Koliko nijansi imaju Dodikove crvene linije i kako on čita upozorenja stranaca
A u šta se taj dašak vjetra pretvorio danas, a počeo se pretvarati od 2006. kada je i uzeo aplsoutnu vlast u RS-u. Mutirao je u radikalnog desničara iako po definiciji vodi stranku lijeve provenijencije. Petnaest godina Dodik radi na destrukciji države, svojim biračima obećava nezavisnost, blokira, a sve to vrijeme uspješno čita poruke između redova o ukoru kojeg dobija od međunarodne zajednice.
Mjesecima ešalon međunarodnih predstavnika, diplomata situaciju u BiH pokušavaju relativizirati jednostavnim pozivima za razgovor. Poručuju da "lijepa riječ gvozdena vrata otvara", pa makar ključeve tih imaginarnih vrata držao i Dodik. I skoro pola godine je tako. Slušamo poruke kako sankcije nisu opcija, kako treba tražiti kompromis, negdje i popustiti da bi se nerealnim zahtjevima Dodika izašlo u susret.
I divno je to medijatorstvo diplomata koji će za godinu, dvije ili tri otići u neku drugu diplomatsku misiju, a u svoj CV će zabilježiti da su smirili političke tenzije u BiH. Na taj način možda mogu riješiti upalu, ali ne u uzrok problema. Tako su i Dodikove najave o povlačenju iz državnih institucija posljednjih mjeseci te izglasavanje posebnih zakona za RS posmatrani kao blef, a politička javnost se umirivala da će se ti procesi odgoditi na šest mjeseci. I kada je vlast u RS-u jučer izglasala zaključke kojima kreće u državni udar, vodeće zapadne diplomatije u BiH šalju zajedničko saopćenje kojim na neki način Dodiku ponovo šalju poruku ohrabrenja.
Rečenice kako Dodik svojim potezima uzrokuje ekonomsku štetu i ide u slijepu ulicu predstavljaju onaj dio oštre poruke kao kada bivši reis Mustafa Cerić napiše otvoreno pismo Vladimiru Putinu. Dakle to ga ni ne dotiče.
S druge strane postoje i oni koji smatraju da Dodikove poteze treba totalno ignorisati te da je to sve jedna velika predizborna igra, u zemlji gdje je svaka druga godina predizborna. I naravno da Dodik zna da nikakvu nezavisnost ne može dobiti sutra, ili za pet godina. Ali može stvoriti temelj i pomjeriti granicu ka tom cilju, odnosno na terenu stvoriti pomak koji će takvoj politici poslužiti nekim drugim dodicima u budućnosti. To u praksi može biti državna imovina, ukoliko mu dozvole da je od BiH otme i uknjiži na entitet, to mogu biti šume, poljoprivredno zemljište i slično. Ipak, za mnoge u BiH, ali i mnoge u diplomatiji očito je mnogo nijansi crvenih linija za Milorada Dodika. Na njemu je samo da ih postepeno prelazi.
