Koliko je realno da Mostar izgradi bazen od 15 miliona KM i šta je najbolje za Lanu Pudar?
Svjetski uspjeh sjajne mlade plivačice Lane Pudar desio se u posve posebnom okruženju, koje osim po nadanjima i očekivanjima teško može da iznese takav uspjeh. Mostar je grad koji nema zatvoreni bazen, ali nema niti sportsku dvoranu te mnogo toga što bi po veličini i općem društvenom značaju morao imati. Grad je to koji tek sad razmišlja uvesti autobusnu liniju kojom bi povezao dva svoja dijela, tako blizu, a tako daleka.
Lokalni političari uspjehe Lane Pudar nastojali su garnirati najavama gradnje zatvorenog olimpijskog bazena i to ni manje niti više vrijednog između 12 i 15 miliona KM. Projekt je to koji je nastao u "maštaonici" Zavoda za prostorno uređenje Grada Mostara, s time da je u martu ove godine planirani trošak bio 12 miliona KM da bi taj iznos do decembra, bez nekog objašnjenja, narastao "do 15 miliona".
Mostarski plivači sve ovo vrijeme treniraju po neuslovnim bazenima, a najčešće van svog grada. Infrastrukturno stanje ovog i svih ostalih sportova u gradu na Neretvi najbolje ilustrira 12-metarski bazen u gradskoj banji građen za vrijeme austro-ugarske vlasti davne 1914. godine. Grad je to koji sportsku dvoranu bezuspješno gradi četrdesetak godina, čiji državni prvak u futsalu evropske utakmice igra u Jablanici.
Koliko je realno očekivati gradnju velikog zatvorenog bazena najbolje govori podatak da Grad Mostar za tu ideju izdvaja 120 hiljada KM, znači samo 0,8 posto potrebnih sredstava.
U moru populizma i euforije niko da primjeti da su to dostatna sredstva za početak natkrivanja postojećeg otvorenog bazena u Šantićevoj ulici. Mnogi gradovi u regiji problem zatvorenog bazena krenuli su bili rješavati različitim "balon" konstrukcijama, sjećamo se onog u dubrovačkom Gružu u kojem je igrao vaterpolo prvak Evrope.
S druge strane pred mladom mostarskom plivačicom koja se sa svjetskog prvenstva u Abu Dabiju vratila s bronzanom medaljom najosjetljiviji je period u karijeri, vrijeme velikih odluka i stasanja. Zanimljivo je da je dosadašnji razvojni put skoro svih velikih plivača iz naše regije (Duje Draganja, Milorad Čavić, ...) uključivao odlazak u SAD-e te treniranje na prestižnim univerzitetima uz najbolje moguće uvjete. I nije bazen sve što treba plivaču.
Mostar treba zatvoreni bazen, kao što treba sportsku dvoranu, funkcionalan javni prijevoz, aerodrom, kolektor ili odlagalište otpada, samo je pitanje šta je realno. Mladim plivačima se drastično mogu poboljšati uslovi rada i s manjim, a realnijim investicijama, onima koje djeluju mnogo lakše izvodive. Lana je već sada skoro pa gotov proizvod i nema vremena čekati dokonu vlast koja se s opozicijom i medijima nabacuje demagoškim najavama već odmah treba rad i uslove po najvećim svjetskim standardima. A šta je najbolje za Lanu Pudar i koliko u toj odluci ima gradnje bazena u Mostaru, pitanje je samo za nju i njene roditelje.
