Menachem Rosensaft žestoko kritikovao Amira Gross Kabirija, stao iza Vladimira Andrlea
U tekstu pod nazivom "Godzilla u bosanskoj prodavnici porcelana", Rosensaft je kao centralnu temu uzeo kontrast u djelovanju između Andrlea i Kabirija.
Govoreći o Andrleu, naglasio je njegovo iskustvo kao Jevreja u Bosni i Hercegovini, te njegov rad kroz jevrejsko kulturno-prosvjetno i humanitarno društvo La Benevolencija.
"Andrle je dugogodišnji lider jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini. On je na čelu La Benevolencije, humanitarne zajednice koja pruža podršku ne samo Jevrejima, već i Bosancima svih vjera. Također je istaknuti član jevrejskog diplomatskog korpusa Svjetskog jevrejskog kongresa, glavnog programa budućih lidera. Uz Jakoba Fincija, predsjednika Židovske zajednice Bosne i Hercegovine, Andrle je marljivo radio na uspostavljanju dobrih odnosa između Židova u BiH i muslimanske populacije zemlje. Također je bio glasni saveznik Emira Suljagića, direktora Memorijalnog centra Srebrenica, u utiskivanju svijesti o genocidu u Srebrenici 1995. godine u moralnu svijest međunarodne zajednice", napisao je Rosensaft.
Istakao je i njegovo iskustvo kao Jevreja tokom rata u BiH, odnosno konkretno tokom opsade Sarajeva.
"Andrle se prisjetio odlaska u sinagogu u Sarajevu kao dijete dok je grad bio pod opsadom od strane srpskih paravojnih snaga.
"Tokom rata 1992. godine," rekao je, "imao sam sedam godina. Redovno sam dolazio ovamo sa roditeljima i išao u nedjeljnu školu. Kad se sjetim rata, uvijek se sjećam da sam se ovdje osjećao sigurno.", citirao je Rosensaft Andrlea.
Zatim je bivši potpredsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa Andrleov životni put i rad uporedio s Kabirijem.
"Kabiri, s druge strane, izraelski je poduzetnik koji prije 2020. godine nije imao očiglednih veza s BiH ili Balkanom, kada je konglomerat koji posjeduje njegova porodica preuzeo bankrotiranu aluminijsku operaciju u Mostaru, u BiH. Od 2022. godine, on je na čelu malene židovske zajednice Mostara, za koju se pretpostavlja da broji možda 30 članova. Kabirijevi korijeni su u Iraku, Ukrajini i Jemenu, a po vlastitom priznanju, on je napustio fakultet i ranije je provodio vrijeme živeći u Parizu, Poljskoj, Kazahstanu, Azerbejdžanu i Rusiji. Jedna od njegovih prvih inicijativa nakon što je postavljen na čelo porodične firme bila je diversifikacija iz trgovine komoditetima te kupovina komercijalnih nekretnina, posebno u Poljskoj", ističe Rosensaft.
On posebno naglašava baš njegovo djelovanje u Poljskoj. Odabir te države je posebno sporan za Rosensafta.
"Prema Kabiriju, Poljska, koja ima jedan od najgorih rekorda u Europi po pitanju restitucije imovine žrtvama holokausta i njihovim nasljednicima, "bila je profitabilna jer je bila tržište u razvoju. Investirali smo u napuštene tvornice u industrijskom gradu Lodzu, koji je nekada imao veliku židovsku populaciju. Mnoge od tih tvornica su bile u vlasništvu Židova prije holokausta, ali su ih preuzeli nacisti, zatim Sovjeti i poljska država. Preuzeli smo te lokacije i modernizirali ih", citirao je Rosensaft Kabirijevu izjavu.
Izraelski advokat zatim ističe šta je Kabiri uradio u BiH na razvijanju odnosa između Jevreja i građana naše zemlje od dolaska u Mostar.
"Kabiri, kako se čini, gleda na jevrejsko-bosanske odnose prvenstveno kroz prizmu svojih poslovnih operacija u Mostaru, čiji su stanovnici uglavnom bosanski Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Njegova ideja "vraćanja zajednici" bila je ulaganje i postavljanje za potpredsjednika nogometnog kluba HŠK Zrinjski iz Mostara, čiji su navijači poznati po izražavanju ultranacionalističkih hrvatskih političkih sentimenta koji sežu do fašističkog i antisemitskog perioda Nezavisne Države Hrvatske u Drugom svjetskom ratu. Ovo ga je možda približilo zaposlenicima njegove fabrike, njihovim porodicama i susjedima, ali nije značajno doprinijelo smirivanju napetosti s bošnjačkom populacijom. Njegov pristup rezultirao je time da ga se povezuje, bilo opravdano ili neopravdano, s nacionalističkim bosansko-hrvatskim političkim elementima čiji su interesi često antagonistički prema bošnjačkom establišmentu u Sarajevu", piše u njegovom tekstu.
Što se tiče odnosa prema "rastu antisemitizma u BiH", kako ga zove Rosensaft, ovaj advokat ponovo pravi jasan kontrast između odgovora Andrlea i Fincija s jedne, te Kabirija s druge strane.
"Finci i Andrele izražavaju svoju kritiku takvih antisemitskih manifestacija putem odgovornog dijaloga. Kabiri, s druge strane, luta bh. političkim pejzažom sa svom osjetljivošću i suptilnošću Godzille ili King Konga na steroidima u proverbijalnoj trgovini porculanom i priborom za jelo, razbijajući sve što mu se nađe na putu. Ne čini se da ima interese cjelokupne jevrejske zajednice u BiH na srcu. Također ne djeluje kao neko ko je voljan angažirati se s bilo kim u Sarajevu ko s njim nije unaprijed saglasan. Njegov cilj je konfrontacija radi same konfrontacije", analizira Rosensaft.
Istakao je i primjer gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić, koja je podnijela krivičnu prijavu protiv Kabirija, kao što je to uradio i Andrle.
"Prošlog novembra, Benjamina Karić, gradonačelnica Sarajeva, osjećala se toliko ugroženo nakon što je smatrala da je mjesecima svakodnevno uznemiravana od strane Kabirija da je podnijela krivičnu prijavu protiv njega. Prema njenim riječima tada, Kabiri "dijeli i šalje videozapise i fotografije brutalnih ubistava i zlostavljanja meni lično [preko društvenih medija] s porukama koje sam doživjela kao prijetnju sigurnosti ne samo meni lično, već i mojoj porodici, govoreći mi u njima da će historija vrlo brzo suditi o meni, i da moji stavovi neće biti oprošteni, itd." Kabirijevi verbalni napadi i psihičko proganjanje Andrelea idu u istom smjeru" piše Rosensaft.
Na kraju je istakao da bi za multietničku viziju Bosne i Hercegovine bilo najbolje da Andrle i Finci "koji su spremni da ujedine ljude" postanu "norma", a da Kabiri i njemu slični trebaju biti "izolirani izuzeci."
