Marin Bago: U Mostaru je car go, iza pustih političkih priča ne stoji ništa osim strašnog kriminala

Razmišljali smo vrlo jednostavno. Ako možemo građanima prenijeti informacije o svim negativnim stvarima koje nas okružuju, red bi bio i da govorimo o prilikama koje Grad Mostar ima. Prilike smo spoznali istražujući probleme, na taj način smo zaokružili jedan proces, tako da,građani moraju dobiti i te informacije, kako može biti bolje u mnogim segmentima života. Zagovarat ćemo razna rješenja. A i nama samima je to jedan motiv više. Bolje se osjećamo i smatramo kako činimo dobru i potrebnu stvar.
Ko je u vašem bloku, na kojim listama izlazite te koje su vam ambicije? Nas četvero (uz njega Husein Oručević, Maja Popovac i Amela Kreso) je formiralo neovisnu listu "Pravo na grad". Izlazimo zajedno na gradsku listu, naše aktivnosti su vezane za čitav grad i za sve ljude u njemu. Ambicije su vrlo jednostavne, imati svoje predstavnike u Gradskom vijeću. Na taj način moći ćemo zahtijevati svu željenu dokumentaciju od Gradske uprave kako bismo znali sve na čemu smo, ali i iznositi inicijative vezane za razvoj grada.
Posljednju godinu radili smo vrlo ozbiljno na programu brzog i kvalitetnog razvoja Grada Mostara. Vrlo brzo ćemo ga prezentirati javnosti i pozvat ćemo sve građane i političke subjekte da ga podrže. Stranačke politike nas baš i ne zanimaju, tražit ćemo podršku od ljudi, stranačkih predstavnika za određene teme. Želimo osigurati i infrastrukturu za ubuduće, osigurati jedan kanal kroz koji će neovisni i stručni ljudi moći prezentirati svoje ideje i stavove, a da pri tome ne moraju biti robovi stranačkih hijerarhija i eventualno nečijeg lošeg upravljanja.
"Pravo na grad" bio je projekt koji je izgledao kao idealan "hodnik" ka političkom aktiviranju i izborima. Šta je najveći kapital koji nosite iz njega? Pravo na grad je u početku bio jedan obični projekt Mreže Naše društvo. Čak smo dobili i pismo potpore od Ljube Bešlića. Istražili smo čime su građani najnezadovoljniji i krenuli u istraživanje, i došli smo do strašnih spoznaja, brutalno lošeg upravljanja s dosta kriminala. Onda je to sve dobilo i sudski epilog i "Pravo na grad" je postao svojevrsni proces. Smatramo da je naš slučaj najveći u BiH kada je korupcija u pitanju. Očekujemo podizanje optužnice protiv odgovornih, ali i uključenje i pomoć međunarodnog faktora, sustav je pretruo da se samo mi bavimo time, treba nam sva moguća pomoć u tome.
Želimo da "Pravo na grad" u budućnosti postane i pokret, pokret slobodnih i neovisnih ljudi koji nešto žele, mogu i hoće uraditi. Naš kapital je dugogodišnji profesionalni istraživački posao, javni rad i želja za boljim gradom. Po tome nas svi prepoznaju. Tako će ostati i nakon izbora. Bavit ćemo se našim ekonomskim programom naredne četiri godine, bez obzira na rezultate izbora. Ovako ili onako, niko nas neće moći ignorirati, ne može se to ni sada.
U kakvom stanju Mostar čeka lokalne izbore? Kakva je dijagnoza? Dijagnoza, dobro ste rekli. Mostar, nažalost, nije prošao kroz kolektivnu terapiju nakon rata, svako je kroz to prolazio individualno, kako je znao i umio. To ne može nikada dati dobre rezultate, zato smo razoreni kao društvo. Plasiralo nam se svašta kroz politiku, razna mišljenja i stavovi, a da niko nije pratio tragove novca. Sada kada se oni znaju, da se pored mržnje i problema koji su se iznosili u medije, novac dijelio i distribuirao bez problema. Vrijeme je da razmišljamo na novim temeljima i informacijama. Car je go. Iza pustih političkih priča ne stoji ništa, samo jedna velika obmana na koju su građani Mostara nasjedali dugi niz godina. Istina je kako mi imamo dovoljno sredstava i prilika da krenemo u svjetliju budućnost.
Kako će izgledati gradsko vijeće 21. decembra ove godine i kako će se zvati nasljednik Ljube Bešlića? Ne znam, vidjet ćemo, znat ćemo kroz tri mjeseca. Jedno je sigurno. Mnogi ljudi koji će biti u ulozi gradskog vijećnika tek će spoznati u kakvom stanju je Gradska administracija. Saznat će da će morati braniti neke stranačke kolege koji su napravili mnoge probleme, koji su nas pljačkali i trovali. Ne bih im bio u koži. Sve će se dešavati javno za razliku od prošlih godina. Vjerujemo da mnogi ljudi neće na to pristati i da ćemo svi sarađivati zarad bolje i sigurnije budućnosti naše djece. Nadam se kako će svi budući vijećnici razumjeti koliko nas trebaju.