Koliko anđela stane na vrh igle na sarajevski način: Zašto se intelektualci bave simbolikom dok svijet gori?
Prema jednoj verziji, vjerovatno apokrifnoj, u maju 1453. godine dok je vojska sultana Mehmeda II Fatiha jurišala na zidine Konstantinopolja, intelektualci u gradu su vodili debatu o tome koliko anđela može da stane na vrh igle. Da li je priča istinita, u ovom slučaju, je manje bitno, ali je lijepa ilustracija za uzaludnu raspravu zatvorenih krugova dok se vani dešava historija.
Posljednjih dana traje žestoka rasprava o tome da li treba usvojiti odluku da se prvi februar obilježava kao Dan grada Sarajeva. Podijelili su se i historičari, i političari i drugi intelektualci. Svako ko nešto znači u Sarajevu je iskoristio priliku da zauzme stav o ovom važnom pitanju.
Koliko god se neki trudili s tvrdnjama da se radi čisto o naučnom pitanju, naravno da nije čisto naučno jer da je naučno rasprave bi se vodile kroz naučne radove i časopise. Pitanje je političko, samo po sebi, jer će konačni sud imati političari koji će o tome glasati.
Naravno radi se i o ideološkom pitanju- pogledu na prošlost, sadašnjost i budućnost te načinu oblikovanja narativa o Sarajevu, njegovoj pripadnosti i koja od mnogobrojnih nijansi identiteta kosmopolitskog grada (što Sarajevo sigurno i jeste) će biti više izražena. Obilježavanje datuma, dana i događaja je značajno u okvirima onoga što se naziva i kulturom sjećanja i za takve rasprave postoji prostor, ali nekada je potrebnije prepoznati historijski trenutak i procijeniti da li je to pravi momenat za teme koje dijele društvo.
Upravo sada se svijet, ali i posebno Evropa, nalazi u prelomnom historijskom trenutku koji nije zabilježen još od pada komunizma. Izlaganje potpredsjednika SAD-a J.D. Vance na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji je vjerovatno jedan od prelomnih događaja koji označava raskid između onog što je bilo i što će biti kada je u pitanju poimanje međunarodnih odnosa i veza između Evropske unije i SAD-a.
Uz druge političke silnice jačanja desničara širom Evrope, razbijanje i privida međunarodnog poretka baziranog na pravu, može se reći da su najbolja vremena za male narode i države prošla i da svijet ponovno postaje svojevrsna "džungla" gdje će interesi i snaga biti jedino mjerljivo pravde.
U takvom svijetu će se naći i Bosna i Hercegovina, a i Sarajevo, te intelektualni napori akademske i društvene elite bi trebali se usmjeriti na traženje rješenja za pozicioniranje i zaštitu interesa države, njenog integriteta, a ne na rasprave o simboličkim datumima koje trenutno pridonose podjelama.
