Ustav kaže nešto drugo
187

Mit o "mirnom razlazu": Političari iz RS-a politiku baziraju na pogrešnom prijevodu Dejtonskog sporazuma

N. Ž.
Foto: T. S./Klix.ba
Foto: T. S./Klix.ba
Političari iz bh. entiteta Republika Srpska već godinama pričaju o "mirnom razlazu", a uz to govore da je sve u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. Činjenice, ipak, kažu drugačije.

Rezolucija o genocidu u Srebrenici, usvojena u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, otvorila je novu rundu razgovora o "mirnom razlazu", odnosno otcjepljenju RS.

Političari poput predsjednika RS-a Milorada Dodika, ali sada i drugih (Nenad Stevandić, Radovan Višković, Radovan Kovačević) već godinama govore o ovom pitanju, a sada dodaju kako je sve u skladu s Ustavom BiH.

Međutim, svoju priču baziraju na pogrešnoj interpretaciji Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno Anexa 4, Ustava Bosne i Hercegovine.

U članu jedan, stavu tri Ustava BiH, engleska verzija Ustava BiH između ostalog kaže: "Bosnia and Herzegovina shall consist of the two entities." Upravo u ovoj rečenici i pogrešnoj interpretaciji iste stoji "pravna osnova" snova o mirnom razlazu u BiH.

Naime, prema interpretaciji političara iz RS-a, ova rečenica znači da je Bosna i Hercegovina sastavljena od dva entiteta.

Prateći logiku političara iz manjeg bh. entiteta, sve što je sastavljeno može se i rastaviti, pa samim tim je i mirna secesija entiteta RS moguća prema ovoj odredbi Ustava Bosne i Hercegovine.

Međutim, termin "consist" u ovom kontekstu može značiti samo "sastoji se od", što ne ostavlja mogućnost teritorijalne reorganizacije Bosne i Hercegovine.

Istog stava, kojeg su ponovili više puta, je i Ambasada SAD-a u Bosni i Hercegovini. U više saopštenja, uključujući i jedno odmah nakon posljednje Dodikove najave da će vlastima u FBiH poslati "sporazum o mirnom razlazu", iz Ambasade SAD su jasno naveli da ne postoji mogućnost bilo kakvog izlaska RS-a iz ustavnog okvira Bosne i Hercegovine. Podsjetimo, riječ je o državi garantu Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Iako se čini trivijalnim, razlika između ova dva termina je ključna. Upravo na pogrešnoj ili pravilnoj interpretaciji ovog dijela Ustava BiH stoji potencijalna pravna implikacija za sve političare koji bi svjesno krenuli u secesiju.

Drugim riječima, političari iz RS-a koji bi učestvovali u pokušaju secesije ovog entiteta od Bosne i Hercegovine trebali bi krivično odgovarati za ovaj postupak, ali bi potencijalan pogrešan prijevod značio da njihova odbrana imala argument da je "sve urađeno u skladu s Ustavom BiH."

Vrijedi istaći da ovo otvara i drugi problem - Dejtonski mirovni sporazum, uključujući i Ustav Bosne i Hercegovine kao njegov sastavni dio, nikada nije zvanično preveden.

Iako prijevodi postoje na internetu, što uključuje i zvanične stranice brojnih nivoa vlasti u BiH, službenog prijevoda nema - zbog čega i dolazi do ovakvih problema. Jedan od njih pokrenut je i prije nekoliko godina oko termina "constituent", odnosno konstitutivan, u kontekstu naroda u BiH.

Na kreiranje zvaničnih prijevoda Dejtonskog mirovnog sporazuma su se obavezale sve potpisnice, odnosno tadašnja SR Jugoslavija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Skoro 30 godina kasnije, ozvaničenih prijevoda - još nema.

Naravno, priče o "mirnom razlazu" ne piju vode i jasno je da se radi o novoj rundi politikanstva političara iz Republike Srpske. Ipak, vrijedi podsjetiti da se, čak i ako je samo riječ o populizmu, radi o apsolutno antiustavnom djelovanju.