Mirišu iftari u begovoj avliji: Gazijina medresa svaki dan hrani gotovo 300 postača
Ukoliko pred zalazak sunca, u vrijeme kada se prekida post, prošetate Saračima na Baščaršiji, miris jela lako će vas odvesti do drvenih vrata Gazijine medrese. Dok stotine postača sjeda za iftarsku sofru u školi koja je nadživjela dvije imperije, s munara u starom jezgru Sarajeva odjekuju ezani.
I dok se gotovo svakome ko na vratima medrese pruži ruku ne podijeli iftar, vrijedni uposlenici ne sjedaju za svoj stol. I sami odani vjeri i postu, najveću snagu pronalaze u dobročinstvu.
Zadovoljstvo najveća nagrada
Posebno zadovoljstvo koje čovjeka obuzima kada nahrani samo jedna gladna usta, a kamoli stotine studenata i socijalno ugroženih postača, već godinama dobro poznaje Hazim Šeta, ekonom u Gazi Husrev-begovoj medresi. Upravo taj osjećaj njegova je nagrada, govori nam.
"Od rata pa nadalje mi čuvamo ovu tradiciju. Imali smo jedan kraći prekid, ali opet smo nastavili pripremati iftare kako bismo olakšali ramazanski post mnogim građanima. Poslije rata smo imali dosta veći odziv i potrebu za iftarima, a danas smo ograničeni prostorom, vremenom i samim strukturama ljudi koji dolaze po te iftare", prisjeća se Šeta te nastavlja: "Danas je nekako sve manje kućnih iftara. Imamo te neke kafanske i hotelske iftare koji odudaraju od onoga što je bila naša tradicija. Stoga mi nastojimo vratiti to vrijeme, da to bude kako je Gazija ostavio".
Tradicija pomaganja i podjele iftara u Gazijinoj medresi naslijeđena je od Narodne kuhinje, odnosno imareta u sastavu Gazijinog vakufa, u skladu s Gazi Husrev-begovom vakufnamom. U cijlu izvršenja vakufname, Vakuf Begove džamije uz podršku Rijaseta Islamske zajednice, a u saradnji s Gazi Husrev-begovom medresom svakog ramazana osigura potrebna finansijska sredstva za realizaciju ovog projekta.
Ovog ramazana iz kuhinje sarajevske medrese hrani se oko 70 studenata te još namjanje 200 građana koji svakodnevno prije iftara čekaju u redovima kako bi preuzeli svoj obrok. Među studentima su najčešće mladi iz drugih gradova kojima je lakše iftariti u medresi.
"Dođu ovdje na gotovo, sve im se servira pred njih i nigdje ne moraju hodati niti išta nositi", govori nam Šeta.
Postači i u kuhinji
Iza gotovo 300 pripremljenih iftara u jednoj smjeni stoji šestero ljudi u kuhinji Gazijine medrese. Šeta nam priča kako tu nema mjesta ni za kakve greške. Radi se po ISO standardima, svaki obrok priprema se na vrijeme, a za svaku nepredviđenu situaciju uvijek postoji alternativni plan.
Na jelovniku, koji se mijenja svaki dan, između ostalog tu su čorbe i supe, pečenja, punjene papirke, grah, bosanski lonac, riža, somuni, a od slastica tahan halva, sutlija, puding, kadaif, keks…
Svi koji pripremaju iftar su postači, a među njima i Šeta koji je gotovo pola života iftare provodio u medresi.
Pitamo ga koliko je teško raditi u kuhinji za vrijeme posta, a on nam odgovara kako ništa nije teško onome ko nešto radi u ime Boga.
"Nema nikoga ovdje da nije postač i nikada nismo osjećali nikakvu težinu. Kada hraniš nekoga kome je potrebno, a pogotovo postača, imaš jedno unutarnje zadovoljstvo koje je teško opisati", ističe Šeta.
Iako su iftari u Medresi namijenjeni za postače iz socijalno ugrožene kategorije stanovništva, na vrata medrese za vrijeme ramazana nerijetko kucaju i oni koji ne poste.
"Nažalost, to je naš mentalitet. To je naša Bosna. Imali smo neugodnih situacija s pojedincima, ali toga će uvijek biti. Mi uvijek kažemo ne dao Bog nikome da bude u situaciji da mora pružiti ruku", smireno govori Šeta.
Za one koji tragaju za ramazanskim duhom, koji od pamtivijeka ima posebnu draž u šeheru, uvijek ga mogu potražiti u avliji bosanskog bega.
Na izlasku iz Gazijine medrese, dva sata prije nego je ramazanski top označio kraj posta, već smo zatekli prve postače kako pred vratima čekaju na svoj besplatni iftar.
Porodice žrtava iz Sanskog Mosta strahuju da će ubica biti pušten da se brani sa slobode
