Komentar HRW-a: Nepromišljena ograničenja kretanja u BiH za djecu i starije od 65 godina
Balkan Insight je objavio ovu analizu koju su napisale Emina Ćerimović viša istraživačica prava lica s invaliditetom, Margaret Wurthviša istraživačica prava djece i Bethany Brown istraživačica specijalizirana za prava starijih osoba pri organizaciji Human Rights Watch.
Autorice su navele da su vlasti u Federaciji BiH i Repubici Srpskoj zabranile izlazak iz kuće gore pomenutim osobama zabranjujući im čak i kratku šetnju, odlazak po namirnice ili do apoteke.
Pojasnile su kako su ove odluke različitog trajanja u entitetima te navele da je Federacija BiH zabranila i djeci da budu vani, te da je 27. marta izmijenila naredbu kako bi se djeci s invaliditetom omogućio izlazak u krugu od 100 metara od njihovog doma, a od 30. marta Republika Srpska je omogućila starijima od 65 da izađu utorkom i petkom od 7 do 10.
Naime, naglasile su da svakoj osobi, iz bilo koje od ove dvije starosne grupe, koja prekrši ove mjere zabrane može se izdati prekršajni nalog ili izreći novčana kazna. To ne postoji samo u teoriji – u Republici Srpskoj je već prekršajno kažnjeno 217 lica starijih od 65 godina.
"Iako je motiv ovih mjera vjerovatno zabrane kretanja zaštita ljudi koji su potencijalno u riziku, ukoliko se zaraze, i opća mjera sprečavanja širenja virusne infekcije COVID-19, međutim, mjere nisu primjerene cilju koji se njima nastoji postići i predstavljaju pretjerano striktna ograničenja za obje grupe na način koji je u konačnici proizvoljan i stoga diskriminirajući. Vlasti u oba entiteta bi ih trebale povući, a posebno prestati s izricanjem novčanih kazni starijim osobama i djeci", napisale su u svom komentaru.
Navele su i to da Bosna i Hercegovina nije jedina država koja starosnu dob koristi kao odrednicu za razvijanje smjernica za određene populacije ali da je to dovela do krajnosti time što je kreirala prekršaj za koji se mogu teretiti samo određene starosne grupe.
Human Rights Watch dobio je službene podatke iz kojih se vidi da je između 20. i 30. marta policija u Republici Srpskoj izrekla 217 novčanih kazni starijim osobama dok je u Kantonu Sarajevo policija izrekla 20 takvih novčanih kazni, od kojih su neke izrečene maloljetnicima.
"Glasnogovornik MUP-a KS kazao je da starije osobe koje zatraže dozvolu da napuste svoje domove u izuzetnim okolnostima, naprimjer da posjete doktora, neće biti novčano kažnjene. Glasnogovornik je kazao da propisana novčana kazna iznosi 500 KM (otprilike 255 eura), što premašuje prosječnu mjesečnu penziju i u Federaciji (manje od 420 KM) i u Republici Srpskoj (manje od 380 KM)", istakle su.
Auorice su spomenule da Međunarodno pravo dozvoljava ograničavanje određenih prava, a ponekad, kao u situaciji pandemije koromavirusa, čak i opsežnija ograničenja mogu biti opravdana s tim da ona uvijek moraju biti utemeljena na dokazima, kako ne bi bila proizvoljna ili diskriminirajuća. Posebno su naglasile da ona moraju biti ograničenog trajanja, podložna preispitivanju, nužna i srazmjerna cilju koji se njima nastoji postići.
Bosanska naredba o zabrani kretanja ne ispunjava ove kriterije. Na prvom mjestu, problematično je izdvajanje starosne dobi kao jedine odrednice. Iako starije osobe spadaju u rizičnu grupu za zarazu koronavirusom, povećani rizici su prisutni i kod ljudi svih drugih starosnih doba s određenim zdravstvenim stanjima kao što su bolesti srca i pluća, uključujući astmu ili hroničnu opstruktivnu bolest pluća, bolesti jetre, dijabetes, rak i narušeni imunološki sistem, zatim trudnice ili porodilje. Sve je više dokaza širom svijeta koji pokazuju da će odrasli ljudi svih dobnih skupina u konačnici zahtijevati hospitalizaciju u slučaju zaraze koronavirusom", poručile su.
Navele su da je ograničavanje ove naredbe na osobe starije od 65 godina proizvoljno ako je zapravo cilj zabraniti kretanje i zaštititi ljude iz kategorije visokog rizika. Kao primjer su navele i druge načine sprečavanje izloženosti poput strogog držanja distance i pojačane higijene koja podrazumijeva češće pranje ruku i ne diranje lica te da zabrana izlaska nije krajnje neophodna.
"Istraživanje ukazuje da djeca zaražena koronavirusom imaju lakše simptome i nižu stopu smrtnosti od ostalih starosnih grupa. Malo je dokaza da djeca igraju značajnu ulogu u asimptomatskom prenošenju i stoga im ne treba ograničavati mogućnost izlaska vani ukoliko se pridržavaju istih ograničenja držanja sigurnog odstojanja kao i odrasli", navele su u svom komentaru.
Autorice su tokom istraživanja o ovoj temi stupile i u kontakt s roditeljima koji su im zapravo ispričali da je veliki teret na njima jer je djeci izazov to što moraju ostati zatvoreni duže vrijeme.
"Djeca su već 15 dana zatvorena u kući. Nemirni su i nervozni. Dosadno im je. Manje spavaju. Stariji ima izljeve bijesa, a mlađi češće plače. Uvijek sam izbjegavala okupljanja, igraonice, parkove pune djece u vrijeme sezonskih gripa ali ne razumijem zašto sada ne mogu ni izaći nekoliko metara od naše zgrade ili ući i izaći iz automobila", kazala im je majka dvojice dječaka starosti tri i 11 godina.
Stariji ljudi izloženi tako ekstremnoj društvenoj izolaciji mogu imati poteškoće u pogledu opskrbe hranom, zdravstvenim uslugama i lijekovima, a kao rezultat toga može im biti narušeno fizičko i mentalno zdravlje. Kćerka 72-godišnje žene koja živi sama u Zenici, u razgovoru s istraživačicama HRW-a je podijelila s kakvim problemima se susreće njena majka.
"Mnoge vlade u Evropi i šire poduzimaju vanredne mjere zaštite javnog zdravlja tokom pandemije. U nekim će slučajevima biti teško utvrditi jesu li te mjere bile srazmjerne i u skladu s međunarodnim normama. Međutim, blanketne mjere kojima se određenim starosnim grupama nameće prekomjerno opterećenje i koje ustvari mogu stvoriti druge rizike po te grupe nisu ni nužne niti se temelje na valjanim dokazima", navela je sagovornica.
Istraživanje je pokazalo da takve mjere mogu narušiti javno zdravlje, posebno jer mogu navesti druge da pomisle da su suočeni s minimalnim ili nikakvim rizikom ili potkopati važnu poruku drugih, djelotvornijih preventivnih mjera. Vlasti u BiH, i to u oba entiteta, trebale bi odmah prekinuti izdavanje prekršajnih naloga i naplaćivanje novčanih kazni, opozvati postojeće naredbe te napustiti krivičnopravi pristup.
"Umjesto toga, bolje bi bilo zahtijevati od svih da primjenjuju mjere utemeljene na dokazima, uključujući socijalno distanciranje, pranje ruku i izolaciju onih koji se razbole ili koji su bili izloženi. Takve mjere, koje se mogu pratiti i preispitivati tokom pandemije, pomoći će da se zaštiti pravo na zdravlje i spriječi prijenos bolesti bez diskriminacije", zaključile su autorice iz HRW-a.
