Marin Bago, predsjednik Future, govori nam o hronologiji problema, ali ističe i činjenicu da Nacrt zakona o udžbenicima HNK postoji već tri godine, ali sakuplja prašinu u nekoj činovničkoj ladici.
"Problem je puno kompleksniji, cijela ova oblast je generalno neuređena, a sve pogoršava Ministarstvo obrazovanja na federalnom nivou, koje je proglašeno neustavnim. Kod nas u kantonu ustaljena je podjela nadležnosti da SDA tradicionalno daje ministra obrazovanja, a pošto je ovo kanton sa dva nastavna plana i programa, ministar se apsolutno ne miješa u bilo šta što se dešava u dijelu kantona gdje se nastava provodi prema nastavnom planu i programu na hrvatskom jeziku. Tako je stanje potpuno neuređeno", konstatuje Bago te navodi dodatne nelogičnosti.
"Zanimljivo je kako obrazovnim radnicima iz škola koje rade prema nastavnom planu i programu na bosanskom jeziku nije smetalo prebacivanje nadležnosti na federalni nivo, a ni sada ne problematiziraju to, kad se zna da je ministarstvo neustavno. Generalno je problem da se kantonalno ministarstvo na taj način riješilo svoje nadležnosti iz udžbeničke politike, a to jednostavno ne smije", dodaje.
Dva programa i dva haosa
Kad se uzme u obzir sve to, nameće se logičan zaključak koji Marin Bago ističe: "U prometu nije nijedan udžbenik koji ima odobrenje kantonalnog ministarstva, nijedan onda nije legalan. Procedure bi morale biti potpuno drugačije, ovako se samo pogoduje izdavačima".
Postoje dva zavoda, Zavod za školstvo i Pedagoški zavod, koji odobravaju udžbenike, ali oni samo konstatuju da li su udžbenici u skladu s zakonskim propisima, ne i da li su i koliko kvalitetni. Iste institucije odobravaju više udžbenika za jedan predmet.
Obrazovanje je na kantonalnom nivou i neophodan je zakon koji bi direktno uredio pitanje udžbenika, prije svega njihov izbor. Interes građanstva je da djeca uče iz kvalitetnih udžbenika, ali i da sve to ne košta previše.
Kod nas je na snazi sistem koji ne generira nijedno od to dvoje. Više je udžbenika za svaki predmet, iz godine u godinu izlazila su nova izdanja, a niko nije vodio računa ni o čemu, osim o interesima izdavača. Naravno, profitiraju izdavači koji imaju političku naklonost.
Nastavnici pod pritiskom direktora i izdavača
"Formalno, udžbenike na kraju biraju aktivi nastavnika, ali direktori škola se postavljaju po političkoj liniji. Izdavač dođe u kontakt s direktorom koji autoritetom nametne svojim uposlenicima 'podobne' udžbenike. Na taj način iz tržišne utrke su izbačene kvalitetne izdavačke kuće", govori Marin Bago spominjući iskustva iz prakse koja se vjerovatno samo kod nas mogu naći.
Tako i u školama koje provode isti nastavni plan i program djeca ne uče iz istih udžbenika. Često se dešava da dijete promijeni školu u toku školske godine te da onda mora mijenjati skoro sve udžbenike, jer je čest slučaj da nijedan od udžbenika nije isti kao u ranijoj školi, iako se radi u sklopu istog nastavnog plana i programa.
"Odabir udžbenika treba izmjestiti iz škola i izdignuti ga na nivo ministarstva koje bi odabralo najkvalitetnije udžbenike za period od minimalno pet godina, što je najmanja mjerna jedinica kada govorimo o obrazovnim politikama. Kod nas je stanje ovakvo već godinama, osim posljednje odluke Vlade da stanje zamrzava na pet godina. Time ne bismo, kako sad neki kažu, ukinuli tržišnu utakmicu, nego bismo je samo učinili kvalitetnijom i zakonski reguliranom. Najbolji izdavač, kada dobije zeleno svjetlo za svoj udžbenik, znajući da će on vrijediti duži niz godina, može krenuti u štampu veće količine, tako da će automatski i cijena biti niža", ističe.
Bago smatra da bi se usvajanjem zakona o udžbenicima vratila i praksa nasljeđivanja udžbenika, koju pamte starije generacije.
Zakon o udžbenicima bi vjerovatno uredio i neke druge probleme koji su danas prisutni, kao što je i onaj o težini učeničke torbe. Djeca danas nose na svojim leđima često i dvostruko više od onih propisanih maksimalnih 10 posto vlastite težine.
