Komšić: Je li nam stalo do obraza bar upola koliko do ličnih interesa?
"Zbog naših poginulih drugova, zbog naših drugova koji su ostali bez svog zdravlja, njihovih porodica, zbog ovog spomenika, hvala svima onima koji su doprinijeli da smo danas ovdje, i to baš ovim povodom", naveo je Komšić.
Dodao je da neće puno pričati o prošlosti, jer se ona ne može mijenjati te će stoga govoriti o sadašnjosti i eventualno o onome što bi se moglo očekivati u budućnosti.
"Jasno nam je da politike koje su dovele i izvele svo ono zlo koje nas je snašlo i udarilo u ratu, ne da nisu nestale niti umrle, nego izgleda da jačaju i ponovo kidišu na ovu našu malu i lijepu zemlju. Kidišu sa istim ciljevima kao i devedesetih godina prošlog vijeka. Možda oni koji osmišljavaju i predvode te politike misle kako su danas bolje i lukavije sakrili svoje ciljeve, možda misle da danas imaju čak i moćnije saveznike nego tada, možda misle da mi ne obraćamo pažnju na ono što rade, možda misle da je pred njima pravi trenutak za konačni i završni udarac. Moguće je da je upravo tako", kaže Komšić.
Međutim, kako dodaje, teže pitanje glasi - šta mi radimo i da li smo uopšte svjesni svijeta oko sebe i svega sto se dešava i da li nam važno sve ovo što se dešava.
"Na primjer, jedan između mnogo ostalih, pitam se jesmo li svjesni da je u Bosni i Hercegovini ponovo počeo progon ljudi zbog mišljenja i iznošenja mišljenja, pisanja", pita Komšić.
Pita i da li smo svjesni da represivni aparat države, naše države, počinje da se koristi za političke progone ljudi zbog drugačijeg mišljenja, jesmo li spremni da na to zažmirimo.
"Jesmo li spremni da šutimo ili da i to otvoreno kažemo? Jer, zaboga to se ne dešava nama nego nekome drugom, a da se onda, kada bude kasno 'probudimo”'kada nam 'nož opet bude pod grlom'. Jesmo li danas spremni da napravimo razliku između politika, prljavih samih po sebi, i izdaje zemlje? Jesmo li spremni napraviti razliku između oportunizma i konformizma, i ljudske časti, pa i empatije? Ili kako bi to ljudi u Bosni i Hercegovini rekli - je li nam stalo 'do obraza' bar upola koliko i do ličnih interesa? Jesmo li danas spremni da udovoljimo raznim UZP-ovima, velikodržavnim projektima, jesmo li spremni opet biti 'glavno jelo na meniju' zla koje nas je snašlo krajem prošlog vijeka", poručuje.
Napominje da su sva ta pitanja ujedno gadna i teška, a odgoovri surovi i bolni.
"I već neko vrijeme se pitam je li dobro da izgovorim ovo, jesu li Ijudi u Bosni i Hercegovini spremni čuti takva pitanja, žele li ih čuti? Pogotovo se pitam jesmo li spremni dati odgovore na ta pitanja? I na kraju, jesmo li spremni da zaboravimo, i to samo i isključivo zbog svog oportunizma i konformizma, zbog ličnih interesa, sve one koji danas nisu među nama i zbog kojih smo se danas okupili", ističe Komšić.
Zatim je kazao da nije pesimističan, ali da nije spreman da bježi od istine.
"Bojim se da je to naša sadašnjost, sadašnjost puna teških pitanja. Ja sam površno pomenuo samo par njih. Ima ih, nažalost, još. Od spremnosti da odgovorimo na ta pitanja, prije svega sami sebi, ovisit će i naša budućnost", zaključio je Komšić.