Majka autističnog djeteta: Mihael je mali anđeo s poteškoćama, a ja se trudim da mu dam krila
Mihaela je porijeklom iz BiH, ali živi u Hrvatskoj. U razgovoru za Klix.ba kaže kako je Mihael bio tipično dijete. Prve riječi je govorio kada je imao 10 mjeseci, a prohodao sa 12. Sve je izgledalo u najboljem redu. Ali, kada je napunio godinu i dva mjeseca, Mihaela je morala u bolnicu jer je imala komplikacije u trudnoći.
"Nije me bilo mjesec dana jer sam imala gestacijski dijabetes. To mu je bila velika trauma jer je bio premali da mu objasne što me nema. Kada je vidio kako dojim bracu, to mu je bio šok. Počeo je neartikulisano govoriti. Tada sam ga odvela logopedu i psihologu, a oni su me uputili na defektologa", prisjeća se Mihaela.
Dug put do dijagnoze
Tada kreće višemjesečni put do utvrđivanja dijagnostike. Porodični centar u Dubrovniku, koji je imao defektologa i bio besplatan za usluge građana, zatvoren je promjenom vlasti. Defektologa pri zdravstvenim ustanovama u Dubrovniku nema, pa se Mihaela morala snalaziti. Uputili su je na defektologinju koja radi u vrtiću za djecu s poteškoćama u razvoju.
"Nismo se mogli odmah upisati jer nije bilo mjesta. Upisao se sa dvije godine, a dijagnostiku smo mu počeli raditi kada je napunio dvije i po. Otišli smo u Zagreb i proveli sedam dana, te uradili timsku obradu, ali smo neke nalaze čekali i pola godine. Psiholog je odmah kada smo došli rekao da je riječ o pervazivnom poremećaju u opservaciji, što znači autizam, ali da nisu sasvim sigurni. Rekli su mi da ljekar izbjegavaju davati konkretnu dijagnozu u ovakvim slučajevima jer se djeca mijenjaju i da, ako dođu u prave ruke, napreduju", kazala je.
Međutim, ljekarima zamjera što svoje izraze dijagnostike ne prilagode roditeljima kako bi mogli da ih razumiju. U ovako teškoj situaciji, kada se kao majka osjetila izgubljenom jer o autizmu nije znala mnogo, željela je da shvati o kakvoj bolesti je riječ i kako svom sinu može pomoći. Tada je preko kolegice saznala za udruženje EDUS u Sarajevu i odlučila se preseliti na neko vrijeme.
"Stručnjaci su me oduševili pristupom. Imamo redovna besplatna predavanja na koja idem i nauči se mnogo. S obzirom da je bilo prebukirano, nismo se mogli uključiti od septembra, ali smo bili na listi čekanja, U petak smo dobili divnu vijest, a to je da je moje troje djece upalo u program i počinju za nekoliko dana. Mislim da smo na pravom mjestu", rekla je Mihaela.
Energičan i pametan
U Sarajevo su došli u oktobru prošle godine i od tada je Mihael član Plivačkog kluba Spid i Nogometnog kluba Respekt. Oba kluba obučavaju i tipičnu i atipičnu djecu s puno ljubavi, truda i zalaganja.
"Oduševljena sam. Moja djeca četiri dana besplatno u sedmici imaju rad s profesionalcima koji su odlični i stručni. Išli smo i u zimsku školu u EDUS-u i za tri sedmice moja djeca su pokazala značajan napredak. Ne propuštam niti jedno predavanje jer osnovna stvar je da roditelj bude educiran jer vam neće svako objasniti. Tu dobijete najbolje moguće praktične savjete kako postupati s djecom, upozoravaju nas na zamke koje se rade putem interneta, a tiču se prodaje raznih preparata i lijekova koji mogu biti smrtonosni za djecu poput MMS kapi", kazala je.
Ističe kako je bitno da se autistično dijete osjeća sigurno, voljeno i da ima punu podršku. Zbog toga svom sinu redovno govori da je najbolji, najljepši i da ga puno voli, jer tako jačaju svoje samopouzdanje.
"Moj Mihael je dobre naravi, nije agresivan ni svadljiv. On je mali anđeo koji ima svoje poteškoće, ali presudan je moj majčinski instinkt da osjetite kada nešto treba vašem djetetu. Trebate vjerovati u svoje dijete i poticati njegovo samopouzdanje. On možda ne govori, ali sve razumije, a pogotovo osjeti kada se nešto pozitivno ili negativno priča o njemu. Trudim se da mu dam krila, da bude opušten i uživa, a uz veselje, igru i sport bit će puno bolje", kaže majka.
Mihael voli rutinu. Budi se svaki dan u prilično isto doba, jede u određenim terminima, a potom izlazi u park jer ima snažnu energiju poput većine šestogodišnjaka. Veliku podršku Mihaeli i njeno troje djece pruža majka koja je došla s njom u Sarajevo. Sve je to potrebno da bi se autistično dijete opustilo, bilo u poznatom i sigurnom okruženju, a samim time uspješniji je i njegov napredak.
"Mlađi sin Stjepan već je počeo Mihaelu pokazivati na oko, uho i nos i govoriti nazive. Optimistična sam jer kada njih troje krenu u EDUS to će ih zbližiti i pomoći, a Mihael će biti njihov član društva i života. Vjerujem da će puno bolje biti u verbalnom i funkcionalnom smislu", istakla je.
