Marjanović: U BiH ne postoji jasna obrazovna politika, a odnos Vlade KS prema UNSA me ljuti
Na početku našeg razgovora Marjanović se kratko osvrnuo na dosadašnji tok predizborne kampanje, na realna i nerealna obećanja te konkretne poteze koje namjerava poduzeti.
"Moram primijetiti kako smo u proteklih nekoliko sedmica svi mi, glasači u Bosni i Hercegovini izloženi poplavi velikih riječi i obećanja. Čitajući pojedine izjave i programe bio sam 'oduševljen' najavama krupnih reformi, hiljadama kilometara autoputeva i tunela koji bi nas uskoro trebali spojiti skoro pa s Marsom, a u najmanju ruku s Mjesecom, obećanim povećanjima penzija i plata koja će osiromašene Bosance i Hercegovce, kako one konstitutivne tako i one koji to nisu, preko noći napraviti milionerima. Još samo malo nedostaje pa da neko obeća da ćemo pobijediti na Svjetskom prvenstvu u fudbalu i na Euroviziji i onda smo čuli sve", kazao je između ostalog Marjanović.
Naglašava da je nakon svih tih obećanja analizirao ko ih je izgovarao te je ustanovio da su to bili uglavnom nositelji lista stranaka koje su na vlasti ili pak onih koje su u proteklih 20-ak godina imale priliku da sve to obećano urade, ali, kako kaže, nisu.
"I tu dolazimo do činjenice da se u predizbornoj kampanji, koju možemo nazvati slobodno i dolinom obećanja, svašta može čuti i svašta olako obećati. E ja vam odmah u startu mogu obećati da tako olako izgovorene maštarije od mene nećete čuti. Drugo i posljednje obećanje koje vam mogu dati jeste da će tim Naše stranke, i ja osobno, u periodu nakon izbora uložiti maksimum kapaciteta da opravda svaki dobijeni glas u Kantonu Sarajevo, a čini se da će tih glasova biti mnogo. Mi smo među prvima, davno prije početka izborne kampanje, transparentno objavili svoju politiku, dostupnu na našoj web stranici, svoje namjere i naveli osnovne pravce svoga djelovanja. Nakon izbora, a po ostvarivanju očekivanih rezultata, ukoštac se hvatamo s ukupnom reformom obrazovnog sistema u Kantonu Sarajevo, reorganizacijom javnih kantonalnih preduzeća, posebno u oblasti saobraćaja i komunalne privrede, značajnim smanjenjem izdvajanja za rad kantonalnih zastupnika, jer sramota je da je prosječna plata kantonalnog zastupnika više od tri puta veća od plate asistenta na univerzitetu, zaustavljanju negativnih trendova u oblasti zdravstva, posebno uštede nauštrb pacijenta, te odlaska najboljih i najpotentnijih ljekara iz kliničkoga centra i drugih zdravstvenih ustanova. Nadalje, nastavit ćemo borbu i na kraju ćemo i ukinuti mogućnost ministrima, i izvršnoj vlasti uopće, da kroz jednokratne pomoći i njihovo netransparentno dijeljenje doslovno avansiraju svoje pozicije u budućim mandatima i ta ćemo sredstva preusmjeriti ka strateškim i planiranim intervencijama koje će biti usmjerene za dobrobit svih građana Kantona Sarajeva, a ne samo uskog kruga vladajuće elite", kazao je Marjanović.
Kako do promjena
Nastavlja da je mnogo toga što se još treba promijeniti u oblasti sigurnosti (broj i kvalitet obrazovanja policijskih službenika, broj policijskih postaja), turizma, socijalne politike, urbanističkih planova, rada tužilaštva i sudova itd.
"Dakle, mnogo je prostora za djelovanje i djelovat ćemo. Na kraju, ako ste očekivali da ću obećati da će od onog momenta kada Naša stranka postane pozicija i preuzme pojedina ministarstva u Kantonu Sarajevo odmah poteći med i mlijeko grdno ste se prevarili. Ono što mogu najaviti jeste da će na te pozicije doći sposobni ljudi koji dobro znaju svoj posao, koji iza sebe imaju dosta iskustva u struci i koji će jasno realizirati ciljeve postavljene u politici djelovanja. Dakle, osnovni kriterij u izboru tih ljudi će biti znanje, kvalitet, iskustvo i rezultati, a ne poltronstvo, podobnost i nepotizam", smatra Marjanović.
Marjanović je bivši ministar obrazovanja u Kantonu Sarajevo te smo ga pitali šta fali obrazovnom sistemu u BiH?
"Hajde da se pogledamo u oči i da još jednom zaključimo da u BiH ne postoji obrazovni sistem niti jasna obrazovna politika. Ono je opterećeno svim mogućim etničkim i regionalnim podjelama i agresivnim uplitanjem dnevnopolitičkih spletkarenja i prepucavanja u nastavne planove, zbornice i učionice. Na moju veliku žalost, obrazovanje je osuđeno na kantonalne i entitetske nivoe i dok se ne dese značajne promjene u uređenju države ne može se očekivati da će obrazovanje 'pobjeći iz tih okova'. Ipak, od kukanja nema nikakve koristi i idemo raditi ono što možemo, na nivou vlasti koji nam to dozvoljava", poručuje Marjanović.
Kaže da će se u Kantonu Sarajevo fokusirati na nekoliko osnovnih ciljeva i to: povećanje broja vrtića i osiguravanje uvjeta da svako dijete može i mora imati svoje mjesto u vrtiću, pripremanje i početak realizacije planirane i ciljane kurikularne reforme u osnovnom i srednjem obrazovanju, u cilju osiguravanja obrazovanja kakvo naša djeca zaslužuju, reformu prosvjetno-pedagoškog zavoda, pojačanu potporu transparentnom funkcioniranju javnog univerziteta i stvaranju uvjeta za ostvarivanje pune akademske autonomije, ali i transparentnog finansijskog funkcioniranja najvećeg univerziteta u BiH, programsko i sveobuhvatno rješavanje problema inkluzivne nastave, usklađivanje plata prosvjetnih radnika s ekonomskim uvjetima u kojima živimo, osiguravanje unapređenja kvaliteta prosvjetnih radnika kroz jasno planirane edukacije, ali i odstranjivanje onih koji su zalutali u obrazovanje po principu podobnosti, a ne sposobnosti i još mnogo toga.
"Budimo iskreni i priznajmo da je u protekla dva desetljeća obrazovni sistem kantona bio poprilično zapostavljen. Sama činjenica da ovo ministarstvo radi sa 47 posto kapaciteta (dok u drugim ministarstvima imate i višak uposlenih) te da je u protekle četiri godine u odnosu na ukupan budžet Kantona, izdvajanje za obrazovanje znatno procentualno smanjeno govori da se na obrazovanje u Sarajevu gleda samo kao na trošak, a ne na ulaganje u budućnost. E taj stav ćemo definitivno promijeniti", ističe naš sagovornik.
Maćehinski odnos vlasti prema visokom obrazovanju
Kada je riječ o radu univerziteta, poručuje da ga ljuti odnos Vlade KS prema UNSA te nedostatak kontinuiranog ulaganja.
"Jako me ljuti odnos Vlade Kantona Sarajevo prema UNSA, nedostatak kontinuiranog ulaganja i potpore mladim potentnim ljudima koji su budućnost ove institucije. Dobro se sjećam tog kratkog perioda kada sam bio ministar i prvog budžeta kada je tako olako donesena odluka, s kojom se nisam slagao, da se smanje izdvajanja, i borbe (koju smo uspješno priveli kraju) da se taj novac vrati. Nažalost, finansiranje UNSA i dalje je nedostatno i dalje nije dovedeno u zakonite okvire. Ljuti me i trenutna situacija u kojoj se opet rade popularni, a ne planirani zahvati. Naime, dugo najavljivano 'podmlađivanje' kadra i zapošljavanje mladih asistenata se sprovodi na taj način da se zapošljavaju djevojke i momci koji potpisuju ugovore na izborni period od četiri godine, a vlada nije, kako se može naslutiti iz projekcija budžeta za naredne godine, osigurala sredstva za njihove ionako mizerne plate", otvoren je Marjanović.
S druge strane, naglašava da ga brine pasivnost akademske zajednice.
"Ovdje ne mislim samo na Univerzitet u Sarajevu koji bi trebao shvatiti da mora biti predvodnik svih pozitivnih promjena u društvu. Nažalost, u proteklih dvadesetak godina akademska zajednica je dozvolila da mnogi zalutaju u njene krugove i mora biti svjesna da tu unutarnju borbu za akademsku autonomiju i kvalitet akademske zajednice ne može niko drugi iznijeti osim nje same. Senati univerziteta, privatnih ili državnih, nikako ne smiju postati mjesta za političke i lične obračune, nego mjesta gdje će akademski duh superiorno potisnuti dnevnopolitička prepucavanja, tj. tamo gdje će vladati naučnici i profesori, a ne priučeni politički podobnici", ističe on.
Marjanovića smo pitali šta je nužno mijenjati u obrazovnom sistemu? Da li je to kurikulum, pristup profesora, studijski programi ili način zapošljavanja?
"Sve od navedenoga i još mnogo toga! I to neće biti niti lagan niti brz proces, ali se on jednostavno mora pokrenuti, jer obrazovanje je živi sistem u koji kontinuirano treba ulagati i to je stub svakog društva te država koja ne ulaže u obrazovanje jednostavno ne može opstati", kazao je Marjanović.
Hoće li holding komunalnih preduzeća stvoriti "čudovište"
U Kantonu Sarajevo se u proteklom periodu često spominjala opcija formiranja holdniga koji bi trebao objediniti rad svih komunalnih preduzeća i unaprijediti poslovanje.
"Prije ikakve priče o holdingu potrebno je dosegnuti ono što se u poslovanju zove 'unutrašnje rezerve'. Eksperti s dugogodišnjim iskustvom upozoravaju da bismo sjedinjavanjem firmi prije nego su za takvo sjedinjavanje spremne, stvorili čudovište. Iskustva iz najbližeg susjedstva pozivaju na oprez. Umjesto holdinga, hajde da prvo svaku pojedinačnu firmu dovedemo na nivo efikasnosti i usluge koja bi krasila ekonomski održive firme. U međuvremenu, ništa nas ne sprečava da na jednom računu ili, još bolje, na elektronskom računu, građanima dostavljamo trošak vode, plina, grijanja i smeća. Dakle, bez konkretnih korekcija poslovanja postojećih kompanija bilo bi pogrešno žuriti u proces spajanja ovih preduzeća", smatra Marjanović.
Kanton Sarajevo ima značajan godišnji budžet, ali se često postavlja pitanje da li se novac troši ravnomjerno, odnosno da li se za neke oblasti izdvaja premalo, a za neke previše.
"Svako vidi da previše trošimo na administraciju u kantonalnim institucijama i firmama, a premalo na obrazovanje, ulaganje u nauku, potporu mladima ili, pak, strateški planirane investicije. Nadalje, postoji određena sklonost ka vještačkom 'pumpanju' budžeta, posebno u ovoj predizbornoj godini, da bi se ponovo krpile iste one rupe koje su se krpile i u prethodnoj kampanji. Također, tu je i tendencija da se novac namijenjen pojedinim programskim aktivnostima u rebalansima usmjerava ka jednokratnim potporama po nahođenju pojedinih ministara, gdje postoji ogroman prostor za manipulaciju. Da ponovim još jednom, u državi i kantonu u kojem kantonalni zastupnik ima više od tri puta veću platu od asistenta na fakultetu ili skoro tri puta veću platu od učiteljice u školi jasno se zna gdje se novac previše troši, a gdje premalo ulaže", zaključuje naš sagovornik.
