Hoće li sve i dalje ostajati samo na jednoj paradi, pitanje je koje se nameće i uoči druge Parade ponosa u Sarajevu, zakazane za 23. august.
"Mržnja čini cijelo društvo zarobljenim i zbog toga se mi kroz Paradu ponosa ne borimo samo za prava LGBTIQ osoba nego i za prava svih drugih osoba koje su zbog svojih identiteta isključene iz društva. Homofobija s kojom se suočavamo pri odlasku u javne institucije, restorane, kazališta ili bilo koje javno mjesto, tjera nas u četiri zida. U četiri zida, ali i izvan njih nismo sigurni. Društveni život nam nije slobodan, a realnost života je preplavljena strahom od nasilja i odbacivanja", kaže Lejla Huremović iz Sarajeva u video-najavi 2. Povorke ponosa u Sarajevu.
"BiH mora puno predanije i iskrenije raditi"
Mnogi istospolni partneri i partnerice svoj istospolni brak zaključili u SAD-u. Jednu takvu ispovijest, Jasenka Suljetovića i njegovog partnera Aleksandra, donosi i Sarajevski otvoreni centar, neovisna organizacije za borbu prava LGBT populacije i žena. Za podsjetiti je i na Dajanu Dangubić, mladu poručnicu, pripadnicu Oružanih snaga BiH i prvu ženu zapovjednicu u tenku M-84 koja je prošle godine doživjela homofoban napad u Banja Luci, da bi nedugo potom u New Yoruku sa svojom partnericom stupila u brak.
Vladana Vasić, rukovoditeljica zagovaranja Sarajevskog otvorenog centra navodi istraživanju ILGA Europe, po kojem je BiH na 22. mjestu od ukupno 49. zemalja Europe po poštivanju ljudskih prava LGBT osoba te da je ostvarila samo 37% od mogućih 100% na području zaštite i poštivanja ljudskih prava LGBTI osoba.
"S druge strane, na život LGBTI osoba utječe, s jedne strane, ogroman niz drugih elemenata poput općeg stanja u društvu, vladavine prava i zakona, zaposlenosti i ekonomske razvijenosti društva, a s druge i elementi poput generalnog stava u društvu prema LGBTI osobama, razini svijesti i vidljivosti LGBTI osoba u tom društvu. Jasno je da BiH mora još puno predanije i iskrenije raditi na unaprijeđenju položaja svojih LGBTI građana, te da naglasak u narednom periodu upravo treba biti na implementaciji postojećih zakona i pravnih standarda", kaže Vladana Vasić za Deutsche Welle.
Ona posebno govori o nasilju i diskriminaciji koji, kako kaže ostaju nevidljivi i neprijavljeni zbog vrlo niskog stupnja povjerenja LGBT osoba u policiju i pravosuđe.
"Jasno je da BiH, ukoliko je zaista iskreno opredijeljena svom europskom putu i razovju demokracije i vladavine prava, ima još puno raditi na unaprijeđenju postojećeg pravnog i institucionalnog okvira zaštite ljudksih prava LGBTI osoba i na stvaranju jednog inkluzivnog društva jednakih mogužćnosti za sve građane/ke", zaključuje ona.
Kako u BiH do istospolnog partnerstva?
Primjerice, u Republici Hrvatskoj Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola stupio je na snagu 6. kolovoza 2014. godine, a u BiH takve zakonske regulative još uvijek nema.
Vildana Džekman, pravnica i aktivistkina sarajevske Fondacije Cure, za DW to posebno ističe. "Potrebno je osnaživanje radne grupe za donošenje zakona o istospolnom partnerstvu i ostvarivanju približnih prava koje imaju izvanbračne zajednice, ali bez mogućnosti usvajanja djece. Daleko smo od EU država po tom pitanju. Također, ništa nismo učinili za transseksualne osobe koje moraju odlaziti u inozemne zdravstvene ustanove zbog promjene spola. Trebali bi imati i svoje prostore gdje bi se LGBT osobe mogle okupljati i slobodno osjećati", kaže Džekman.
I ona spominje stalan problem raznih vidova nasilja, straha, stigmatizacije. "LGBT osobe žive u strahu od življenja u homofobnim sredinama, a mi još uvijek samo pričamo o istospolnom partnerstvu", zaključuje ona.
LGBT "oboljeli" nikoga ne zanimaju
Ova problematika je bila je i temom u Mostaru, no ona, kako se čini, previše ne zanima niti društvo, a niti medije. Helsinški odbor za ljudska prava, u okviru projekta "(Ne)vidljive manjine - Nulta tolerancija prema diskriminaciji LGBT osoba", u Mostaru je protekli tjedan održao konferenciju za medije o LGBT problematici i poboljšanju položaja LGBT zajednice u šest lokalnih zajednica u BiH (Mostar, Konjic, Trebinje, Foča, Doboj, Travnik). Međutim, ova tema hercegovačke novinare nije previše zainteresirala te je sve ostalo na zaključku kako nema zanimanja i volje za razgovor i raspravu o pravima LGBT populacije u BiH.
"Prva Parada ponosa održana je u Sarajevu prošle godine, a 23. kolovoza planirana je i druga, ali time je ispunjena samo forma, a ne suština i u praksi još nisu ostvareni značajni pomaci i u tome se ogleda licemjerstvo političara i donositelja odluka. Možda je dosta spomenuti da je jedna novinarka, pitavši me za izjavu o toj proglematici, LGBT populaciju nazvala "oboljenjem"", kaže Mirjana Ćuskić iz Helsinškog odbora za ljudska prava BiH.
Ona naglašava da je fizičko i psihičko nasilje prema LGBTIQ osobama svakodnevno u porastu, te da homofobični, transfobični stavovi i stereotipno predstavljanje LGBTIQ osoba u javnom prostoru značajno doprinose općoj toleranciji diskriminacije nad pripadnicima ove populacije.
Putin i Scholz razgovarali nakon dvije godine tišine: Trumpov povratak mijenja igru
