Kristina Ljevak: Ne zanima me šta fašistički polusvijet misli o meni
No, ono što ne smijemo zaboraviti jeste da je riječ o samo jednom dijelu javnosti, s kojim se, kako kaže Ljevak, nikada u životu nije srela i nada se da nikada i neće. Iznimno je ponosna na činjenicu da su joj čestiti i građanski orijentirani ljudi pružili podršku.
"Mislim svakako na onu javnu podršku autora/ica kolumni ili kolega/ica novinara i novinarki, ali i na podršku koja je dolazila od ljudi koji su van javne scene i koji su u mom imenovanju vidjeli mogućnost profesionalnog napredovanja bez političke i rođačke podrške. Ne smijemo zaboraviti da sam ja nestranačka ličnost i da ću to uvijek biti", kazala je Ljevak u razgovoru za Klix.ba.
Dodala je kako je mogu povrijediti samo komentari ljudi čije mišljenje cijeni.
"Da je bilo ko od novinarskih autoriteta rekao da sam loša novinarka, ne bi mi bilo svejedno. Ali ono što dolazi od fašističkog polusvijeta me ne zanima. U ovom dijelu mislim na komentare posvećene mom imenu i LGBT aktivizmu. Povrijedilo me je, kao i svakog čovjeka, kad su došli do moje porodice. Pošto se pozivaju na vjeru kao jedini argument, valjda će im onaj kojem vjeruju suditi objektivno. Za mene postoje samo ovozemaljski sudovi, a prema sudu struke ja sam mjerodavna osoba za obavljanje ove dužnosti", rekla je Kristina.
Zadobila povjerenje uposlenika TVSA
Interesantna je činjenica da je Ljevak u samo nekoliko dana mandata uspjela zadobiti povjerenje i podršku Vijeća uposlenika Televizije Kantona Sarajevo.
"Smatram to svojim najvećim profesionalnim uspjehom u skoro 20 godina dugom profesionalnom stažu", rekla je i dodala kako nije imala realnu sliku svijeta u kojem živimo, jer je mislila da smo se izborili za malo civilizovanije društvo.
Porazna činjenica je to da je sada svjesna da je, kako kaže, neko može "pljunuti" doslovno ili putem medija, a da za to ne odgovara.
"Svjesna sam koliko su neki ljudi bili izloženi poniženjima iz različitih razloga, zbog toga se cijeli život borim za prava deprivilegovanih, ali sve dobije drugačiju dioptriju kada ste vi meta. Imala sam ponekad dojam da mi još samo ona nedostaje na čelu, kada bi mrzitelji/ce uz fašistički ili homofobni komentar objavili moju fotografiju. Nije mi ni samoj jasno odakle mi iluzije, bila sam na prvom i jedinom Sarajevo Queer Festivalu koji je zatvoren u krvi, bila sam, kao i moji drugovi i drugarice, žrtva napada na festivalu Merlinka, ali sam mislila da je to ostalo iza nas, da smo izborili neke pobjede, a što je minimum u civilizovanom društvu", kazala je.
Ljevak ne misli da su je pokušali diskreditirati kao v. d. direktorice, jer niko od onih koji su je proteklih mjeseci napadali nisje imao nikakav argument na račun njenih profesionalnih rezultata.
"Ne može se pronaći nijedna mrlja u mojoj profesionalnoj karijeri i to je moj najveći kapital. Prve čestitke povodom mog imenovanja stigle su od mojih prvih urednika/ca, što je dovoljna potvrda profesionalnog statusa. Diskreditirali su me samo na osnovu imena i LGBTI aktivizma u 21. vijeku, u gradu koji je još uvijek moj i koji mi stoji u rodnom listu (iako ne mislim da je to argument za bilo šta), kao i to sporno ime Kristina na koje sam veoma ponosna", kazala je.
Preispitivanje patriotizma
Njen izbor za direktoricu negativno je komentarisala i zastupnica SDA Samra Ćosović-Hajdarević.
"Bilo je mnogo gorih tekstova, ali im je forma bila problematična (kao i sadržaj naravno), ali hoću reći da ljudi nisi imali vremena da im se posvećuju. Zahiragić je naprimjer 'briljirao', mislim da je 'pročitao cijeli Internet' i sastavio svoju poslanicu, vadeći iz konteksta dijelove mojih intervjua ili autorskih tekstova, kombinujući ih sa svojim uvijek brilijantno mrzilačkim komentarima. Samra je ipak 'izdominirala', između ostalog i zato što je žena. Ona je u svojoj partiji pješadija, nju će, ako im zbog nečega bude trebalo, prvu žrtvovati. Zahiragić se ipak priprema za više nivoe vlasti. Možda zato što je inteligentniji, a što zaista nije teško ako govorimo o pomenutoj konkurenciji, a možda i zato što je muškarac", objasnila je.
Za Kristinu je pak najbolniji momenat bilo preispitivanje njenog patriotizma. No malo je poznato da Ljevak, iako može imati hrvatsku putovnicu, nikada nije predala zahtjev za nju. Kaže da sada, uprkos svemu, ne žali zbog toga.
"Ne žalim, posebno što znam koliko 'patriota/kinja' ima tu putovnicu. Ako budem mijenjala svoju bosanskohercegovačku, može biti samo za američku. Da, i to je bio jedan od argumenata, da sam strana plaćenica. Bog ih čuo", našalila se.
No da naš razgovor ne bi protekao u teškim temama, osvrnuli smo se i na njen dugogodišnji angažman u borbi za kulturu. Kristina Ljevak je već godinama sinonim borbe da se čuje glas pisaca, umjetnika...
"Sad nisam objektivna jer sam euforična. Nekidan smo iz Buybooka ispratili Orhana Pamuka. Dok razgovaram s vama, moje kolege i kolegice dočekuju neke od najznačajnijih pisaca današnjice koji dolaze na Bookstan. Sinoć je u Zvonu otvorena izložba Milomira Kovačevića Strašnog. Kako sad da mislim na politiku kad me čeka toliko ljudi da me zagrli. A bez Buybookovog kontinuiteta ne bi bilo Bookstana, a za kontinuitet u kulturi općenito važna je institucionalna podrška. Mi smo Orhana Pamuka dočekali s dobitnikom Oscara Danisom Tanovićem i s dobitnikom Pulitzera Damirom Šagoljem, nismo s predsjedavajućim nekog zastupničkog doma", kazala je za Klix.ba Kristina Ljevak i dodala kako su političari na svu sreću prolazni, ali da to ne umanjuje njihovu dužnost da doprinesu da institucije kulture funkcioniraju.
