Konkretni primjeri diskriminacije Bošnjaka u RS-u: Kako entitetska vlast krši Dejton
Iako će prvi čovjek srpske politike u BiH Milorad Dodik često reći da su svima zagarantovana jednaka prava, da nema nikakvog oblika aparthejda, stvarnost je nešto drugačija. Ovom prilikom podsjetit ćemo se na nepravdu koju su morali podnijeti brojni povratnici, od kojih su neki izgubili i život u godinama nakon rata.
Potom aktuelne i sistematske oblike diskriminacije kroz školstvo, zaposlenje i druge životno važne kategorije. Stoga, da bi neko povjerovao Miloradu Dodiku i tamošnjoj vlasti da uistinu želi poštivanje Dejtona u punom kapacitetu, od sljedećih primjera ne bismo trebali okretati glavu.
Neriješena ubistva povratnika
U godinama povratka Bošnjaka na teritoriju RS-a ubijeno je 13 povratnika, a njih više od 20 ranjeno. Za ove zločine niko nije osuđen.
U Vlasenici je, u noći šeste godišnjice genocida u Srebrenici, hicem iz snajperske puške ubijena 16-godišnja djevojčica Meliha Durić. Ubijena je u svom povratničkom domu. Iz iste puške kojom je ubijena ova nedužna djevojčica, dva mjeseca ranije, teško je ranjen povratnik Meho Juraldžić.
U povratničkom naselju Glogova kod Bratunca je prije 17 godina smrtno stradao Sejfo Ahmetović. On je poginuo usljed eksplozije do koje je došlo prilikom zidanja njegove porodične kuće. Eksplozija se desila kada je podignuo jedan od blokova.
U Lazama kod Teočaka su ubijena dva Bošnjaka: Hazim Čajlaković i Rasim Bilalić. Vozili su se traktorom na imanja i ubijeni su iz zasjede. Ubice nikad nisu otkrivene, niti je bilo istrage.
Nikada nisu otkrivene ni ubice povratnika Muradifa Alića iz Mahale kod Osmaka i Meše Arnautovića iz Gajeva kod Lopara, ali nije rasvijetljeno ni ubistvo Murata Badića, koji je ubijen u centru Banje Luke prilikom polaganja kamena temeljca za izgradnju džamije Ferhadije, što je bilo ubistvo doslovno pred televizijskim kamerama.
U Sjenini kod Doboja su 29. aprila 1996. godine ubijena tri povratnika Rizah Okić, Ibrahim Osmanović i Enver Dubinović, dok je njih desetak ranjeno.
Nikada nije riješeno ni ubistvo povratnice Paše Mustafić iz naselja Pećišta kod Potočara, koja je ubijena nakon što je podmetnuta bomba u njenom dvorištu 2005. godine.
Krajem jula 2014. godine u Trnopolju kod Prijedora su ubijeni Muharem Balić (62) i Almir Redžić (48). Iako je bio uhapšen, a potom i optužen Zikrija Krkić (42), on je nakon suđenja pred Okružnim sudom u Banjoj Luci oslobođen optužbi za to dvostruko ubistvo. Ni do danas se ne zna ko su ubice.
Zabilježeno je desetine fizičkih i verbalnih napada na povratnike, dok se napadi na vjerske objekte muslimana i katolika dešavaju gotovo na mjesečnom nivou. Pucalo se na Atik džamiju u Bijeljini, obnovljenu Aladža džamiju u Foči, na više džamija razbijani su prozori, na više mjesta su u džamijske harame ostavljane svinjske glave ili trupla... Nije iznenađenje ni kada čujete da Dodik vrijeđa biskupa Komaricu, ezan zove "arlaukanjem", a Bošnjake zove muslimanima želeći ih svesti na vjersku skupinu...
(Ne)zaposlenost
Ustav RS-a predviđa da procenat zastupljenosti Bošnjaka u javnim preduzećima i institucijama, u Policiji, zdravstvu, u Javnom RTV servisu, bude u skladu s procentom Bošnjaka na popisu iz 1991. godine. Taj procenat bi trebao biti 28,77%, a to je danas u praksi samo oko 3% zaposlenih. Čak i ako se koristi popis iz 2013. godine, Bošnjaka u RS-u ima 14 posto.
Prema dostupnim podacima posljednjih nekoliko godina od oko 6.000 uposlenih u policiji bh. entiteta RS uposleno je svega oko 350 Bošnjaka. A od 584 rukovodioca, njih 18 su Bošnjaci. To je prosjek posljednje tri ili četiri godine uz moguće minimalne izmjene.
Kada je riječ o zaposlenima u javnom sektoru, od ukupnog broja zaposlenih 5.066 je Srba, 51 uposlenik je Hrvat, 43 uposlenika su Bošnjaci i 352 uposlenika se izjašnjavaju kao neopredijeljeni i iz reda Ostalih.
Kada bi Vlada bh. entiteta RS poštovala Ustav ovoga entiteta, danas bi u RS-u bilo zaposleno 1.400 Bošnjaka i 550 Hrvata.
Na javnom RTV servisu, televiziji RTRS, Bošnajke i Hrvate možete nabrojati na prste jedne ruke.
Škole i obrazovanje
U Republici Srpskoj 24 javne osnovne škole nose nazive po pravoslavnim svecima. Od toga 20 osnovnih škola nosi naziv Sveti Sava (Banja Luka, Bijeljina, Crnjelovo, Bileća, Brod, Gacko, Dubrave, Doboj, Zvornik, Lukavica, Kozarska Dubica, Kotor Varoš, Lopare, Ljubinje, Modriča, Novi Grad, Kakmuž, Smrtići, Rogatica i Foča).
U Gorici kod Trebinja jedna osnovna škola nosi naziv Sveti Vasilije Ostroški. Glede srednjih škola naziv Sveti Sava nosi jedna gimnazija u Prijedoru, Vasilije Ostroški jedan srednjoškolski centar na Sokocu. S druge strane, imena po datumima "krsnih slava" dobila su dva srednjoškolska centra: 28. juni (Vidovdan) u Lukavici i 27. januar (Savindan) u Rogatici. Ove ustanove se direktno finansiraju iz Budžeta Republike Srpske i od novca svih poreskih obveznika.
