Mladi fratri iz Sarajeva uče i rade "od jutra do sutra": Želimo pružiti moral i nadu bh. narodu

"Imamo još i dva hora. Jedan od njih je najbolji muški amaterski hor u državi. Ove godine su imali više od 40 nastupa. Drugi hor pjeva samo gregorijanski koral, što je naše crkveno pjevanje na latinskom. Studenti sami vježbaju, a pomaže im Emanuel Josić koji je, pored toga što studira teologiju, i student dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i pjevanja na Muzičkoj akademiji u Istočnom Sarajevu", pojašnjava nam fra Daniel.

Studentima dramske sekcije pomaže Anela Križanac, dramaturginja iz Travnika koja im piše tekstove za predstave.

U slobodno vrijeme, nakon škole, molitve, proba za sekcije ili boravka u biblioteci koja ima blizu 80.000 knjiga, mladi fratri se rado provozaju biciklom, igraju košarke, fudbala ili stonog tenisa.

Želja za fratarskim životom

Nakon obilaska unutrašnjosti i dvorišta fakulteta, prije popodnevne molitve zatekli smo u holu nekoliko studenata. I prije nego smo ih išta upitali, jedan među njima govori nam "neka prvo pričaju ovi mlađi, njihove odluke su friške" pokazujući nam na studente druge godine. Saznajemo poslije kako je to bio Želimir Gogić, jedan od najboljih studenata šeste, završne godine teologije. Iako su nam njegove mlađe kolege brzo odgovorile na pitanje zašto su odlučili postati svećenici, kažu kako te odluke nisu baš tako jednostavne kako se nekad ljudima čini.

"Budući da dolazim iz Viteza, franjevačke župe, gdje sam bio u Frami i družio se s fratrima, svidio mi se njihov način života zbog čega se u meni rodila želja da i ja dublje uđem u zajednicu. Svidjelo mi se što su fratri uvijek uz narod, što me najviše potaklo da postanem jedan od njih", kazao nam je fra Oliver Livančić.

Njegov sugrađanin fra Zdenko Frljić dodaje kako franjevački poziv ima ono što ne mogu naći na drugim fakultetima i u drugim zanimanjima.

"Franjevci u BiH su svećenici i kulturni radnici na području pastorala. Oni time pomažu svom narodu i izdižu ga duhovno i kulturno. Važnost franjevačkog reda u BiH je neizmjerna. Ne možemo zamisliti Bosnu bez franjevaca", naglasio je fra Frljić.

Citirajući riječi našeg nobelovca Ive Andrića iz priče "Čaša" u kojoj jedan mlađi fratar, u želji da napusti red i zajednicu, traži savjet starijeg fratra, a ovaj mu odgovara "Nije tebi mjesto u svijetu i Njemačkoj, nego u manstiru u Bosni", student fra Antonio Baketarić iz Rame govori nam kako je jednostavno želio postati fratar.

"Kad je bilo najteže, fratri su ostajali uz narod i dolazili su iz naroda", dodao je fra Baketarić.

Nakon što je poslušao mlađe kolege, fra Želimir iz Vareša nam otkriva kako je u fratre došao sasvim slučajno kada mu je jedan čovjek rekao "Haj' ti sine u Visoko, tamo je najbolja škola", misleći na visočku Franjevačku klasičnu gimnaziju.

"Narod u nama vidi jednu moralnu vertikalu i uzor. U ovoj danas pomalo teškoj situaciji, naša najveća zadaća je pružiti narodu nadu u bolje sutra", rekao nam je fra Želimir.

Strpljenje i poniznost

Pored učenja, molitve, svakodnevnih obaveza i vannastavnih aktivnosti, fra Daniel ističe kako je studente najvažnije naučiti strpljenju i poniznosti, zbog čega nekad imaju i više obaveza nego što bi trebali. Na kraju studija, svi budu zahvalni kada pronađu sebe i maksimalno iskoriste svoje talente.

Kao bosanski fratri, ističu kako su multietničnost, mlutinacionalnost i multikulturalnost jedan blagoslov u našoj zemlji. Kako kaže fra Daniel, što je više razlika, to smo bogatiji jer učimo jedni od drugih.

"Naši ljudi su odgajani u vjeri i oni tu vjeru žive. Treba znati razliku između vjere i religije. Ima ljudi koji se bave religijom, ali se ne ponašaju kako bi trebali, a većina 'malih' ljudi, imama, svećenika, sasvim su normalni ljudi. Nama ovdje prigovaraju Hercegovci što smo u Sarajevu jer imaju, nažalost, ružnu politiku. Mi imamo misiju kao fratri od svetog Franje, još od prije 800 godina. Jedni smo od mnogih koji su za vrijeme rata pozivali da BiH bude cjelovita, jedna i jedinstvena, da nema nikakvih otcjepljenja. Politički smo djelovali koliko smo mogli i zbog toga nas i danas mnogi blate kako nismo ni pravi vjernici ni Hrvati. Mi čvrsto vjerujemo da možemo živjeti s drugima i zato nikad nismo, niti ćemo otići iz Sarajeva", zaključio je fra Daniel na kraju naše posjete Franjevačkoj teologiji u Nedžarićima.

Bosanski fratri od austrougarskog doba smatraju se miljenicima i velikim zaštitnicima naroda. Često su ih nazivali "ujacima" kako bi se naglasilo da su kao dio porodice.