Mehmed Jahić: Radnička prava ne zastarijevaju, Zakon o radu FBiH je sramotan
Profesore Jahiću, kako gledate na Član 115. Zakona o radu FBiH koji reguliše pitanje zastarijevanja potraživanja iz radnog odnosa?
Član 115. Zakona o radu FBiH nalaže da sva novčana potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od tri godine od dana nastanka obaveze. Ja mislim da je ovo jedna od najgrubljih povreda radničkih prava koje imamo u Bosni i Hercegovini. Dakle, nije mi samo jasno iz koje glave, iz kojeg pera je izašla ova rečenica smišljena na štetu radnika u vrijeme dok pričamo da se borimo za radnička prava. Ovaj član je tolika povreda radničkih prava da je prosto nemoguće zamisliti da bilo gdje ovako nešto može da postoji. Ako kažemo da se nakon tri godine eliminiše pravo radnika na potraživanje, za platu i naknade koje mogu biti u skladu sa ugovorom o radu, onda to govori o jednoj nebrizi o radnicima, onoga ko je donio ovaj zakon.
Ko u korelaciji odnosa država - poslodavac - radnik snosi najveće posljedice zbog ovakvog zakonskog ustrojstva?
Član zakona je krajnje diskriminatorski prema radnicima, jer se u ovom slučaju ne govori o potraživanjima države od poslodavca, niti o zastarijevanju poreza i doprinosa. Dakle, država je sebe zaštitila jer neće da njoj to zastari. Inspektor može nakon mjesec, dva, godinu, pet godina doći u kontrolu, utvrditi obavezu i tu obavezu tražiti; plus kazna, plus kamata. Radniku se, s druge strane, za tri godine brišu sva ta prava, zastarijevaju bezuslovno. Zar može zastariti privatno pravo na zarađenu platu? Ni u jednoj drugoj državi ne može.
Neodgovornim poslodavcima to u ovom slučaju odgovara. Razumljivo je zašto to do sada nisu primijetili, ili su primijetili a nisu reagovali.
Ne smijemo zaboraviti da je zakon naredio da je plata obavezna da se evidentira kao trošak. U bruto iznosu pada na teret troškova poslodavca. Dakle, poslodavac će je obračunati, proknjižiti i uključiti u svoje troškove poslovanja, u bruto iznosu. I platu i naknade sa porezima i doprinosima. Dakle, priznat će mu se kao trošak. On će je po tom osnovu troškova ukalkulisati u cijenu proizvoda ili usluge, i preko tržišta to sve naplatiti.
S druge strane, ovaj član ostavlja jednu mogućnost da poslodavac zloupotrijebi radnička prava i to sve skupa odgodi do tri godine kada radnička prava po tom osnovu zastarijevaju. Mnogo je radnika koji su neinformisani, neupućeni da mogu provjeriti da li mu je obračunata, isplaćena plata, da li su mu uplaćeni porezi i doprinosi. Mnogo je onih koji žive u strahu da to ne smiju ni pitati poslodavca jer se boje da mu sutra zbog takvih pitanja ne bude uručen otkaz. Imate slučajeva kada se plata djelimično isplati u gotovini pa će se kao naknadno isplatiti ostatak i porezi i doprinosi. Radnik u tom slučaju trpi, šuti i čeka.
Sve to može biti sa ciljem da se postigne ovaj period od tri godine i da na kraju dođe do situacije da su radniku potraživanja zastarjela. Može se desitii slučaj da je firma nelikvidna ili da je u krizi, ali da će kasnije stvarno biti u mogućnosti da to isplati.
Možete li podrobnije objasniti kako će firma, čije je rukovodstvo zloupotrijebilo diskriminatorni zakon i nije isplatilo radnicima platu, uštedjeti na poreskoj osnovici?
Ako poslodavac uključi platu u troškove a nije je isplatio, on je nerealno stekao pravo na porezno dopustiv rashod po osnovu plata i doprinosa i naknada na platu. Znači uštedio je od dobiti preko troškova plate za koju nije isplatio porez na dobit. Zakon poslodavca tjera da proknjiži platu, tjera ga da radniku uruči i obračun plate, najdalje mjesec dana poslije isteka mjeseca rada. Ali kakvu to ima svrhu ako je radnik primio obračun a nije platu. Obračunska lista je zvaničan dokument, ali šta mu to vrijedi?! On će skupiti 36 obračunskih listi za 36 mjeseci a plate nigdje i prava poslije toga nigdje. A firma je uštedila na porezu na dobit, jer u poreskom bilansu mu se priznaje plata kao trošak i doprinosi, porezi, naknade. Firma će uštedjeti na poreskoj osnovici a nije isplatila platu radnicima. Niko to ne problematizuje.
U svakom slučaju mislite da u takvoj korelaciji odnosa nije slučajno da je samo radnik oštećen?
Nije slučajno. Ovdje su neodgovorni poslodavci zaštićeni i nagrađeni. Stvoren je prostor za veliku manipulaciju. Država da je mislila na radnika, onda bi u ovaj član uključila i sebe. Bilo bi korektnije, iako bi to išlo u korist poslodavca. Ako zastarijevaju radnička prava neka zastarijevaju i porezi i doprinosi. Država je vodila računa da njeno ne zastarijeva. Radničko zastarijeva. Po ovom članu ne spominje obaveze po osnovu plate prema državi i fondovima, samo obaveze potraživanja po osnovu rada. Potraživanja po osnovu rada su samo radnička prava.
Postoje slučajevi velikih potraživanja radnika u javnim preduzećima kojima mjesecima nisu isplaćivane plate i doprinosi. Nije li ovo pokušaj da se Vlada Federacije BiH riješi višemilionskih potraživanja radnika?
Ne možemo imati dokaz da li neko želi da se riješi ogromnih potraživanja, ali je pretpostavka da su ovakav zakon najviše forsirali oni koji imaju najviše dugove po tom osnovu. Može se pretpostaviti da njima takav zakon odgovara. Bojim se da će proći tri godine u obmanama da bi došlo do zastare. Radnici se poslije mogu obraćati sudu, ali takva radnička prava zastarijevaju i na sudu.
Pazite, ovo se ne odnosi samo na plate, već na sva potraživanja kao što su regresi, troškovi koji se plaćaju po osnovu dnevnica, putnih troškova... Sva potraživanja. To je široka lepeza mogućnosti koji se mogu tražiti.
Poslodavcu je ostavljena mogućnost da raznim ustpcima, plaćanjem iz blagajne, zamagljivanjem očiju manipulira dok se ne postigne period od tri godine. Na kraju mu kaže tehnološki višak, otkaz.
Mislite li da će ovakav zakon poslužiti kao motivacija nekorektnim poslodavcima da vrše određene zloupotrebe?
Možda je već poslužio. Zamislite teoretski da se radnicima tri godine ne isplati plata. Prođu tri godine i ugasi se firma. Stečaj. Poslodavac čist prema zakonu i državi, radnik ne može ništa naplatiti. Ako nešto ostane iz stečajne mase država će to naplatiti. Ako bi se ovakav slučaj dogodio da poslodavac nakon određenog vremena isteka dovede firmu u stečaj, on ima samo obavezu prema državi, prema bankama... Čak nije dužan da iz stečajne mase namiri potraživanja radnika. Na kraju stečajna masa, nakon svih izmirenja, ostaje vlasniku kapitala - osnivaču. Ni u stečaju nema radnika, jer prošle su tri godine. Umjesto da iz stečajne mase nadoknadi plate radnicima zajedno sa porezima i doprinosima.
Onda ima interesa da napravi stečaj. Na zdravoj firmi ima određene beneficije da napravi stečaj. Platit će on obaveze prema državi, riješiti se obaveza i otvoriti novu firmu. Mislim da je dobro da ste uočili ovaj član zakona. On toliko uzurpira rad.
Kako gledate na to što Član 79. pobija Član 115. u istom Zakonu o radu FBiH?
Pa vidite koliko je neoprezan donosilac zakona da je u jednom članu naređeno da se plata isplati u roku od 30 dana a u drugom da prava zastarijevaju nakon tri godine. U članu 79. nam se kaže da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada u periodu koji ne može biti duži od 30 dana od dana evidencije plate. Plata se mora evidentirati svaki mjesec. Ne kad ima para, već da se plata evidentira kao obavezan trošak svakog mjeseca. Ne možete vi reći nemam para da platim platu i neću je moći evidentirat kao trošak. Plaća se, kaže, isplaćuje u novcu. Ali imamo, s druge strane, Zakon o PDV-u koji dozvoljava da se obaveze prema radnicima isplate u materijalnim sredstvima uz obavezu plaćanja PDV-a. To je suprotnost.
Ima tu još problema!? Sa zdravstvom naprimjer...
Ima. Doprinos u zdravstvu koji nije godinama plaćan u određenoj firmi, mi preko poreskih organa tražimo da se firmi to obračuna, dodatno sa kaznom i kamatom. Ako radnik nije imao pravo pet godina na ovjerenu zdravstvenu knjižicu sa pravom liječenja, šta njemu vrijedi taj doprinos. Ništa. To je apsurd našeg društva. Mi nemamo osjećaj da tu trebamo poduzimati hitne mjere. Ako prestaje pravo radniku, što ne prestaje pravo države na potraživanje. Ako je država toliko brižna za radnika, neka onda kaže da prestaju sve obaveze poslodavca po svim osnovama iz radnog odnosa, prema državi i prema radnicima. Međutim, to nije slučaj jer takva prava ne zastarijevaju.
Tu se nameću problemi sa računovodstvenog aspekta!?
Da. Ako smo imali platu obračunatu i uknjižili je kao trošak u računovodstvu, nakon tri godine prestaju radnička za potraživanje plate i naknade poreza i doprinosa. Pošto se obaveze prema državi ne mogu otpisati, prema radniku mogu, kada se otpiše obaveza mi u računovodstvu evidentiramo otpisanu obavezu kao prihod firmi. On će automatski u tom slučaju morati povećati svoje prihode za neto platu radniku i neto naknadu. Automatski će mu porasti prihod firme. U tom slučaju će se stvoriti uslovi poslodavcu da i formalno posluje sa pozitivnim rezultatom a ne sa gubitkom. Ni kriv ni dužan, greškom zakona. Ispast će da firma posluje pozitivno. Nema para, nije plate isplatio, a obaveza koja se isknjižava postaje prihod. Sutra će biti možda i pozitivan rezultat, imat će dobit.
Zakon o radu FBiH je usvojen 2016. godine. Kako je moguće da je ovako diskriminatoran član (a nije jedini) mogao proći pored sindikata, poslodavaca, opozicije, javnosti?
To pokazuje jednu nebrigu društva. Mi veoma malo čitamo zakone dok se o njima raspravlja. Oni koji treba to da rade, kao što su sindikati i udruženja poslodavaca, mislim da malo pažnje tome posvećuju. Sindikat treba imati svoj stručni tim koji bi svaki član simulirao da vide kako bi to izgledalo u praksi. Nemamo tijelo koje se bavi iščitavanjem zakona. Logično bi bilo da takva tijela imaju opozicije. Ni kod opozicije nijemamo takvo tijelo sastavljeno od stručnjaka, pravnika, ekonomista... Neki se u ovo i ne razumiju. Logično je da to prolazi.
Inače je malo je kritike sindikata koji se tobože bori za radnička prava. Ja bih prije rekao da se oni bore da se uplati sindikalna članarina, kako bi isplatili svoje troškove administracije, plate i ostalo. Sindikat treba da se zabavi ovim članom mnogo više nego o tome ko će biti predsjednik.
Šta Vi predlažete?
Kada firma ode u stečaj, likvidaciju, gdje su radnička prava kada smo ih svjesno članom zakona izbrisali. To je sramotno za jedno civilizirano društvo. Predlažem da se hitno izmijeni član u smislu da radnička prava po osnovu plate ne mogu zastarijevati. Čak predlažem da im se da prednost. Isto kao što država plijeni imovinu firme za neisplaćene poreze i doprinose, neka plijene za neisplaćene plate. Pa neka se od te vrijednosti isplate plate radnicima, da se isplati prioritet. Imamo apsurd u društvu.
Vjerujete li da uopće može doći do promjena u smislu da se nakon tri godine plijeni imovina poslodavcu ukoliko ne izmiri dugove radniku?
Nešto će se morati riješiti. Nekorektno je da ostane ovaj član. Zbog ovog radnici imaju pravo štrajka. Treba pod hitno promijenit zakon. Ne da se ograničavaju prava radnika na ono što je zaradio, već da mu se ne ograničavaju prava nikad. I da se u prioritet stavi prilikom stečaja i likvidacije isplata plate a ne ispalta poreza i doprinosa. Jer radnik je zaradio i porez i doprinos i platu.
Aktuelno ste saziv Vlade Federacije BiH, kada je imenovan premijer Fadil Novalić, ocijenili kao katastrofalan. Smatrate li ga još uvijek takvim?
Ono što sam rekao prije četiri-pet godina i danas mislim. Vratimo se na činjenicu da je ovo njegov zakon. Zar može goru katastrofu radnicima ponuditi? Zar može nešto gore izaći od tog člana?
Špekuliše se da bi Fadil Novalić ponovo mogao biti izabran za premijera Federacije BiH. Kako gledate na to?
To hoće li neko ponoviti mandat ili neće, predlažu stranke. Ja poštujem svakog koga zakonski izaberu, slagao se s njim ili ne. Ali da bi neko ponovio mandat mora imati značajno bolje rezultate. Ja pošto se ne pitam poštovat ću onoga koga vladajuća struktura izabere. Moje je da poštujem.
