Korićanske stijene: 21 godina od strijeljanja blizu 200 Prijedorčana

U logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje su pretrpjeli najgora mučenja, a potom su konvojem u kojem je bio veliki broj Bošnjaka i Hrvata iz ovog grada, a trebali su biti prebačeni u Travnik, izvedeni i strijeljani na Korićanskim stijenama.

Od oko 200 muškaraca koji su izvedeni, njih 12 je preživjelo. Prema podacima Udruženja Prijedorčanki "Izvor", do sada su identifikovani posmrtni ostaci nešto više od 120 ubijenih muškarca. Njih oko 70 je ukopano. Na mjestu pogubljenja pronađeni su posmrtni ostaci samo četvorice muškaraca. Veliki broj skeleta je nakon što su ubijeni prebačen i zakopan na drugim lokalitetima. O tome svjedoče i snimci Službe javne bezbjednosti Prijedor na kojima se vidi prebacivanje tijela u sekundarne grobnice, a što je emitrala Al Jazeera u sklopu dokumentarca "Dani ubijanja-Prijedor". Snimci su nastali 4. septembra 1992. godine.

Na snimcima se vidi kako pripadnici policije RS uz pomoć Civilne zaštite iz Skender Vakufa dizalicom uklanjaju tijela Bošnjaka i Hrvata kako bi sakrili tragove zločina izvršenog 21. augusta. Prema tvrdnjama zaštićenih svjedoka u suđenjima za ovaj ratni zločin, dio tijela je poliven kiselinom, ali i zapaljen radi uništavanja i prikrivanja dokaza.

Zločin na Korićanskim stijenama počinili su pripadnici interventnog voda policije RS iz Prijedora uz odobrenje lokalnih vlasti. Za masakr nad ovom grupom muškaraca optuženo je 14 osoba. Njih sedam je pravosnažno osuđeno.

I 21 godinu kasnije postoje oni koji znaju gdje se nalaze tijela ubijenih iz ove grupe, ali to još kriju. Tadašnja civilna zaštita Skender Vakufa je pomagala u premiještanju tijela, a neki od njih su godinama nakon rata priznali da su znali gdje se nalaze tijela. Kako porodicama žrtava nije dozvoljeno da postave spomen-obilježje ubijenima, oni će i danas donijeti spomen-ploču, postaviti je na lokaciji gdje su njihovi najmiliji ubijeni te je ponovo odnijeti sa sobom.

Prijedorska udruženja porodica žrtava i logoraša danas će organizirati komemoraciju i obilazak mjesta stradanja na Korićanskim stijenama kao i proteklih godina. Ono što Prijedorčane povratnike još uvijek boli je i to što i dalje u tom gradu na ulicama sreću, što često ističu, stražare iz logora pa i one za koje postoje svjedočenja da su učestvovali u ratnim zločinima.