlenika, reforma tenderskih procedura, obnova spomen parka Vraca, najveća akcija čišćenja grada, besplatan javni prevoz veteranima, pomoć za đake škola u RS-u kojima tamošnje vlasti negiraju bosanski jezik, pomoć u obnovi Aladže pa i ova saradnja sa Banja Lukom o kojoj smo već pričali su već jasno pokazali u kojem pravcu su krenuli i sad je izvjesno da je Sarajevo na putu da za četiri godine zaista postane glavni grad BiH, ali i ono što po svojoj historiji, kulturi i svom ljudskom karakteru zaslužuje – unikatna evropska metropola u kojoj se istok i zapad ne sudaraju nego jedno drugo upotpunjuju na najljepši način.
Ima li bojazni da će neki politički partneri poput SBB-a napustiti koaliciju?
Ni u daleko idealnijim političkim okolnostima od naših ne bi bilo jednostavno voditi Vladu koju čini čak šest političkih stranaka. Ne mogu, čini mi se, dovoljno naglasiti koliko je važno da Vlada i skupštinska većina funkcionišu tako čvrsto i kvalitetno i to pod stalnim pritiskom SDA i njihovih ljudi instaliranih u administrativni sistem i njihovih medija. Sasvim je sigurno da je snaga ove Vlade jednim dijelom rezultat dobro vođenog pregovaračkog procesa koji je rezultirao istinskim sporazumom o principima, ali, što je možda još i važnije, sa preko 300 zakona i mjera koji sada predstavljaju akcioni plan ove Vlade.
Pri tome, građani su svjesni da stranke koje čine Vladu kantona Sarajevo nisu istomišljenici o svim političkim pitanjima koja se pred njih postavljaju, ali i vide da ako ste spremni interese građana, kantona, države BiH staviti kao apsolutni prioritet i do kompromisa o određenim pitanjima doći kroz razuman, argumentovan dijalog, onda dobijete ovo što imamo u Sarajevu - najbolju kantonalnu Vladu ikad.
Sve su stranke i njihovi predstavnici do sada pokazali izuzetnu spremnost na reforme, na rad i zavidnu, otpornost na SDA-ove nemoralne ponude, na izazove jeftinog populizma i neosnovane napade. Krucijalno je za BiH da tako i ostane, da sarajevska Vlada postane model za cijelu BiH. Da postane standard u transparentnosti i opredijeljenosti za evropske reforme ispod kojeg se više ne može ići.
Već šesti mjesec BiH nije poslala Godišnji nacionalni plan za NATO (ANP). Opstrukcije od političara iz RS-a protiv NATO-a nikad nisu bile jače. Opet, neki bi i da se u vezi s ovim pitanjem postigne kompromis. Kako Vi na ovo gledate?
Kompromis o tome hoćemo li poštovati već donesene strateške odluke, zakone i stvarnost koja nas okružuje? Što se Naše stranke tiče, stav je bio jasan od prvog dana, članstvo BiH u NATO-u je interes države BiH i interes svih onih građana koji sanjaju da prijetnje o promjeni naših granica i novim ratovima jednom zauvijek prestanu. Za Našu stranku to je vitalni interes BiH.
