Mit o utrci u naoružanju na Balkanu: BiH ne može kupiti ni ulaznicu da prati komšije i susjede
Sistem međunarodne i regionalne sigurnosti funkcioniše po modelu spojenih posuda gdje se aktivnosti i procesi u jednoj državi, vrlo brzo reflektuju na ostale. Taj model prate aktivnosti resornih ministarstava, agencija, ali i izjave najviših političkih zvaničnika.
Vrlo često, gotovo kao po pravilu, izjave političkih zvaničnika na Balkanu ne prate faktično stanje na terenu. I to je ono zajedničko za sve političare od Vardara do Triglava, neovisno o stručnosti, jeste polemiziranje o snagama vojski u regiji.
U tom pogledu izjava predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića o potrebi zaustavljanja trke u naoružanju jednostavno ne stoji.
Prema svim relevantnim parametrima trka u naoružanju u regiji Bosne i Hercegovine ne postoji. Sve i da postoji, Bosna i Hercegovina prema svojim ulaganjima u odbranu, ne bi mogla kupiti ni ulaznicu da gleda kako se Srbija i Hrvatska utrkuju u naoružanju.
Prema projekciji budžeta Ministarstva odbrane BiH za nabavku nove opreme i naoružanja u 2024. godini je izdvojeno tek 6,5 miliona maraka što je ukupno 1,6 posto budžeta.
Ovaj slavno "povećani" budžet kojeg je uz fanfare najavio ministar odbrane Zukan Helez, prvobitno su pojeli troškovi personala zbog povećanja plaća, da bi zatim bio smanjen za 3,5 miliona maraka.
Postotak od 1,6 posto bi bio na dobrom tragu da on odražava ukupna izvdvajanja BDP-a za MO BiH, a ovako, ovaj postotak odražava staklene noge na kojima stoje silne priče o trci u naoružanju i opremanju nepostojećim dronovima.
S druge strane Hrvatska kao članica NATO nabavlja opremu i borbene sisteme u vidovima vojske gdje ta nabavka produžava vijek opstanka tog vida vojske.
Pojednostavljeno, da Hrvatska nije kupila Rafale, s obzirom na istek resursa prastarih MiG-21 bi ostala bez fiksne borbene avijacije u potpunosti. I u konačnici brojke opreme koja se kupuje, nabavlja se u brojkama koje niti remete Bečki sporazum o subreginalnoj kontroli naoružanja niti su to brojke kojima se dobijaju ratovi.
Kako onda razumijeti defanzivni narativ probosanskih političara koji na međunarodnim forumima uporno zagovaraju prestanak navodne trke u naoružanju. To je ustvari najjednostavniji način da se opravda manjak budžetiranja i ulaganja u insistucije iz oblasti sigurnosti i odbrane.
Ako predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović ili bilo ko od probosanskih političara misli da će lamentiranjima prekinuti Srbiju u kupovini oružja, potpuno griješi.
Hrvatska će nastaviti nabavljati naoružanje kojim će održavati postojeće sposobnosti, Srbija će i dalje pokušati svoju vanjsku politiku kupovati oružjem i opremom, a probosanski političari će vječno kukati nad svojim položajem.
