Mirjana Marinković-Lepić: Tuzlu želim uljepšati, a građanima život učiniti kvalitetnijim

Marinković-Lepić: U ovom trenutku je zaista teško davati određena obećanja jer smo u vremenu pandemije za koju niko ne može biti siguran kako će se razvijati, a ja nisam pobornica davanja velikih obećanja koja se ne mogu ispuniti. Lako je obećati, ali je teško ispuniti i dosad smo bili svjedoci obećanja nekih svemirskih projekata za koje nikada nismo vidjeli rezultate. Vrlo sam oprezna i želim naglasiti da je lokalna zajednica nešto gdje ljudi ostvaruju sve svoje potrebe. Trebamo se bazirati na to i jednostavno im učiniti život ljepšim i jednostavnijim. To je podloga onome čemu želim posvetiti pažnju i lično sam se bazirala na pet aktivnosti, naravno, ne zapostavljajući sve druge aspekte grada što će kao nadogradnja doći samo po sebi.

Kada je u pitanju Tuzla, ekologija je nezaobilazan faktor i to sam uobličila u jednu vrstu parole: "Manje čađi i dima, zdraviji građani". Vidimo povećani broj oboljelih od karcinoma u Tuzli i kada analiziramo upotrebu sredstava od rada Termoelektrane u posljednje tri godine, vidimo da je svega nekih 19,3 upotrebljeno za ekologiju i zdraviji način zagrijavanja, utopljavanja objekata i slično. Smatram da je to porazan procent s obzirom na stanje zraka. Dakle, izdvojena su 22 miliona KM, a na toplifikaciju i utopljavanje objekata je utrošeno nešto više od četiri miliona maraka. Naravno, sve je to urađeno u skladu sa zakonom koji nudi mogućnost utroška tih sredstava za tri namjene, ali smatram da dok ne ispunimo prvi zadatak, a to je smanjenje zagađenja, ne trebamo ići u rješavanje komunalnih stvari ili nekih drugih segmenata, što se radilo.

Također, u prvi plan je izašla i uloga mjesnih zajednica, o čemu se mnogo priča u predizbornoj kampanji i različiti kandidati po tom pitanju imaju ista stanovišta. Uloga mjesnih zajednica u Tuzli je zamrla, iako su one po Zakonu o lokalnoj samoupravi osnovne ćelije. Nažalost, kod nas su one su do te mjere pasimizirane da imamo neke savjete za koje ljudi najčešće ne znaju ni ko su članovi, nemaju se kome obratiti i slično. To moramo mijenjati jer rješavanje problema građana kreće upravo iz jesnih zajednica.

Nezaobilazna je i uloga javnih preduzeća i ustanova jer nam one omogućavaju funkcionisanje određenih djelatnosti u gradu. Smatram da oni svoje kapacitete moraju staviti 100 posto na uslugu građanima jer analizom sam utvrdila da se mnoge stvari ne rade, a u nadležnosti su javnih preduzeća. Jedan primjer je i taj da je JKP Komunalac nadležan i za dezinfekciju kontejnera, ali ja dosad nisam vidjela sprovođenje toga.

Kao žena, majka i neko ko je možda senzibilniji u tom smislu, posebnu pažnju bih posvetila i ravnopravnijem položaju naših građana, prije svega misleći na djecu, osobe treće životne dobi te osobe sa tjelesnim oštećenjima koji trebaju uživati jednake uslove kako bi obavljali sve životne potrebe. To u Tuzli nije slučaj – od izgradnje prilaza za invalidne osobe i njihovog održavanja pa do toga da trebamo podstaknuti mlađu populaciju da svojim odnosom pokažu da su nam djeca dobrodošla na svijet te da roditelji svakog novorođenog djeteta trebaju dobiti novčanu pomoć i čestitku kao vid podrške i zadovoljstva što imamo nove male sugrađane.

Na kraju, moje ženske oči stvari gledaju drugačije te bih željela i više ljepote u gradu. Prije svega mislim na održavanje čistoće jer je Tuzla prljav grad, bez obzira što odajem priznanje Komunalcu na svakodnevnom odvozu smeća, barem u gradskoj zoni. Vjerovatno kada padne snijeg padinski dijelovi imaju malo više problema, ali to možemo smatrati objektivnim okolnostima.

Tuzli nedostaje zelenila i cvijeća. Ne može jedan veliki park u centru grada imati samo mali cvijetnjak, što djeluje sirotinjski. S druge strane, moja je deviza da gdje god nađeš dobro mjesto tu park posadi. On može biti veličine jedne malo veće sobe, ali ako imamo prostora trebamo omogućiti djeci da se igraju, a građanima da se odmore. To je pitanje i nekih socijalnih kontakata jer ja ne smatram uspjehom da se naprimjer 30 godina nakon postojanja naselja Sjenjak i Slavinovići napravi park. To je divno i pozdravljam aktivnost, ali to znači da ga oni nisu imali otkako su sagrađene zgrade.

Sve ovo su neke osnovne stvari na kojima ću permanentno raditi. Naravno, ne mogu se zapostaviti ni ostali segmenti funkcionisanja grada, ali ovo je nešto što sam odredila kao svojih pet prioriteta i ponudila sam ih građanima u svom programu.

Koji su ključni infrastrukturni projekti koje biste realizirali ukoliko vam mandat pripadne? Marinković-Lepić: Infrastrukturni projekti su posebna priča. Kada sam govorila o ulozi mjesnih zajednica, mislila sam i na to da mi moramo znati pravo stanje u svakoj od njih. Jedan od mojih ciljeva je i izrada "lične karte" svake mjesne zajednice kako bi znali njeno stanje po svim osnovama, poput izgrađenih infrastrukturnih objekata, da li postoji voda i kanalizaciona mreža, da li ima privrednih objekata… Uvijek sam se pitala koji su kriteriji za izgradnju određenih infrastrukturnih objekata, kako se odredi koja će se ulica u gradu asfaltirati i slično. Gledajući ono što se trenutno radi, kao građanka smatram da neke ulice nisu bile u takvom stanju da bi se pristupilo asfaltiranju ili saniranju, a opet znam da u drugim dijelovima grada imate situaciju da je put katastrofalan. Uz sve to neke gradske mjesne zajednice nemaju kanalizaciju, što je porazno u 21. stoljeću.

Mi ljudima moramo omogućiti upravo zadovoljavanje osnovnih potreba, odnosno kanalizaciju, vodu i put, a sve dalje je nadogradnja. Ne bih se unaprijed razbacivala obećanjima, nego na osnovu detekcije stanja, razgovora s građanima i utvrđivanja njihovih problema odlučivala bih dalje. Sve bi to bilo i predmet rasprave kako bismo ponudili konkretan program, uz objašnjenje građanima zašto smo recimo jednu mjesnu zajednicu stavili da bude sanirana ove, a neku drugu iduće godine.

Da li i koje zamjerke pripisujete na račun aktuelnog gradonačelnika Tuzle? Marinković-Lepić: Aktuelnom gradonačelniku prvo pripisujem nedostatak komunikacije s građanima. To je ono što svi primjeću i nije ništa novo. Do našeg gradonačelnika se ne može doći, a on bi morao znati bilo i puls ovoga grada. Smatram da gradonačelnik treba za godinu dana obići sve mjesne zajednice, mora razgovarati s ljudima te odrediti vrijeme u kojem će ih primati. Mi imamo primjer susjedne Hrvatske gdje predsjednik određuje jedan termin u toku mjeseca kada prima građane, što kod nas nije slučaj. Dakle, uvest ću građanski sat kako bi građani mogli doći i komunicirati s gradonačelnicom, iznoseći svoje probleme. Naravno, morat će se utvrditi način toga te rješevanja problema s nadležnim službama.

Nedostatak kriterija po kojima se određene stvari u gradu rade, također je jedna od mojih zamjerki. Slažem se da grad mora imati fontanu i lijep park, ali se ne slažem da nam gradska naselja nemaju kanalizaciju. Kriteriji za utvrđivanje prioriteta se moraju znati jer za mene nije u redu da se potroši 200.000 eura za sojeničko naselje koje ponovo gradimo na panonskim jezerima jer su prve sojenice propale, a možda smo taj novac trebali utrošiti na neki drugi način. Bez obzira što su to donatorska sredstva, možda smo u promociji te kulturno-historijske baštine mogli nešto drugo obnoviti, a napraviti jednu sojenicu i reći kako je to nekada bilo.

Nije mi jasno zbog čega mijenjamo lični opis ovoga grada i trošimo novac na nešto novo, umjesto da čuvamo baštinu koju imamo. Zašto spomenik Tvrtku prvom Kotromaniću u gradu, a imali smo raniji spomenik, fontanu, jezerce… Tu je potrošeno 200.000 maraka za koje se zna, a u svemu tome nije bilo učešća građana. Da bi ih bilo mora se imati komunikacija, uz transparentan rad. Znam da most na Zlokovcu nije naišao na odobravanje građana i njime ne prođe 10 ljudi dnevno. Zbog toga se treba osluškivati njihov glas i koliko se sjećam bilo je govora da će se nadvožnjak napraviti na raskrsnici kod Elektrodistribucije koja je bila crna točka jer djeca idu u školu i slično, ali to se nije desilo. Čini mi se da je aktuelni gradonačelnik izgubio doticaj s gradom i njegovim stanovnicima. Nekada pomislim da se neki lični snovi ostvaruju budžetskim sredstvima.

Koja je Vaša poruka građanima Tuzle, odnosno biračima? Marinković-Lepić: Moja poruka je da ocjenjuju prema programima te tome šta znaju o ljudima koji su kandidati, njihovom dosadašnjem radu i slično. Neka dobro odvagaju i neka nam osnov za odlučivanje ne bude pripadnost stranci jer gradonačelnik se ipak bira neposredno. Odrednica nam ne treba biti ni negativna kampanja već da nam konkurencija u onome što nudimo građanima bude osnov za neko buduće odlučivanje. Apelovala bih i na ostale kolege kandidate, ali i građane da se manu te negativne kampanje koja počinje na društvenim mrežema, ako ništa barem zbog trenutka u kojem se nalazimo. Dok se neki ljudi bore za živote, nije u redu da se mi ponašamo na nedoličan način. Lično ću voditi čistu kampanju i svako će imati priliku da prati da li sam tu doslijedna ili ne. Moj i program Naše stranke svako može pročitati i mislim da bi to bio osnov za dalje odlučivanje.