Mirsad Hadžikadić: Ne može neko ko nam je donio problem biti dio rješenja

Osvrnuo se, osim toga, na izvjestan finansijski kolaps i političku dezintegraciju, "mangupe" što su Bosnu i Hercegovinu doveli do takve situacije, preuranjenu i prljavu predizbornu kampanju, očekivanja i nade, ambicije za budućnost poslije izbora i druge teme.

Gospodine Hadžikadiću, u većem dijelu bh. javnosti je općeprihvaćeno mišljenje da političar mora prvenstveno biti, kolokvijalno kazano, "mangup". Nećemo ulaziti u analize šta nam je takvo shvatanje stvari donijelo prethodnih decenija, ali vas moram pitati: Kako se nositi sa takvim shvatanjima i, naposljetku, kako se nositi sa takvim političarima?

Ja se ne slažem sa tim. Po meni to označava države sa niskim stepenom političkog obrazovanja. Tačno je da je takva situacija u Bosni i Hercegovini, ali ja sam ovdje došao sa namjerom da promijenim svijest ljudi i iniciram donošenje novog sistema vrijednosti u kojem će sposobnost biti nagrađena, u kojem će integritet biti očekivan, u kojem će poštovanje drugih i argument biti osnovne valute komunikacije s ljudima.

Znam da narod očekuje takvo ponašanje, "mangupsko", jer su to vidjeli do sada. Ali moje iskustvo u Bosni i Hercegovini, zasnovano na putovanjim kroz cijelu državu, jeste da ljudi vole osvježenje, vole da vide nešto drugačije, vole kad osjete da čovjeku mogu vjeorovati umjesto da vide kako da se okoriste, ili od tog čovjeka ili u tom sistemu u kojem "mangupi" vladaju. Tako da se ja nadam da je ovo početak nečega drugoga. Jedino je pitanje kad će se ta kritična masa uspostaviti da bi se sistem vrijednosti mogao promijeniti, a on se mora promijeniti jer bez njega nema napredne, moderne i stabilne države.

Tačno je da ljudi vole osvježenje, ali ne čini li se da pomalo strahuju od toga kako ćete, ukoliko budete izabrani za člana Predsjedništva, reagovati na inicijative i aktivnosti onih koji su u većem dijelu javnosti okvalifikovani kao protivnici BiH? Drugim riječima, kako neko ko nije dio ove političke priče može odgovoriti na retrogradne politike Milorada Dodika i Dragana Čovića, pa i Bakira Izetbegovića?

Kad mi kažu da neko mora biti dio ovog političkog sistema da bi uspio, ja im postavim pitanje da li su oni koji su bili ovdje sve vrijeme uspjeli? Da li je nama sad bolje nego prije 10 godina? Ja mislim da mi idemo prema finansijskom kolapsu, političkoj dezintegraciji, a do toga su nas doveli ljudi koji su bili ovdje sve vrijeme. Mora biti drugačija perspektiva. Ne može neko ko nam je donio ovaj problem biti dio rješenja. Da bi se ovo popravilo, mora biti čovjek koji je svjež, drugačiji, sa drugačijim iskustvima, neopterećen prošlošću. I što je najvažnije – neko kome ovo ne treba i ko dolazi iz jedinog razloga da pomogne Bosni i Hercegovini.

Meni ovo ne traba da se uhljebim, jer imam mnogo bolje plaćeni posao koji sam ostavio. Moć mi ne treba, jer sam tamo imao više moći nego što ću ovdje imati kao član Predsjedništva. Ostavio sam unuke, sina, kćerku, suprugu. Došao sam sam da se borim ovdje dok mi se oni ne pridruže. Mislim da promjena mora doći izvana, jer mi iznutra svi mislimo da je gotovo, zabetonirano.

Jeste li, prije nego što ste se kandidovali, očekivali da će vas na političkoj sceni dočekati ovakvo stanje stvari, ovako preuranjena i prljava predizborna kampanja?

Iznenadilo me je to da je kampanja uvijek prisutna, da nikada ne prestaje. Iznenadilo me je da je previše lična, a da se malo radi na konceptima i idejama. Možda od svega najviše me iznenadilo to da postoje ljudi koji mogu gledati javnosti u oči i govoriti o tome kako sistem ne valja, kako ga treba promijeniti, a sami su bili dio tog sistema 20 godina i doprinijeli njegovom uspostavljanju. Nisam očekivao da će ljudi misliti toliko malo o javnosti i njihovoj sposobnosti da uvide kako neko ko je bio dio nečega može sad govoriti da je on ili ona dio te promjene. Političari zaista jako malo računa vode o narodu koji vode, što je znak da je ta država u velikom problemu. Manipulišu nas otvoreno.

Šta vas je motivisalo da ostavite postrani svoju karijeru i da dođete u Bosnu i Hercegovinu odakle većina ljudi bježi?

Vremenom sam shvatio sljedeće: da bi čovjek bio zadovoljan, mora biti dio nečega što je veće od njega. Bosna i Hercegovina je veća od mene, domovina koja me stvorila, izgradila. Ako mi samo očekujemo od domovine, neće ništa biti ni od nas, ni od nje. Da bismo nešto dobili od nje, moramo uložiti u nju. To je ulica u dva smjera, od nas ka njoj i od nje ka nama. Isto tako, ja osjećam dug prema nečemu što me izgradilo. To je rezultat i roditeljske kuće u kojoj sam se rodio, i društva u kojem sam odrastao, ali isto tako i života kojeg sam proveo u Americi. Jednostavno kada čovjek vidi više sredina, kada je dio više sredina, počne razmišljati drugačije. Ja sada razmišljam drugačije. Ja sam Bosanac, rođen ovdje, proizvod ovog svijeta, ali na neki način dopunjen, popunjen, ispunjen svijetom. Sebe gledam kao most između ove kulture i svih drugih kultura, uzimajući najbolje iz svih i pokušavajući da vratim u sve te kulture nešto bolje. Mislim da je ovo jedan način da se tome doprinese.

Prvenstveno Bosanac, pa onda građanin svijeta?!

To ste tačno rekli. Ljudi su mislili da će sveprisutna globalizacija uništiti lokalne kulture, da bi potom uvidjeli da je to nemoguće. I ne treba. Svaka kultura ima načina da doprinese nečemu što nije prisutno drugdje, a može biti bolje rješenje za mnoge. U tom smislu svako od nas mora biti prvo ono što je bio prvo, pa onda dodati elemente drugog. Tako da, uvijek sam bio prvo Bosanac pa građanin svijeta.

Šta ćete prvo uraditi ukoliko budete izabrani za člana Predsjedništva BiH?

Prva stvar koju bih želio da uradim jeste da promijenim naš obrazovni sistem. Bez obrazovanih građana nema dobre države. Mi tu imamo mnogo problema. Činjenica je da nam privreda nije povezana sa univerzitetima ili da nam školstvo nije povezano sa potrebama privrede. Ne proizvodimo stvari koje joj trebaju, a proizvodimo previše onog što joj ne treba. Činjenica je da naši univerziteti ne mogu da definišu svoj kurikulum, da politika definira previše stvari na fakultetima, da sposobni ne upravljaju, da nam studenti ne dobijaju potrebno znanje neophodno Bosni i Hercegovini i svijetu. Mislim da je to najveći problem.

Znam da neke stvari nisu ingerencije člana Predsjedništva, ali ja sebe ne vidim samo u toj ulozi. Ja sebe vidim kao čovjeka koji želi da promijeni Bosnu i Hercegovinu nabolje i kao takav mogu svojim primjerom djelovati, svojim idejama. Mogu pokušati formirati koalicije sa strankama i predstavnicima u Parlamentu. Imam listu od 50 stvari koje bih uradio, ali je obrazovanje na prvom mjestu.

Svjedoci smo da je u posljednje vrijeme sve manje vanjske politike u Predsjedništvu BiH, a sve više vanjske politike Hrvata, Srba i Bošnjaka. Kako gledate na to?

Mi u Bosni i Hercegovini ne razmišljamo dugoročno. Nemamo državnih programa i ne razmišljamo o mogućoj budućnosti za 150 godina unaprijed. Nemamo ništa što nas vodi. Mi nemamo cilj, mi samo jesmo. Kad u tom smislu gledate Predsjedništvo BiH, tu dolaze ljudi kao predstavnici naroda ili stranaka kako bi branili interese tih naroda i stranaka. Niko od njih ne brani interese države Bosne i Hercegovine. Ingerencije člana Predsjedništva su na cijeloj teritoriji BiH, a perspektiva dolazi iz jednog naroda. To mora da se promijeni.

Šta ćete uraditi ukoliko ne budete izabrani za člana Predsjedništva BiH? Ostajete li u Bosni i Hercegovini i ostajete li u politici?

Ostajem u Bosni i Hercegovini, ostajem u politici. Ovo je dugoročni projekt, bez obzira na to šta bude na izborima. Mi ćemo nakon izbora formirati stranku koja će ići na sve nivoe vlasti na sljedećim općim izborima. Mislim da je Bosni i Hercegovini neophodan drugačiji način razmišljanja i da je to nešto što mi, grupa koja se okupila oko Platforme za progres, možemo ponuditi.

Nezavisan ste kandidat i ne uživate podršku stranačke mašinerije kao drugi kandidati. Nedostaje li vam to u predizbornoj kampanji?

Nedostaje. Činjenica je da mi nemamo organizaciju po gradovima, po selima... Moramo sami otići svuda da bi nas ljudi vidjeli. Ipak, organizacija se uspostavi gdje god odemo. Imamo dobrovoljce, volontere, ljude koji nas podržavaju u svim gradovima i selima Bosne i Hercegovine, ali moramo ih ohrabriti i povezati sa drugima koji misle isto. Nedostaje nam također pristup medijima, koje stranke na vlasti imaju. Nedostaje na pristup finansijama koje oni imaju, ili iz budžeta ili iz državnih firmi kojima oni upravljaju.

Ne nedostaje nam onaj prljavi dio kupovine glasova. To nikada ne bi radili, čak i da imamo novac. Ali je činjenica da moramo raditi mnogo više da bismo ostvarili efakat koji oni mogu ostvariti sa mnogo manje.

Simbolično je što ste prvu tribinu održali u Tuzli. Možete li obrazložiti zašto?

Tuzla je grad koji je najviše zadržao duh zajedništva, tako da smo tu održali našu prvu tribinu i tu ćemo oficijelno početi prvi dan predizborne kampanje.

Koliko mjesečno trošite na životne namirnice?

Blizu 450 KM.

Kada ste posljednji put čekali u redu kod ljekara na pregledu u javnoj ustanovi?

Ja sam došao ovdje i nemam zdravstvenog osiguranja, tako da nisam ni čekao u redu. Prije nekoliko dana sam se igrajući košarke malo povrijedio, tako da nisam ni išao kod ljekara.

Posljednji put kad sam bio u Bosni i Hercegovini morao sam otići kod ljekara. Otišao sam u Hitnu pomoć, pa smo onda otišli na Klinički centar. U Hitnoj pomoći sam čekao dva sata, a na Kliničkom možda pola sata. Sve se desilo kasno navečer i došao sam kući oko jedan ujutro.