Koliko je Sarajevo pristupačno osobama sa invaliditetom: Vlast i građani ignorišu slona u sobi

"Puno se na tome uradilo, ali kada malo bolje pogledamo, još uvijek imamo jako puno problema. Kada se radi o institucijama vlasti, očekivali smo da će nakon potpisivanja Konvencije na svom primjeru predstaviti neki uvod u rješavanje ovog problema i drugima, ali to se nije desilo. Mnoge institucije su neprilagođene, mnoge institucije, mi to tako vidimo, ne žele da osobe sa invaliditetom dolaze uopšte u institucije. Ako niste prilagodili, niste ugradili lift, prilaznu stazu, znači da ne želite da ja tamo dođem. Danas je vrlo malo institucija, kao i drugih objekata u koje dolaze osobe sa invaliditetom i koje su prilagođene. Mogu reći zaključak da nismo u potpunosti zadovoljni", rekao je.

On je kazao da do sada je urađeno 23 objekta u potpunosti, ove godine je izdvojeno dodatnih milion maraka da se nastavi, s obzirom da se radi o ukupno 40 objekata, ali to je samo jedan dio objekata koji su u nadležnosti kantona. To su škole, institucije kulture, centri za socijalni rad, ured za zapošljavanje itd. Što se tiče svih drugih institucija koje su na nivou Federacije i države, tu je situacija zaista teška i udruženje očekuje da napokon vlast shvati da u svakom budžetu svake godine treba da izdvoje dodatna sredstva kako bi se napokon tamo gdje je to moguće uklone arhitektonske barijere i da se prilagode prilazi osobama sa invaliditetom kako bi i te osobe mogle da budu uključene u sve sfere društvenog života.

Međutim, kod brojnih zgrada institucija liftovi, koji su napravljene za osobe sa invaliditetom, ne upotrebljavaju se. Na primjer, da bi osoba u kolicima mogla ući u Vijećnicu, potrebno je da neko iz Vijećnice bude obaviješten da će doći osoba sa invaliditetom, skinuti zaštitu, pomoći osobi da uđe na lift, upaliti ga, pa ponovo ugasiti i vratiti zaštitu. Za drugi primjer ćemo uzeti lift kod Pošte. Već godinama jednostavno nije u funkciji.

Važno je naglasiti da kada govorimo o prilagođavanju prostora osobama sa invaliditetom, to se odnosi i na slijepe i slabovidne osobe. Da bi jedno okruženje ili jedan grad bili pristupačni slijepim osobama, treba da postoje taktilne vodilice, treba da postoje zvučni semafori, zvučne najave stanica u javnom prijevozu, kao i u oznake u liftovima. O tome sa kojim izazovima se susreću slabovidne i slijepe osobe govorio je Fikret Zuko, direktor Udruženja slijepih Kantona Sarajevo.

"U javnosti se najčešće smatra da ako postoji kosa ravan da je nešto pristupačno. Treba to malo šire posmatrati, kao i to da li su za slijepe osobe pristupačne web stranice, portali, da li slijepe osobe imaju adekvatna pomagala kao što je bijeli štap, da li su obučeni za njegovo korištenje jer može biti grad najpristupačniji, ali ako ne postoje ostale potrebne sprave i edukacije, pristupačnost ne znači puno. Kad govorimo o Kantonu Sarajevo, ima općina koje malo vode računa o pristupačnosti", rekao je.

Prilagođavanje privatnih zgrada

Što se tiče te oblasti, tu je situacija posebno teška. Kada se radi o privatnim objektima, u općinama postoji mali budžet gdje osobe sa invaliditetom mogu da apliciraju vezano za uklanjanje arhitektonskih barijera na tim objektima. Isto tako i situacija u stambenim zgradama.

"Osobe sa invaliditetom pretežno, kada ne može taj problem da se riješi, gledaju ili da promijene stambenu jedinicu ili da to riješe na drugačiji način. Ali da je tu jako veliki problem, jeste. Mi kao i udruženje i kao koordicioni odbor uvijek tražimo od općina nešto više sredstava da bi naši članovi mogli aplicirati da bi se na takav način pomoglo da bi se te arhitektonske barijere uklone", rekao je Šahmanija.

Problem sa stambenim zgradama imaju i slijepe osobe. Veliki izaov za njih je da liftom stignu na određeni sprat s obzirom na to da ne postoji zvučna najava sprata, mogu izaći bilo gdje kada stane lift, bio to peti ili osmi sprat.

Prilagođavanje saobraćaja i transporta

Problemi sa saobraćajem imaju svi, a situacija je u ovoj oblasti još uvijek jako teška, posebno u brdovitim područjima.

"Tamo gdje voze kombi, u zadnje vrijeme ovi kombi koji su nabavljeni oni su na neki način prilagođeni, nije to nikakvo posebno prilagođavanje. Radi se o jednoj običnoj platformi koju vozač spusti tako da osoba može da uđe u taj prijevoz. Ali kada se radi o prijevozima, oni su stari, većina njih dotrajali i naravno osobe sa invaliditetom ne mogu koristiti taj prijevoz. Imamo sada rješavanje nabavkom novih trolejbusa koji su prilagođeni, trebaju da dođu novi niskopodni tramvaji koji su prilagođeni osobama sa invaliditetom", rekao je Šahmanija.

Međutim, sa novim tramvajima i trolejbusima problem se također ne rješava u potpunosti. Iako će se nabaviti niskopodne tramvaji, stanice će ostati neprilagođene za osobe u kolicima. Nova prijevozna sredstva su prilagođena i za slijepe osobe tako što je ugrađena zvučna najava stanica. Međutim, vozači novih trolejbusa i buseva često isključuju najave. Kao razlog navode da ih to "nervira" te da će sami najaviti stanicu onome kome je to potrebno.

Na području Kantona Sarajevo mogu se primijetiti pojedine zvučne semafore koji olakšavaju slijepim osobama naći pješački prijelaz i ukazuju im kada mogu preći ulicu. Ali nijedan od njih već duži period nije u funkciji.

"Cijelo područje općine Stari grad, sada bar, nema nijedan zvučni semafor i nema nijedan metar taktilnih vodilica, iako se radi o centru Sarajeva, o starom gradu gdje je jako puno kulturno-historijskih spomenika gdje svi turisi, pa i slijepe osobe često idu", rekao je Zuko.

On je kazao da kada govorimo o općinama Vogošća, Ilijaš, Hadžići, pa i Ilidža, također se o tome ne vodi računa, pogotovo ne za slijepe osobe.

"Pokušavamo da pravimo neke inicijative da se bar na ključnim raskrsnicama uspostave zvučni semafori. To je naročito važno na mjestima gdje nema taktilnih vodilica. Općina Novi Grad i Novo Sarajevo prednjače po tim stvarima, naročito Novo Sarajevo. Kad govorimo o centru, ne možemo se pohvaliti puno, iako je naše sjedište ovdje jer i vodilice koje imamo ovdje i zvučne semafore je ugradilo Ministarstvo saobraćaja, a ne općina", rekao je.

Koliko odstupamo od evropskih standarda?

Šahmanija je kazao da kada posmatramo Sarajevo, možemo reći da nismo zadovoljni, kada posmatramo čitavu BiH moramo reći da smo najzadovoljniji u Sarajevu.

"U evropskim zemljama osoba sa invaliditetom može sama funkcionisati. Ne treba ni pratnja. To je zaista za poželjeti. Mi smo u našoj državi, a i u Sarajevu, još uvijek daleko daleko od toga. Imamo obavezu da poštujemo sve te evropske norme, ali ako vidimo da naša vlast, da ljudi koji trebaju da donose propise i zakone, da oni ne poštuju, šta onda možemo očekivati od građana?", upitao je.

Glavna poruka jeste da političari i vlast moraju biti primjer svima drugima kako bi se ovaj problem počeo rješavati.

"Prošlo je 13 godina od potpisivanja UN Konvencije i mogu zaključiti da ne znam da li je i 10 posto bolja situacija kada je u pitanju pristupačnost, a i sve drugo što ona propisuje. Ima pomaka, bar ovdje u kantonu, ali generalno situacija je jako teška", rekao je Šahmanija.

Fikret Zuko iz Udruženja slijepih Kantona Sarajevo je mišljenja da sa evropskim standardima situacija u Bosni i Hercegovini, pa i u Sarajevu, neuporediva. Bez pratnje slijepa osoba ne može obaviti najobičnije svakodnevne obaveze, a većina nije u mogućnosti plaćati osobu koja bi im pomagala u svakodnevnom životu.

Svijest ljudi jedan od glavnih problema

Ovdje se ne radi samo o arhitektnoskoj pristupačnosti, ovdje se radi o pristupačnosti ljudi, prema drugom čovjeku.

"Mi moramo da budemo svjesni da živimo u takvoj državi, u takvoj sredini gdje je sve to na jako niskom nivou. Danas će neko radije zaobići osobu sa invaliditetom nego će joj pomoći. Mi, osobe sa invaliditetom koje živimo taj život, to vrlo dobro znamo. Mi smo tu da mijenjamo svijest građana, ljudi od kojih mi zavisimo. Ali ipak moramo reći da mi nismo građani drugog reda, mi smo ipak svi ravnopravni i imamo ista prava, kao i svi drugi, ali su nam ona uskraćena. Uskraćena su i na način da nas naši sugrađani ne razumiju. Ja ću ovom prilikom apelovati da svi zajedno radimo na podizanju svijesti kako bi osobi sa invaliditetom bilo bolje i ugodnije da živi u svom gradu i u svojoj državi", rekao je Šahmanija.

Nažalost, izgledi su takvi da će se na svijesti ljudi trebati raditi puno. Na to ukazuje i činjenica da veliki broj njih dolazi u prostorije Udruženja distrofičara Kantona Sarajevo da bi tražili oznaku da automobil vozi osoba sa invaliditetom kako ne bi plaćali parking.

Zbog nivoa svijesti ljudi zabrinut je i Fikret Zuko. Automobili parkirani na taktilne vodilice, prekidanje istih zbog izgradnje privatnih objekata, ostavljanje romobila na putu i pored stepenica. To su samo neki od primjera nepažnje.

Iako proces promjene zakona, uklanjanje arhitektonskih barijera je nadležnost "sistema", jendostavna pažnja na takve sitnice poput toga gdje ćete ostaviti automobil ili romobil, da ne lomite zvučne semafore, i pomognete osobi sa invaliditetom jeste nadležnost građana.

Obratite pažnju na svoju reakciju kada vidite da osobi sa invaliditetom potrebna pomoć, provjerite da li ste auto, biciklo ili romobil ostavili na taktilnim vodilicama ili pored predmeta koji bi mogli biti orijentir za slijepe osobe. Ovi jednostavni koraci će u mnogome olakšati osobama sa invaliditetom i pokazati njima da, iako vlada ne radi puno, građani su tu da ih podrže i da poštuju njihova osnovna prava.

Važno je i podsjetiti koja je to svrha Konvencije UN-a i šta sve ona uključuje.

Svrha Konvencije je unaprjeđenje, zaštita i osiguravanje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava i osnovnih sloboda osoba s invaliditetom, i unaprjeđivanje poštivanja njihovog urođenog dostojanstva. U njoj je navedeno da države potpisnice obavezuju se osigurati puno ostvarivanje svih ljudskih prava i osnovnih sloboda za osobe s invaliditetom bez diskriminacije na osnovu invaliditeta. S tim ciljem, države potpisnice se obavezuju da će:

• prihvatiti zakonodavne, upravne i druge mjere za provođenje prava priznatih ovom Konvencijom;
• poduzeti sve odgovarajuće mjere, uključujući zakonodavne, za izmjenu ili ukidanje postojećih zakona, propisa, običaja i prakse koji predstavljaju diskriminaciju osoba s invaliditetom;
• uzeti u obzir zaštitu i promoviranje ljudskih prava osoba s invaliditetom u svim politikama i programima;
• suzdržati se od uključivanja u bilo koji postupak ili praksu koji su proturječni ovoj Konvenciji, te osigurati da javne vlasti i institucije djeluju u skladu s ovom Konvencijom;
• poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi se uklonila diskriminacija na osnovu invaliditeta od strane bilo koje osobe, organizacije ili privatnog preduzeća;
• provoditi ili promovirati istraživanje i razvoj univerzalno oblikovanih roba, usluga, opreme i prostora, kako je definisano članom 2 ove Konvencije, a koje bi iziskivale minimalne prilagodbe i najmanje troškove, kako bi se udovoljilo specifičnim potrebama osoba s invaliditetom, promovirala njihova dostupnost i korištenje, te promoviralo univerzalno oblikovanje u izradi standarda i smjernica;
• provoditi ili promovirati istraživanje i razvoj, te promovirati dostupnost i upotrebu novih tehnologija, uključujući informacijske i komunikacijske tehnologije, pomagala za kretanje, uređaja i potpornih tehnologija pogodnih za osobe s invaliditetom, dajući prednost tehnologijama izrađenim po pristupačnim cijenama;
• pružati osobama s invaliditetom dostupne informacije o pomagalima za kretanje, uređajima i potpornim tehnologijama, uključujući nove tehnologije kao i druge oblike pomoći, službe potpore, opremu i prostore;
• promovirati obuku stručnjaka i osoblja koje radi s osobama s invaliditetom u području prava priznatih ovom Konvencijom, kako bi što bolje pružali pomoć i usluge zajamčene spomenutim pravima.