Svoje proizvode pravili su u peći na drva, a tu su tradiciju nastavili i danas. U augustu prošle godine počeli su renoviranje objekta. Kada su skinuli krov shvatili su da su zidovi nestabilni te da trebaju ponovo izgraditi objekat. Porodica Šahinović počela je pribavljati dozvole, građevinsku i urbanističku, kao da pekara na tom mjestu nikada nije postojala.
Mobing i suludi zahtjevi
"Taj proces bio je mukotrpan jer su braća Enes i Zijad Šahinović sagradili kuće uz pekaru i vanjske zidove svojih kuća naslonili na naš objekat. Postavljali su uslove da postavimo zvučne i toplotne izolacije, da otkupimo dio zemlje između kuće i pekare od Enesa, a koji je Lejla Spaho, sudski vještak građevinske struke, procijenila na cca 700 KM. Općinska komisija je taj komad zemlje naknadno procijenila na blizu 1.000 KM i takav notarski ugovor je potpisan, a mi smo platili porez državi na taj ugovor. Međutim, nakon toga Enes Šahinović je tražio od nas još 4.000 KM, kao uslov za potpis na urbanističku saglasnost. Mi smo i na to pristali, jer nam se žurilo da pekara ponovo počne raditi. Pored toga, na zidove smo postavili sve toplotne i zvučne izolacije, prema željama Enesa i Zijada Šahinovića. Cijeli proces je pratio inspektor Evvel Žutić, koji je svakodnevno dolazio u pekaru Kraljevac i glumio 'nadzorni organ'", stoji u Žalbi koju su Nijaz Šahinović, Edin Šahinović i Nihad Šahinović podnijeli Općini Visoko.
Inspektor Žutić je dovodio u radnju komšije koji su, kako potpisani trojac tvrdi, određivali kako će objekat biti izgrađen, a stvarni vlasnici su to trpjeli kako bi dobili potrebne saglasnosti.
"Na pitanje zašto ovo radi, inspektor Žutić je rekao: 'Ovo je sada pitanje politike i ja ovo ne bih radio da nemam kredit. Davno bih napustio ovaj posao da nemam kredit!'. Ovo je izjavio pred Nijazom i Nerminom Šahinović u svojoj kancelariji, što će oboje potvrditi i pred sudom pod svakom pravnom i moralnom odgovornošću. Na ovaj način je potvrdio na 'neko' na njega vrši pritisak i da njegovi postupci nemaju više veze sa zakonima niti pravilima koje kao inspektor treba zastupati", stoji u Žalbi.
Stara peć - novi problemi
Nakon svega, svoje potpise na urbanističku i građevinsku saglasnost su stavili Enes i Kimeta Šahinović, Zijad i Džana Šahinović te porodica Čičak. U urbanističkoj saglasnosti od vlasnika pekare traženo je čak i da dostave "atest na buku" koji se obično traži od ugostiteljskih objekata poput klubova ili diskoteka, te onih koji svojim radom proizvode veliku buku. Nakon što su završili gradnju i počeli raditi, vlasnici i radnici pekare shvatili su da nova peć nije dala isti kvalitet kao peć stara stotinu godina, te su je odlučili vratiti u upotrebu. Pozvali su inspektora Evvela Žutića da izađe na teren i prati izgradnju peći, te da fotografiše proces izgradnje.
"Inspektor Žutić je prisustvovao zidanju stare krušne peći i nadzirao cijeli proces od početka do kraja. Po završetku postavljanja peći, inspektor Žutić je Nijazu i Nihadu Šahinoviću, nasljednicima pekare, rekao pred sedam svjedoka, da su radovi izvršeni besprijekorno, da su svi zahtjevi komšija ispoštovani i da je ovim činom okončan proces rekonstrukcije pekare u skladu sa svim propisima i željama", navodi se dalje u Žalbi.
U pekari ne smije biti peć za pečenje hljeba!?
No, nakon 20-ak dana stiglo im je Rješenje kojim se naređuju rušenje krušne peći, za koju tvrde da je ilegalno sagrađena i navodeći da u dozvoli, u kojoj piše da je objekat s namjenom "pekara", nije eksplicitno navedeno da u pekari smije biti peć za pečenje hljeba!?". Rješenje je potpisao isti inspektor koji je pratio izgradnju peći, Evvel Žutić. Rok za rušenje peći je 10 dana. Bez obzira na mogućnost žalbe, u Rješenju se navodi kako ista neće odgoditi rušenje peći.
"Na pitanje Nermine Šahinović zašto je izdao ovakvo rješenje za rušenje, pred radnom kolegicom Eminom Sarač on je rekao: 'Ja sebe moram ograditi, a vi imate pravo žalbe. 'Na našu žalost, on je u Rješenju naveo da žalba ne odlaže izvršenje i da će zaposliti firmu za rušenje o našem trošku ukoliko mi sami ne uklonimo peć. U ovom rješenju je navedeno da je 06.01.2014. godine!? izlazio na mjesto događaja i da je konstatovao da je peć sazidana. Taj inspekcijski zapisnik nije potpisao vlasnik, niti smo upoznati da je inspektor naknadno izlazio na mjesto. Očigledno je inspektor Evvel Žutić zaboravio da je samo dva-tri dana ranije nadzirao izgradnju te iste peći i fotografisao faze njene izgradnje pred majstorima, uposlenicima pekare i nasljednikom Nijazom Šahinovićem", navodi se u Žalbi.
Borba za očuvanje objekta
Vlasnici pekare sada mole Općinu Visoko da obustavi ovo, kako navode, nezakonito rješenje o rušenju peći i da se spriječi općinsko nasilje nad stogodišnjom tradicionalnom pekarom Kraljevac, koja, ističu, ima sve potrebne dozvole, po drugi put izvađene, nema niti jedne konvertibilne marke duga prema državi, a zapošljava sedam radnika kojima su uredno uplaćeni svi doprinosi".
"Ovo je najstariji zanatski objekat na području općine Visoko koji neprekidno radi duže od 100 godina, uz uredno izmirivanje svih poreskih obaveza i naknada. Molimo vas da nam pomognete da opstane ovaj simbol Kraljevca i općine Visoko", navode u svom obraćanju Nijaz, Edin i Nihad Šahinović.
Tradicija duga više od 100 godina
Prvi pekarski majstor bio je pokojni Risto Bujak. Pekara je bila malog kapaciteta i mušterije su bile iz najbližeg komšiluka. Dnevna proizvodnja je bila tridesetak hljebova i pedesetak somuna, ali se ona pazarnim danom (ponedjeljkom) povećavala i više od pet puta. Osim okruglog hljeba i somuna koji su bili glavni proizvodi, ovdje su se mogli naći i aščijski specijaliteti kao što su sitni ćevap i pečena janjetina. Pekara je komšiluku nudila usluge pečenja pita, pogača i hljebova, a pred vjerske praznike pekle su se baklave, ružice, lutme, pereci i janjad. Ove usluge su znatno pomagale da se pekara održi i posluje pozitivno.
Kod majstora Riste Bujaka zanat je izučio Ahmet Šahinović, sin Mustafe Šahinovića, koji je pred Drugi svjetski rat samostalno nastavio voditi pekaru. Nakon rata, Ahmet je nastavio raditi u pekari da bi oko 1950. godine prešao u Državnu pekaru u Visokom.
Kod Ahmeta je zanat izučio njegov brat Ćamil Šahinović, negdje između 1939. i 1941. godine. Ćamil je 1941. godine, sa nepunih 17 godina, otišao na rad i obuku u Njemačku. U Essenu je 1943. godine položio majstorski ispit za pekara slastičara pred komisijom koju je činilo 50 majstora pekarskog ceha Rurske oblasti.
Od 1950. do 1988. godine Ćamil sa svojim suprugom Eminom neprekidno radi i pruža usluge mušterijama u Visokom. U tom periodu pekara je renovirana, izmijenjen je raspored prostorija, položaj pekarske peći i izgrađene su sanitarne prostorije. Istrajan i uporan rad, kvalitet proizvoda proizvedenih na tradicionalan način bez aditiva učinili su ovu pekaru jedinstvenom i prepoznatljivom.
Nakon penzionisanja Ćamila Šahinovića pekara se daje u najam i danas je vodi čestita porodica Karavidaj. Glava ove porodice Ramz Karavidaj i Čamil Šahinović radili su skupa posljednjih nekoliko godina prije Ćamilovog penzionisanja. Porodica Karavidaj je nastavila proizvodnju hljeba na isti način kako je to Ćamil radio.
Iman Šemić u utrci za fotomodel FBiH: Otkrila nam je kako teku pripreme za ovu svečanost
