Njegov životni put bio je ispunjen uglavnom ratovima. Sjeća se mnogih buna i štrajkova. Bio je antifašista i prvoborac u Drugom svjetskom ratu i nosilac partizanske spomenice 1941. godine.
Nakon silnih bitaka na bojnom polju širom bivše Jugoslavije i učešća u skoro svim ofanzivama, poslije rata se vodila borba za obnovu zemlje. Radio je mnoge političke i ekonomske poslove, bio direktor i šef brojnih komisija sve do 1980. godine kada je penzionisan.
Za sve zasluge nagrađen je skromnom penzijom koja je tek prije dvije godine dostigla nešto veći iznos od 300 KM.
"Dosta je i to", kaže Mitar, "jer država ima puno obaveza prema brojnim kategorijma posebno boračkim, ali trebalo bi da ima više sluha za borce iz Drugog svjetskog rata, jer ih nema puno a teško žive."
"Ja imam ovaj status i mogli bi mi dati neku posebnu penziju, ali više od materijalne strane boli me nebriga svih za antifašiste" - priča Mitar,
Posebno je ogorčen na dobojsko Udruženje penzionera čiji je član više od 50 godina i kojima je pisao nekoliko puta, tražeći pomoć za grijanje, lijekove, zimnicu.
"Nikada mi nisu odgovorili iako sam u njihov budžet pet decenija ulagao i ulažem i dalje" - kaže Mitar. Ipak, nije zaboravljen od tesličkog Udruženja penzionera.
Obiđu ga često presjednik Đoko Stanković i Milutin Dolić. Tako su donijeli poklone i za ovaj rođendan.
Zahvalan je i načelniku dobojske opštine Obrenu Petroviću i potpresjedniku Srpske Enesu Suljkanoviću koji su mu prošle godine donijeli novčanu pomoć.
Mitar je dobrog zdravlja, prati političke prilike u BiH i kaže da je Dejtonski sporazum prekinuo rat, ali da sada trebaju političari da se dogovore šta je za narod najbolje. Nažalost, većina političara gleda samo da njima bude bolje - priča Mitar.
Bio je svojevremeno prvi predsjednik opštine Teslić i teslićkog sreza poslije Drugog svjetskog rata i zato mu je dobro poznata uloga ljudi koji danas rade taj posao i problemi sa kojima se susreću.
Sa Mitrom živi i njegova kćerka Angelina, koja ima skoro 80 godina. Za dvije godine Mitar će imati pun vijek života iza sebe i tada će napraviti veliko slavlje.
Ne vjeruje da će ga smrt iznenaditi jer, kako kaže, pred njim je još puno posla važnijeg od umiranja.
