Malo udruženje u kojem je počela priča o terapijskom jahanju u BiH: Kako konji djeluju na nas?

Kao dokaz toga može se navesti činjenica da postoji terapijsko jahanje za djecu sa poteškoćama u razvoju. Druženje sa životinjama svakako pozitivno utječe na mentalno stanje svake osobe, ali jahanje konja pored toga pruža mogućnost vježbanja koncentracije, balansa i saradnje s timom i konjem.

Rekreativno udruženje "Planinski konj"

U Bosni i Hercegovini prije manje od deset godina nije postojalo terapijsko jahanje, nije se puno ni znalo o tome zašto treba da postoji i kako djeluje. Sada se s pravom smatra jednom od najboljih terapija kako za djecu s poteškoćama, tako i za odrasle.

Sada u mnogim bh. konjičkim klubovima postoji terapijsko jahanje, ali počelo je upravo tu, u malom udruženju "Planinski konj". Ono je osnovano 2013. godine i ove godine slavi 10 godina rada. Udaljeno je svega 20 minuta vožnje od Sarajeva i nalazi se u naselju Rakovica okruženom šumama i livadama. Planinski konj nema nijednog radnika, a s konjima radi vlasnica udruženja Nermina Đogić i volonteri koji svake sedmice izdvajaju vrijeme za njegu i rad sa konjima.

Farah Krupalija ima 17 godina, a jahanjem se bavi više od 10 godina, duži niz godina volontira u "Planinskom konju".

"Kao dijete sam zavoljela konje i ovaj sport. Privukao me je osjećaj slobode koji ovaj on pruža, kao i ljubav i mir koje konji mogu dati čovjeku", rekla je ona.

Terapijsko jahanje

Prije pet godina udruženje se počelo baviti terapijskim jahanjem. Naravno, obični jahači, pa i instruktori ne mogu odjednom raditi sa djecom sa poteškoćama u razvoju kojima je potreban poseban pristup. Sarah Greenwood osnivala je dobrotvornu organizaciju "Phoenix-Aid" u Ujedinjenom Kraljevstvu. U BiH dolazi od 2002. godine s ciljem rada na terapijama za ratne veterane.

Jedne godine joj se obratila majka djeteta sa poteškoćama kojoj je preporučila terapijsko jahanje i tada je otkrila da u Bosni i Hercegovini ne postoji takva terapija. Pronašla je udruženje "Planinski konj", stupila u kontakt s Nerminom Đogić i u ovom malom mjestu počela je velika priča o terapijskom jahanju u Bosni i Hercegovini.

Zajedno sa Sarah u "Planinski konj" je stigla trenerica jahanja Fiona Dent koja je održala obuku za sve volontere koji će raditi sa djecom i dodijelila certifikate RDA (Riding for the Disabled Association Incorporating Carriage Driving). Sarah i Fiona sada svake godine dolaze u "Planinski konj" sa novim idejama i istraživanjima za bolji i kvalitetniji rad sa djecom sa posebnim potrebama koje se kasnije primjenjuju u praksi.

Zahvaljujući projektima koje finansira Općina Ilidža i Kanton Sarajevo, udruženjima i školama za djecu sa poteškoćama u razvoju omogućeno je da odvedu djecu na terapijsko jahanje.

Majka djevojčice Eme (8) koja u Planinski konj dolazi drugu godinu za Klix.ba kaže da je napredak kod djevojčice veliki te da je ovo odlična prilika za nju.

"Ema dosta vrišti, plače, protivi se, ali oni nekako to izbalansiraju. Jahanje je inače jako dobro za djecu, posebno sa poteškoćama. Pomaže, ona je postala mirna, ne plače, vježba balans na konju. Terapija je odlična, čist zrak, druženje sa životinjom. Kao što znamo, konj je jako pametna životinja i oni to prepoznaju i smireni su. Moja Ema je dosta smirenija. Ranije kad je trebala da sjedne na konja bilo je vrištanja i deranja, ali evo sad ništa, uživa. Nešto ima, to je neka povezanost djeteta i životinje", rekla je ona.

Majka malenog Adija koji također već drugu godinu dolazi na terapijsko jahanje kaže da za neku djecu ovo je jedina prilika da dođu u prirodu.

"Obično su korisnici ovakvih usluga, mnogi od kojih su samohrane majke, nemaju novca da priušte da djeca odu na ovakav tip terapije", rekla je.

Vedad (5) također već dvije godine dolazi na terapijsko jahanje i, kako kaže njegov otac, sretan je što vidi veliki napredak kod svog sina.

"Pomak u zadnje dvije godine veliki. Sada prilazi konju, mazi ga i hrani, a ranije se bojao životinja i nije im smio prići. Vidi se i velika promjena u njegovom govoru, komunikaciji", rekao je.

Kako je raditi sa djecom pitali smo i volonteri udruženja. Sarah Selimović (18) u Planinskom je konju već 11 godina i kako kaže, rad sa djecom izazova posebne osjećaje.

"Sa djecom sa poteškoćama radim od 2018. godine i prava je sreća vidjeti roditelje nasmijane i djecu kako napreduju. Naravno, uvijek postoji određena doza straha kod svakog djeteta sa poteškoćama, ali konji su zaista mirni i pametni tako da se već na drugom času djeca oslobode straha", rekla je ona.

Farah Krupalija nam je rekla da za zahvaljujući obukama za svako dijete pronalaze poseban pristup.

"Trudimo se da djeci pružimo što zabavnije iskustvo i naš cilj je da se djeca opuste u prisustvu konja i novog ambijenta. Časove za djecu prilagodimo posbeno svakom djetetu zavisno od toga šta je djetetu potrebno. Na primjer, neka djeca više reaguju na igračke, dok druga žele samo mirno jahati", rekla je.

Admir Delić (17) u Planinskom konju je od svoje desete godine, a prošle godine prošao je neophodnu obuku i dobio RDA certifikat za rad sa djecom sa posebnim potrebama.

Nermina Đogić kaže da ima djece koja dolaze više godina.

"Mnogo su djeca napredovala. Neki od njih nisu pričali, nisu pokazivali nikakve znakove da su zainteresovani, svako dijete se različito ponašalo. Nekada i po 30 minuta bude 3-4 osobe pored djeteta dok se ne počne navikavati. I kad nema projekata, roditelji dolaze sami i dovode djecu bez obzira na vremenske uslove jer vide napredak kod svoje djece", rekla je.

U svoje volontere je sigurna, vjeruje im i bez brige povjeri im rad sa djecom.

"Moji volonteri su već dugo tu, neki od njih su tu po 7-8 godina, odrasli su uz konje, nazivaju me drugom mamom. Stoga pred sami dolazak djece mi uvijek organizujemo kako ćemo i šta ćemo. Ja sam sigurna u njih i kad su pored konja znam da se ne trebam brinuti jer znaju kako se treba ponašati, šta očekujem od njih", kazala je.

Rekreativno jahanje

Pored terapijskog jahanja udruženje se bavi i rekreativnim jahanjem kroz prirodu koje pozitivno djeluje na svakoga. Kroz jahanje opušta se nervni sistem, osoba se fokusira na sebe i na konja, na povezanost sa njim, uči da ga osjeća. A pored toga što dobro djeluje na psihu i mentalno zdravlje, odlična je i fizička vježba. Iako izgleda da na konju trebate samo sjediti, tokom jahanja se aktivira 101 mišić u vašem tijelu.

"Nakon prvog časa sam shvatio da je jahanje za mene. Kao što neki ljudi pronađu svoj mir i svoje utočište u planinarenju, tako sam ja pronašao svoj mir u konjima. Fascinantno je koliko zapravo konji utiču na ljudsku psihu. U posljednje vrijeme ljudi su pod stresom i pritiskom, rijetki razmišljaju o svom psihičkom stanju. Konji mogu jako dobro pomoći po tom pitanju, jer druženje sa plemenitim životinjama 'tjera' ljude na opuštanje", rekao je jedan od volontera Admir Delić.

Sarah nam je rekla da u ovoj školi jahanja jahači nauče prije svega način na koji konj razmišlja i kako se ponaša u određenim situacijama.

Rekreativno jahanje nije ograničeno vremenskim prilikama. Štaviše, svako vremensko doba ima svoju čar, pa tako se i kroz jahanje u prirodi može najbolje doživjeti i osjetiti opalo lišće nakon kiše, hlad i ljepota zabijeljene šume i buđenje prirode na proljeće.