Udruženje za zaštitu životinja "Životinje, jer mi brinemo" Mostar trenutno je jedina legitimna udruga u gradu koja se bavi spašavanjem, udomljavanjem, liječenjem i hranjenjem napuštenih životinja.
Voditeljica Udruženja Tanja Turnbull potvrdila je za Klix.ba da se u Mostaru povećao broj pasa lutalica i da je on u konstantnom porastu, kao i to da o napuštenim životinjama ne brine niko.
"Mostar prema mojim saznanjima nema registrovano sklonište za lutalice. Veterinarska stanica Bišće Polje vrši sklanjanje životinja s ulice ali ni oni nisu registrovani kao sklonište. Postoji niz pojedinaca koji se bave spašavanjem pasa lutalica, ali na ovoliki grad to nije dovoljno", kazala je Turnbull.
Neobavljanje sterilizacije
Problem povećanja lutalica, prema Tanjinim riječima je što se u gradu već duži vremenski period nije obavila niti jedna masovna sterilizacija napuštenih životinja.
“Grad ima ustanove koje se bave sterilizacijom, ali ni jedna od njih nije humanitarnog karaktera. Stoga se njihov rad mora platiti. Naravno radnici iz tih ustanova izlaze u susret pa sterilizuju napuštene životinje u vidu manjih cijena, ali ukoliko pričamo o masovnim sterilizacijama koje su ključno pitanje kod rješavanja napuštenih životinja, one nažalost ne postoje”, kazala je Turnbull.
Nadležne gradske vlasti, prema Tanjinim saznanjima ne čine ni ništa u rješavanju problema masovne pojave lutalica u gradu.
“Nažalost mi nemamo uvid u to koliko sredstava se izdvaja iz proračuna u svrhu rješavanja ovog problema, stoga bi bilo jako korisno da se grad već jednom izjasni po pitanju ovog problema i šta zaista čini da se isti riješi”, dodala je Turnbull.
Uprkos našim pokušajima da dođemo do informacije koliko grad ulaže sredstava za napuštene životinje, odgovor iz nadležne službe za komunalne poslove i okoliš nismo mogli dobiti.
Udomljeno oko 60 životinja
Udruženje "Životinje, jer mi brinemo" jedna je od rijetkih u gradu koja je u protekloj godini udomila oko 60 životinja. Aktivni volonteri svakodnevno hrane, čiste, šetaju i vode veterinaru napuštene životinje, no novca i podrške im je potrebno mnogo. Životinje o kojima se oni svakodnevno brinu, često su oboljele, a nije rijetkost i da budu povrijeđene od ljudske ruke.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
