Misa bdijenja služena u Tuzli: Vjernici s molitvom na usnama dočekuju Božić
Za razliku od prethodnih godina, u noći sa 24. na 25. decembar sada neće biti služena misa ponoćka kojom se tradicionalno dočekuje katolički Božić.
Zbog pandemije koronavirusa u tuzlanskom franjevačkom samostanu na večerašnjoj misi bdijenja okupi se znatno manji broj vjernika koji su uz poštivanje fizičke distance i s maskama na licu obavili svoju molitvu.
Misu je služio tuzlanski gvardijan fra Željko Nikolić koji je u svojoj božićnoj poruci naveo da kršćanski vjernici ove godine dočekuju Božić, blagdan Božijeg učovječenja i solidarnosti, u izmijenjenom iskustvu svijeta, vjere i međusobne komunikacije.
"Ove nove normalne životne okolnosti određuju ne samo socijalni, društveni, psihološki, politički ili ekonomski 'modus vivendi' svakog pojedinca ili naših društava, nego bitno utječu i na vjerničko iskustvo susreta s tajnom, sa Bogom koji se u Božiću čovjeku i svijetu samopriopćava i objavljuje na poseban način: kao blizina koja razdire distancu ljudskog i božanskog, kao smisao koji omogućuje čovjeku prihvatiti svoj život sa svim njegovim ranama i radostima te kao odgovor na onu temeljnu, duboko humanu čežnju za smirajom i vlastitim 'mjestom pod suncem' u svijetu i zajednici vjerujućih, rastrganim strahovima, mržnjama, sukobima, nepovjerenjem i isključivanjem drugog", poručio je Nikolić.
Smatra da možda nikada ranije lršćani cijeloga svijeta, ali i svi u ovoj našoj ranjenoj zemlji Bosni i Hercegovini i Tuzli, nisu više trebali božanske blizine, smisla i odgovora, kao ovog Božića.
"U 'bolesnome svijetu' i u ovoj zemlji i gradu opterećenim i starim problemima svih naših nerazumijevanja i nesporazuma potrebno nam je i novi, jasniji i drukčiji govor o Božiću. Njega nećemo pronaći niti u potrošačkoj groznici supermarketa, niti u raskošnim i blještavim uređenjima naših domova, crkava i trgova, nećemo ga pronaći možda ni u patetičnim propovijedima i porukama religijskih profesionalaca", naglasio je tuzlanski gvardijan.
On je naveo da se drugačiji govor o Božiću može pronaći možda u neizgovorenom i prešućenom činu elementarne solidarnosti sa siromašnima ovoga svijeta, u pruženoj ruci utjehe bolesnima, u grčevitoj borbi da u manjku fizičke blizine drugome čovjeku, bratu, kako ga oslovljava Franjo iz Asiza, postanemo prijatelji, supatnici i donositelji nade, koja 'bolesni svijet', BiH i Tuzlu može učiniti mjestima pažljivog zajedničkog života.
Svim kršćanima koji Božić slave kao blagdan Kristova utjelovljenja Nikolić je uputio čestitku, pozvavši ih da se u ovo vrijeme ponašaju epidemiološki odgovorno u cilju očuvanja zdravlja.