Mjesec dana nakon poplave: Topčić Polje i dalje u mulju i blatu, mještani čiste, ali i strahuju
U Ciganskom Potoku ne postoji niti jedna kuća koja nije pretrpjela štetu u poplavama, a mještanima je uništen sav namještaj koji su imali, dok prostorije i danas čiste. Prilikom posjete Ciganskom Potoku sreli smo 60-godišnjeg mještanina Derviša Menzilovića, koji je iz svoje kuće izbacivao uništene stvari. U razgovoru za naš portal kazao je da je kod većine mještana sve uništeno, ali da im nada za povratak daje snagu da čiste.
"Ove poplave koje su bile poplavile su čitav područje i sve je uništeno, ali eto i mjesec dana poslije još uvijek čistimo pomalo. Od namještaja koji je bio na prizemlju nije ništa ostalo. I danas izbacujemo neke stvari kojima nema šanse za popravku i slično. Radio sam na pijaci i od toga sam sve ovo pokupovao i napravio, a sada ne znam kako ću sa 300 KM penzije da preživim i da sve ovo ponovo obnovim", kazao je Menzilović.
On je dodao da je doprema hrane i vode za sada uredna, ali da su mještani, odnosno njegove komšije, bezobrazni te da uzimaju i više nego koliko im je potrebno.
"Računi dolaze redovno, sve se mora plaćati htjeli ili ne. Niko do sada nije došao i rekao evo novac da imate platiti te račune ili nešto, konzervi i hrane još uvijek ima, ali što je zanimljivo, ljudi se tuku za te konzerve. Mnogi kod kuće prave zalihe za čitavu godinu, dok drugi skupljaju po deset lopata, a dovoljne su im tri ili četiri", dodao je Menzilović.
Nadu u povratak svojoj kući ima i 44-godišnja Melkija Mulabdić koja svaki dan dođe iz kasarne iz Zenice u Topčić Polje kako bi čistila svoju kuću i što prije se vratila.
"U kasarnoj u Zenici sam od 15. maja i do danas gdje samo prespavamo, a ujutro se uputimo ovdje gdje čistimo koliko možemo, a što ne možemo, čekamo milost i da pošalju mašine. Bili smo totalno otpisani, sve su čistili, a nama nisu uopće htjeli očistiti ništa pa smo bili primorani da sami čistimo lopatama i ono što nije moglo da se očisti", kazala je Mulabdić te dodala:
"Ja bih voljela danas ovdje doseliti, ali nemam gdje. Nemam uslove i nemam mogućnosti jer je sve uništeno i nemam na šta leći, niti se bilo čim pokriti."
U sličnoj situaciji kao i Melkija nalazi se i Senahida Kovačević koja je mjesec dana, sa članovima porodice, čistila dvorište, a unutrašnjost kuće i danas čiste od mulja i blata koje je nanijela poplava. Najveći problem u povratku i nastavku čišćenja predstavljaju im informacije o stanju sa zemljištem i novim mogućim klizištima te apeluju na nadležne da im pošalju geologe.
"Jedan dan čujemo jednu priču, dobijemo moral da čistimo, sutradan kažu opasno je za živjeti. Jednostavno, ne znamo na čemu smo i zbog toga apelujem na nadležne da nam pošalju geologe i kažu kakvo je stanje na terenu. Ovdje samo dobijamo hranu i sredstva higijenu i bilo je nekoliko donacija, ali to je opet prijatelj preko prijatelja, a da neko dođe kući i donese, teško", izjavila je Kovačević, te dodala:
"Komšije sada gledaju samo na sebe, niko ni za koga neće da kaže da ima neko negdje ugrožen i da mu se donese hrana i druge potrepštine. Svi dijele donacije, mene niko neće zvati, a kuća mi se ne vidi od ovih svih nanosa, tako da mi ne mogu ni donijeti lično na vrata."
Prema informacijama koje smo dobili od mještana Topčić Polja, veliki broj mještana se želi vratiti u svoje kuće, ali ima i onih koji to ne žele i koji po svaku cijenu, pa i ličnim rušenjem svojih kuća, žele izvući materijalnu korist iz ovih poplava i napustiti Topčić Polje.
"Vlast s Temua" ili šta bi bilo s Donjom Jablanicom da udruženja i građani nisu zasukali rukave
