Mladi doktoranti: Umjesto odlaska iz BiH, pokažite želju za radom da biste bili cijenjeni
Enio Kljajić je u junu ove godine doktorirao na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu u oblasti telekomunikacija. Tema rada je bila "Poboljšanje fleksibilnosti podatkovne ravni u softverski definisanim mrežama primjenom paradigme duboke mrežne programabilnosti".
''Završetkom master studija na Elektrotehničkom fakultetu dobio sam priliku da u toj obrazovnoj instituciji radim kao asistent, a kasnije kao viši asistent. I dugogodišnjim istraživanjima u oblasti telekomunikacija sam prepoznao jednu podoblast gdje bi mogao da ostvarim naučne doprinose i zbog toga se sama po sebi nametnula ta tema'', rekao nam je Enio.
Zaposlen je kao docent na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu
U razgovoru za naš portal Enio je istakao kako se ljubav prema elektrotehnici razvila još od malih nogu te je tako cijelo njegovo školovanje bilo posvećeno ovoj grani nauke. Nakon završene srednje škole iz Zenice se preselio u Sarajevo gdje je nastavio studij I ostvarivanje svojih ciljeva. Sa 33. godine ostvario je veliki uspjeh i napredak, ali, kako kaže, pred njim je jeoš mnogo rada i istraživanja.
''Trenutno sam zaposlen kao docent na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu. Posebno bih želio naglasiti da u akademskom radu ne postoji određeno radno vrijeme i da istraživanja znaju trajati i po cijelu noć kako bi se postigli određeni rezultati. A za to je potrebno mnogo odricanja i truda, ali ne samo za elektrotehniku već i sve nauke. Međutim, uspjeh koji postignete na kraju je velika nagrada'', priča Enio.
Osvrnuo se i na to da sve veći broj mladih odlazi iz naše države tražeći posao u inostranstvu, međutim, kaže da to nije rješenje i da su upravo oni ti koji trebaju ostati i pomoći njen razvoj.
''A sve to je moguće zalaganjem, radom i strpljenjem. Poručio bih mladima da nikada niko nije ostao uskraćen za znanje koje je dao i da je veoma bitno da prilikom izbora usmjeravanja tokom studiranja najbolje da odaberu ono prema čemu imaju najveću strast i ljubav. U svakom slučaju postoje određene oblasti u kojima rezultat dođe ranije, a nekad i kasnije samo je bitno biti strpljiv i imati životni cilj'', naveo je.
Rekao nam je kako ostaje živjeti i raditi u Bosni i Hercegovini i da mu je ovaj doktorat samo podstrek za ostvarivanje daljih ciljeva u ovoj oblasti.
Doktorsku diplomu danas je dobila i Amela Šljivić sa Arhitektonskog fakulteta UNSA, gdje je trenutno zaposlena kao viši asistent na katedri za konstruktivne sisteme. Ona je inače i dobitnica dvije Zlatne značke UNSA, kao najbolji student Bachelor te najbolji student master studija.
Tema njene doktorske disertacije bila je "Primjena lakih, sklopivih i rasklopivih štapnih konstrukcija u arhitekturi" koja do sada još nije istraživana na našim prostorima.
"Pokušali smo nešto novo doprinijeti u našoj zajednici. Nismo imali još uvijek ni uspostavljenu terminologiju u našem jeziku za ovu oblast, tako da je rad na ovoj temi bio jedan dug i zahtjevan proces, ali evo na kraju mislim da ima neke uspješne rezultate", govori nam Šljivić te nastavlja s pojašnjenjem njene teme: "U današnjem svijetu kada postoji sve veća potreba za ekološki održivim objektima, odnosno strukturama koje se mogu prilagođavati različitim promjenama, pronalazimo svrhu lakih sklopivih i rasklopivih struktura. Četiri osobe bez korištenja bilo kakve mehaničke opreme i dodatne radne snage to mogu pretvoriti u strukturukoja savladava raspone šest, devet , pa čak i 12 metara. Još su u svijetu aktuelna istraživanja ove oblasti. Na neki način primjena tih objekata u arhitekturio nije zaživjela na način na koji bi trebala jer imamo mnoštvo neriješenih problema. Cilj moje dotorske disertacije bio je da dam mali doprinos ka rješavanju tih problema. Sigurno je da takve konstrukcije pružaju mnoštvo svojih prednosti u svim segmentima arhitekture i građevinarstva te da bi njihova primjena značajno doprinijela poboljšanju ekonomske učinkovitosti gradnje određenih struktura."
Očekivanja mladih ljudi u BiH su da po završetku fakuteta dobiju posao o kojem su sanjali, ali to nije tako
Na pitanje koga smatra odgovornim za porast neplanskih gradnji i manjak zelenih površina, Šljivić kaže da je to kompleksan problem koji nije nepoznanica ni glavnom gradu BiH. Prema njenom mišljenju, BiH mora ulagati u nauku jer se jedino kroz naučne projekte i istraživanja dolazi do novih rezultata i poboljšanja koja mogu poslužiti kao input za sistematsko rješavanje problema.
''Imamo dobro edukovane profesore i studente koji znaju šta je dobro, a šta ne, ali kada izađu na tržište rada i žele zaraditi novac, onda se moraju prilagoditi investitorima te dolazi do nestajanja granice etike. Moramo stati iza svoje struke i braniti naš grad, ali i provesti dodatnu edukaciju naših građana. Mislim da nismo dovoljno svjesni šta znači pogrešno izgrađen objekat na nekoj lookaciji koji će zaustaviti kompletno strujanje vazduha i doprinijeti mnoštvu problema. Pri tome, parcijalno rješavanje problema nije praksa koja se pokazala kao dobra", smatra Šljivić.
Da uspjeh ne dolazi preko noći primjer je i ova 31-godišnjakinja koja je prije sedam godina, kako kaže, odlučila ostati u BiH i ovdje graditi svoju i budućnost svoje djece.
"Očekivanja mladih ljudi u BiH su da po završetku fakuteta dobiju posao o kojem su sanjali, ali to nije tako. Morate se stalno dokazivati, pokazivati borbu i želju za novim znanjem i razvojem vještina da biste na tržištu rada bili cijenjeni. U BiH je taj put definitivno teži, nije jednostavan, ali nakon nekoliko godina vidjet ćete rezultat i biti ponosni na njega", poručila je Šljivić.
