Film se zasniva na priči o pobjedi dobra i ljudskosti nad porivom za osvetu.
Priča prati Amira Reku, komandanta 43. drinske brigade u Goraždu, koji je samo nekoliko dana nakon što su mu srpski vojnici u selu Gudelj ubili majku, djeda i petero rođaka porodicu, spasio više od 44 Srba iz sela Bučje.
Amir Reko je pred sobom imao postrojena 44 stanovnika Bučja, kazao im je kako se dešavaju zločini u kojima je izgubio i svoje najdraže, ali i obećao da osvete neće biti.
O tome je svjedočio Milivoje Čarapić, stanovnik sela Bučja, koji je svoje iskustvo podijelio i sa publikom nakon projekcije. On je istakao da su stanovnici sela Bučja ostali živi zahvaljujući Bogu i Amiru.
Na konferenciji za medije, Srđan Puhalo je rekao da je ovo rijetka filmska priča koja govori o profesionalnim vojnicima koji su prije rata bili u JNA, a u ratu u različitim vojskama. Smatra da je ovo univerzalna priča koja ističe herojski postupak Amira Reke, koji je ne razmišljajući o posljedicama uradio onako kako osjeća, ustajući protiv očekivanja sredine, naređenja i pritisaka.
Makedonac je poslušao čovjeka u sebi i spasio 44 ljudska života u trenutku kada su ljudski životi bili malo vrijedni. Mladi su čestitali Amiru Reki istakavši da je zadivljujuće da čovjek samo nekoliko dana nakon vlastite tragedije napravi ovakav postupak.
Duda Sokolović, scenaristica filma, na pitanje kako je pronašla ovu priču odgovorila je da ima puno pozitivnih priča iz rata ali da nema puno hrabrih ljudi koji danas žele ispričati svoju priču da se ne bi nekome zamjerili.
Amir Reko je istakao da je ovu priču odlučio podijeliti sada zbog sjećanja na svoju majku.
"Ona je za mene bila idol. Način na koji je okupljala naše komšinice Srpkinje, kako su se družile...mnogo toga je utjecalo na tu odluku. Majku ne mogu vratiti. Nju su ubili zločinci, pucali u nju, a zatim je jedva živu zatvorili i zapalili kuću. Kroz ovu priču mogu joj podići spomenik, to je moja želja. Mene samo interesuje da ljudi prestanu razmišljati crno-bijelo, da ljudi budu ljudi", zaključuje on.
