Miroslav Lajčak ponovo na Zapadnom Balkanu: Diplomata bez političke moći za "zavrtanje ruku"
Visoki predstavnik EU za vanjske poslove i sigurnost Josep Borell imenovao je, formalnopravno, Miroslava Lajčaka na poziciju evropskog specijalnog predstavnika za pregovore između Srbije i Kosova i druga regionalna pitanja na Zapadnom Balkanu, ali je za takvu odluku morao imati jednoglasnu podršku cijele EU.
Novinar Zekerijah Smajić objašnjava za Klix.ba da je, kao i u drugim stvarima na nivou EU, najvažnija saglasnost Njemačke i Francuske koje od sredine prošle godine iskazuju naročitu zainteresiranost za deblokadu dijaloga između Beograda i Prištine, ali i koje imaju neusaglašen geostrateški pristup prema Zapadnom Balkanu.
"Smatram da će Lajčakova balkanska misija imati vrlo ograničene dosege ne zbog toga što on nije dovoljno kompetentan ili iskusan, već zbog cjelokupnog konteksta u kojem se prihvatio ovog izazova, uključujući i sve malaksaliju EU u našoj regiji i na međunarodnoj sceni", ocijenio je Smajić.
Ograničen doseg iskusnog diplomate
EU je ocijenila da je Lajčak trenutno najbolje rješenje za pregovore između Srbije i Kosova i druga pitanja na Zapadnom Balkanu, dok pojedini evropski analitičari, poput Bode Webera i Tobyja Vogela, to rješenje smatraju promašajem. S njihovom ocjenom se uglavnom slaže i Zekerijah Smajić, novinar koji strastveno voli analitiku.
"Lajčak je neosporno veoma iskusan diplomata, izvanredno poznaje naš region i mentalitet ovdašnjih ljudi, dobro govori južnoslavenske jezike, godinama je obavljao razne dužnosti u regiji. Ali sve to nije dovoljno da bi bio autoritet koji može parirati svim vrlo kompleksnim i već decenijama zapuštenim problemima", kazao je Smajić.
Poentirao je kako Lajčaku nedostaje, kao prvo – politička moć za "zavrtanje ruku" razuzdanim balkanskim političarima, a kao drugo – finansijski alati za ucjenu.
"Za razliku od američkih emisara na Balkanu, Lajčak dolazi iz zemlje s vrlo ogrančenim ili minornim utjecajem na geostrateška dešavanja u regionu i samoj EU", kazao je Smajić, dodavši da je njegov fijasko neizbježan ako Njemačka i Francuska nastave neusaglašeni geostrateški pristup prema Zapadnom Balkanu.
Stvaranje lažnog dojma
Smajić napominje kako ga kao građanina BiH ne zabrinjava imenovanje Lajčaka na novu funkciju, već pitanje zašto Njemačka ili Francuska već decenijama ne predlažu svoje prekaljene diplomate ili međunarodno-pravno iskusne stručnjake na položaj specijalnog ili visokog predstavnika za BiH ili na Zapadnom Balkanu.
"Posljednji i jedini Nijemac koji je bio na nekoj visokorangiranoj poziciji na Balkanu bio je Michael Steiner koji je samo od januara 1996. godine do jula 1997. godine bio zamjenik prvog visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Carla Bildta. Iz Francuske niko nikada!"
Smajić dodaje kako je to za njega najbolji dokaz da ove dvije zemlje kao glavna osovina EU znaju da, u postojećem kontekstu međunarodnih odnosa, suštinske promjene u Bosni i Hercegovini i na Balkanu nisu moguće, da nisu poželjne ili da nisu ni potrebne.
"Imenovanjem evropskih emisara koji iza sebe nemaju političku moć vlastite zemlje, niti imaju vlastiti budžet za ucjenu, kao što to svojim emisarima obezbjeđuju Sjedinjene Države, gubljenje je vremena i stvaranje lažnog dojma da se nešto, kao, korisno radi i ozbiljno preduzima", ocijenio je Smajić.
BiH i potencijalni paket-aranžmani
Smajić smatra da Bosna i Hercegovina ni na koji način ne može biti "uvučena" u bilo kakve pregovaračke paket-aranžmane Srbije s Kosovom jer se naprosto radi o nespojivosti historijskih, kulturoloških, jezičkih, političkih, geostrateških i drugih faktora.
"O tako značajnim pitanjima kao što su suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine gospodin Lajčak nema nikakve nadležnosti, niti mu ih iko iz EU može unilateralno dodijeliti. Prema ovoj zemlji je potrebna sasvim druga vrsta međunarodne brige u odnosu na Kosovo", rekao je on.
Osim toga, Smajić navodi kako BiH već ima svog međunarodnog protektora u formi Ureda visokog predstavnika koji, bez obzira na svu ispoljenu mlitavost u dnevnopolitičkom djelovanju, ima mandat da čuva i očuva ustavni poredak, a time i suverenost i teritorijalnu cjelovitost ove zemlje.
"Lajčak je od jula 2007. do marta 2009. već bio nadvlast u Bosni i Hercegovini i da je mogao, znao ili htio, mogao je za to vrijeme pomoći ovoj zemlji da, kao i njegova domovina Slovačka, prevlada političke konfrontacije i da uspostavi opštenacionalni 'Konvent' za demokratizaciju i ekonomski prosperitet."
Lajčak u tome nije uspio i po opštem mišljenju u Briselu bio je jedan od najslabijih ili najmanje vidljivih visokih predstavnika međunarodne zajednice u BiH. Svjestan i sam svojih slabosti i neuspjeha prijevremeno je napustio tu dužnost i vratio se u Bratislavu na domaće položaje.
Uloga Slovačke u dijalogu Beograda i Prištine
Slovačka je zajedno sa Španijom, Grčkom, Rumunijom i Kiprom među pet članica Evropske unije koje ni do danas nisu priznale nezavisnost Kosova. Na prvi pogled, tu činjenicu bi se moglo doživljavati kao izvjesnu psihološku prednost za pregovarače iz Beograda, a kao teret za drugu pregovaračku stranu.
"Ta činjenica, međutim, možda bi i mogla imati nekakvu ulogu u sferi socijalne psihologije ili klasične zapadnobalkanske regionalne politike, ali ne bi trebala niti bi smjela imati bilo kakvu refleksiju na pregovore koji osim regionalnog imaju i međunarodno-politički karakter i značaj", kazao je Smajić.
Navodi kako pet evropskih država do danas nije priznalo neovisnost Kosova, ali kako to ne znači da su one pristrasne i da navijaju za Srbiju zato što su tako postupile, već da svaka od ovih zemalja ima vlastite unutarnje i geopolitičke razloge zbog kojih su još uvijek suzdržane.
"To što Slovačka još uvijek nije priznala neovisnost Kosova ne bi trebalo da znači da bi gospodin Lajčak nužno mogao biti pristrasan prema Srbiji jer on nije pregovarač u ime svoje zemlje, već je specijalni predstavnik Evropske unije za dijalog između Kosova i Srbije", zaključio je Zekerijah Smajić.
