Intervju / Mladen Ivanić: Očito je da moje kolege Izetbegović i Čović ne mogu postići dogovor
Bosna i Hercegovina je jedina država u svijetu koja nema zakon o vanjskim poslovima, a ni strategiju vanjskopolitičkog djelovanja. Vanjska politika naše zemlje utemeljena je na improvizaciji dokumenta od tri stranice koje je Predsjedništvo BiH usvojilo 2003. godine. Kada možemo očekivati donošenje zakona o vanjskim poslovima i koliko je ovaj zakon bitan za našu državu?
I te tri stranice o kojima govorite nastale su kada sam bio ministar vanjskih poslova BiH. To je bio dokument oko kojeg je mogla biti postignuta saglasnost sva tri člana Predsjedništva BiH. Što se tiče zakona o vanjskim poslovima, ja sam kao ministar predložio i zakon, ali nije bilo političke saglasnosti i od tada izgleda niko nije bio u stanju da nešto napravi.
Mi smo u Mostaru imali zajednički sastanak članova Predsjedništva BiH sa ministrom i zamjenikom ministra vanjskih poslova BiH gdje smo dobili njihov nacrt osnova vođenja vanjske politike. Dogovorili smo da taj dokument bude baza na osnovu koje ćemo napraviti novi. Pored kolegija Ministarstva vanjskih poslova BiH u to smo uključili i svoje savjetnike koji se bave vanjskom politikom. Zadatak je da naprave tri stvari: strategiju, zakon i predlaganje mjera oko diplomatsko-konzularnih predstavništva BiH. Mislim da BiH sporo reaguje na neke promjene posebno u smislu prisustva u zemljama BRICS-a. Tu ima prostora da se više angažujemo.
Stanje u diplomatsko-konzularnoj mreži BiH podjednako kritikuju i opozicione političke stranke i vlast. Stvara se dojam kako radom ambasada BiH niko nije zadovoljan posebno u kontekstu ekonomske diplomatije. Šta je nužno mijenjati i kako biste generalno ocijenila stanje u diplomatsko-konzularnoj mreži BiH?
Bio sam ministar i znam te prilike dosta dobro. Ministarstvo vanjskih poslova plaća na neki način cijenu načina na koji se ulazilo u to ministarstvo. U prošlosti su to bili ljudi uglavnom s političkom podrškom i pozadinom, a većinom su ulazili preko stranaka koje su na vlasti. Više se razmišljalo o tome nego o kvalitetu. Ima tu i jako kvalitetnih ljudi, ali i onih kojima tamo nije mjesto i koji su zahvaljujući Zakonu o državnim službenicima potpuno sigurni. Tu praktično niko ne može ništa uraditi dok jedna generacija ne ode u penziju. Probao sam kao ministar da ponudim svake godine najboljim studentima sa nekoliko univerziteta u BiH da uđu u ministarstvo, no to je bio Sizifov pokušaj koji nije ništa promijenio.
Ekonomske diplomatije što se tiče, ja ne mislim da su ljudi iz MVP-a u stanju da budu adekvatni promotori ulaganja u BiH. To više treba da rade Agencije za promociju stranih investicija i to je obaveza Privredne komore. Ministarstvo može biti sredstvo tih institucija, ali sadržaj i promociju mogu raditi samo stručni ljudi, a ne i diplomate općeg karaktera. Kad bi bilo volje i spremnosti trebalo bi uraditi ono što je uradila Austrija koja u svojim predstavništvima ima i predstavnike ovih institucija i to se pokazalo jako dobro.
Nedavno ste izjavili kako BiH neće priznati nezavisnost Kosova sve dok ste Vi član Predsjedništva BiH. Ko je od Vaših kolega predlagao priznavanje?
Nije niko tražio, ali bilo je spomenuto usput prilikom posjete predsjednika Albanije. I onda je ispala pogrešna interpretacija i ja sam bio jasan kada sam rekao da nije realno očekivati da BiH, dok sam ja član Predsjedništva BiH, prizna Kosovo iz više razloga. Ja sam član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda koji Kosovo i Metohiju doživljava kao svoje tako da nije realno očekivati da neko od Srba digne glas za nezavisnost Kosova. Sličnih primjera u svijetu ima mnogo, naprimjer Kina nikada neće priznati Tajvan. Sumnjam da će i Srbija, a to znači i BiH, jer srpski predstavnici utječu na tu odluku, biti u stanju da priznaju Kosovo.
Koliko BiH gubi u ekonomskom smislu zbog političkih odnosa na nivou s Kosovom?
Ne bih rekao previše. Čini mi se da vlasti u Prištini pokušavaju iskoristiti ovu priču o ekonomiji kako bi ostvarile svoj cilj. BiH je dala vize svim ljudima koje su tražili. Vlasti u Prištini nisu. Mi imamo stotine slučajeva u kojima su oni koristili ovaj mehanizam, a mi i mislim da to nije korektno. To ne pokazuje dobro volju jer ljudima treba omogućiti da putuju. Kosovo nije jedini slučaj gdje građani BiH putuju s vizama. Pokušaj da se od toga napravi prvorazredna politička tema mislim da nije u interesima BiH, a ni Kosova. Nadam se da će stvari doći u normalu jer BiH je spremna da olakša dobivanje viza, dakle da se na više mjesta građanima Kosova izdaju vize. BiH je spremna da ponudi i da misija iz Beograda ima i konzularne dane u Prištini i to nije problematično nikome. Vlasti iz Prištine treba da pokažu spremnost. Ali ako će vize i putovanja biti mehanizam političkog pritiska, to neće upaliti.
S obzirom na to da ste član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske kako ste zadovoljni saradnjom sa entiteskim vlastima? Konkretno sa vladom premijerke Željke Cvijanović i predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom?
Što se tiče saradnje s Vladom RS-a to je više pitanje za Vijeće ministara BiH. Ja nemam potrebe, a ni nadležnosti koje se prepliću s njima. S predsjednikom RS-a bih trebao sarađivati i ja sam u prošlosti učinio mnogo napora da te saradnje bude i iskren da budem zbog toga pretrpio i mnogo uvreda, te pokazao visok stepen tolerancije i želje da dođe do saradnje. Saradnju ću imati jedino institucionalno kao član Predsjedništva BiH.
U tom kontekstu spreman sam otići na svaki poziv i reći svoj stav, ali želim da tu uvijek budu novinari i mediji, te da se jasno kaže o čemu se razgovaralo. Neću da ti sastanci budu zloupotrebljavani kao što je to bio slučaj u prošlosti s tračevima, neistinama i poluistinama. To sebi više ne želim da dopustim. Hoću sarađivati kada bude za tim potrebe i sam ću zvati predsjednika RS-a, kad ocijenim da za tim ima potrebe, da dođe kod mene, a ne samo da se ide kod njega. I to na nekom ravnopravnom pristupu. A ako neko misli da ću ja izvršavati nečija naređenja to od mene neće dobiti. Ja sam izabran voljom naroda i sam odlučujem o potezima koje donosim tako da nemam namjeru nikome da se prilagođavam kako javnosti koja očekuje da ukinemo vize s Kosovom, tako ni predsjedniku RS-a. Ja ću raditi ono što sam voljan i za šta su mi dali mandat građani RS-a.
Opozicija u RS-u već duži period upozorava na kriminalne aktivnosti Milorada Dodika. Tužilaštvo BiH potvrdilo je da provodi istragu protiv njega u slučajevima “Bobar banke” i “Pavlović banke”. Vjerujete li da će Dodik stvarno biti procesuiran?
Ne mislim da političari treba da se bave konkretnim predmetima protiv političara čak i kada su otvoreni. Ja nisam komentarisao ni predmet koji se vodi protiv Fahrudina Radončića, pa tako neću ni predmete koji nisu javni, odnosno u kojim nema optužnice. Ja neću govoriti konkretno o Dodiku, već ću govoriti u načelima: neko mora odgovarati za propast dvije banke u RS-u. To su stotine miliona uništenih sredstava. Neko mora odgovarati politički, a pretpostavljam i krivično. Gdje god je rađeno nešto mimo zakona tu se mora odgovarati i istinski tu ne smije biti zaštićenih.
Da bi vratili povjerenje u pravosuđe političari moraju stvoriti okvir. Trebaju stalno ponavljati "tjerajte kriminal, imate podršku ko god da je u pitanju". Jedino na takav način možemo stvoriti politički ambijent i zato ja nisam i neću komentarisati predmete, ali ću glasno reći da niko zaštićen.
Onaj tužilac koji dobije predmet protiv nekog ozbiljnog političara mora biti promovisan u vrhunsku moralnu vrijednost. Mi iza toga moramo stati jer ako tužilac dokaže da je neko od ključnih političkih ličnosti učinio kriminal taj zaslužuje sve privilegije u karijeri. Isto tako mislim da se ne treba igrati s ključnim ličnostima, pa ako neki slučaj i padne, onda onaj ko je bio uvjeren da treba da ide u njega treba da odgovara. To je jedini princip iza kojeg ću ja stajati.
Kako biste ocijenili odnose BiH i Srbije? Čemu sva ta silna prepucavanja i izmirenja Bakira Izetbegovića i Aleksandra Vučića?
Mislim da su ti odnosi prošle godine i ove imali incidentnih situacija i to bez razloga. Obostrani su interesi država da se to popravi. BiH postaje bitan partner Srbiji, a i Srbija još bitniji ekonomski partner BiH. Prošle godine, iskren da budem više nekom frustracijom ovdje u Sarajevu bilo je nekoliko negativnih događaja. Ničim Vučić nije zaslužio ono što se desilo u Srebrenici. Naprotiv, umjesto da je dobio zahvalnost imao je napad, a pokazao je širinu i prešao preko toga. Nije bilo vrijedno u Sarajevu da Naser Orić bude razlog da se predsjedniku Srbije otkaže posjeta jer pokazalo se pri tome da je riječ o čovjeku problematičnih moralnih vrijednosti koji odgovara i za stvari koje nemaju veze s ratom, a neke očito i imaju.
Nije bilo potrebno držanje lekcija nakon presude Radovanu Karadžiću i mislim da reakcija iz Beograda nije zadirala u BiH. Mislim da dominantno bošnjačka politička, akademska i intelektualna elita treba shvatiti da je prošao rat. Današnje generacije opterećivati onim što se desilo u prošlosti je suprotno svakoj logici. Treba se okrenuti budućnosti i pokušati ne koristiti se beznačajnim sredstvima koje sam spomenuo za unošenje tenzija. To je ipak dominantno na ovom učesniku razgovara i mislim da nije bilo uopće konkretnih povoda za tako teške riječi koje su dolazile iz Sarajeva.
Prema posljednjim anketama koje sam imao priliku vidjeti jedan ste rijetkih političara kojem raste popularnost u oba bh. entiteta. Je li krajnje vrijeme da se političari mane etničkih politika i da se konačno krenu baviti konkretnim problemima građana ove zemlje s obzirom na to da životom u BiH nisu zadovoljni ni stanovnici FBiH, a ni RS-a?
Čuo sam i ja za to, ako je tačno, ali ne mogu to da tvrdim, to doživljavam kao znak da dobro radim svoj posao. Ja sam izložen pritisku iz Banje Luke da sam tobože izdajnik, a i velikom pritisku koji nije toliko vidljiv, ali postoji iza scene, da ne dam ništa na uštrb RS-u ovdje u Sarajevu. Ja se samo trudim da radim i govorim ono što je realno i moguće te da branim interese svog naroda pri tome ne vrijeđajući druge. Nikada tešku riječ prema drugom nisam upotrijebio. Ako je to prepoznato kod građana BiH to je onda za mene priznanje i poruka da nastavim s ovakvom politikom.
Koliko je BiH stvarno bila spremna za predaju aplikacije za članstvo u Evropskoj uniji kada se, evo, ne možemo dogovoriti oko statističkih podataka poput objave popisa stanovništva?
Nadam se da ćemo se dogovoriti i mislim da je dobro što smo predali aplikaciju. Nikada nećemo imati savršene uslove i da nam neko kaže "predajte aplikaciju molim vas". Kada dođemo u tu situaciju veliko je pitanje da li bi mi imali potrebu da ulazimo u EU. U takvom stanju se nalazi Island. BiH je jedina zemlja od realnih pretendenata na EU putu koja nema status kandidata. Svi drugi imaju i ja ne mislim da smo mi toliko lošiji. Zato me čudi taj stav posebno iz NGO sektora da nismo trebali predati aplikaciju. Izuzetno pametno je što smo predali i baš me zanima ko će imati hrabrosti da kaže kako mi ne trebamo biti kandidat. To je teška politička poruka koja bi značila da Evropa ne vjeruje da je BiH održiva. Mislim da to svima nama ne bi bilo dobro.
Jedna od uvježbanih metoda političke propaganda Milorada Dodika jeste prijetnja referendumom. Kolike su vjerovatnoće da će stvarno doći do referenduma o pravosudnim institucijama?
Mislim da referenduma o pravosudnim institucijama neće biti. Dodik je pokazao neodlučnost u tom smislu jer je izgledalo kao da hoće referendum, a sada se izvlači na opoziciju. Opozicija nije za taj referendum i on je to znao prije predlaganja. Dodik nikada nije rekao šta dan nakon referenduma? Kad bi znali šta bi uradio ko zna šta bi sve bilo. Mislim da je to zatvorena priča.
Međutim moguće je da bude otvorena priča u vezi s referendumom o Danu RS-a. Tu opozicija ima stav da takav referendum nije problematičan. Pitanje bi vjerovatno bilo: "Da li ste za to da 9. januar ostane Dan RS-a?". Građani imaju pravo da se izjasne o tome i to nije zadiranje u ustavne nadležnosti. Mislim da niko ne bi imao ništa protiv, ali ako se želi pošten referendum onda bi se trebao raspisati poslije lokalnih izbore. Raspisivanje prije bi bilo čista politička manipulacija. Da zaključim, mislim da od referenduma o Sudu BiH i Tužilaštvu BiH nema ništa. Mislim da je moguć referendum o Danu RS-a s pozitivno orijentisanim pitanjem, ali tek nakon izbora.
Za kraj, više od godinu dana u Predsjedništvu BiH sarađujete sa Draganom Čovićem i Bakirom Izetbegovićem. Kako ste zadovoljni saradnjom sa njima?
Prošle godine smo imali dosta uspješnu saradnju. Pokrenuli smo evropski put, mi smo otvorili seriju sastanaka, omogućili da dođe do ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, podnijeli aplikaciju i bojim ste da smo sada stali.
Došle su na dnevni red unutrašnje političke teme koje traže i malo rizika, prije svega mislim na rješavanje pitanja grada Mostara, rješenje izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH i promjena Izbornog zakona i popis. Očito je da sve te teme tumače kao prevelik politički rizik i očito je da dvojica mojih kolega nisu u stanju da postignu dogovor da li zbog nekog prevelikog davanja značaja javnom mnijenju koje definiše kriterije pa onda niko nema hrabrosti da ih prevaziđe. Interes je i da se postigne dogovor oko popisa bez pobjednika, odnosno da popis ne služi za političku bitku, interes je da se postigne dogovor oko Mostara i da poslije osam godina ima izbore, te da se riješi konačno pitanje izbora člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata.
Kako se trenutno čini, bojim se da od toga nema ništa i da bi to moglo biti uvod u jednu fazu statusa quo. Ako to ne spriječi Predsjedništvo BiH ja ne vidim koja to politička snaga može uraditi. Spreman sam da dam doprinos i mi smo rekli da nećemo u javnost sa stvarima o kojima nemamo saglasnost. Poštovali smo to do sada i nismo se međusobno napadali u ovom periodu, ali je ogromna odgovornost na svima nama, a posebno na kolegama iz Federacije BiH da nastavimo pozitivan trend.
