Iz najtežih godina
207

Most Kamenica: Ratni prelaz preko Neretve i simbol Mostara još uvijek čeka obnovu

Piše: R. D.
(Foto: Klix.ba)
Most Kamenica koji je u najteža ratna vremena u Mostaru imao nemjerljiv značaj, danas je samo betonski biljeg rata u Neretvi, ali i predmet inicijativa da se obnovi i stavi u funkciju.

Ljeto 1992. godine Mostar je dočekao samo sa Starim mostom, jedinim prelazom preko Neretve. Kako je obnova porušenih mostova zbog ratnih uslova bila nemoguća, krenulo se u realizaciju alternativnih, prinudnih rješenja.

Most Kamenica građen je u zimu 1992. godine, a svečano otvoren 6. marta 1993. i povezivao je dva najstarija mostarska naselja Donju Mahalu i Luku. Četiri betonska pilona spajale su sajle, a sve je upotpunjivala drvena podloga za gazišta. Kamenica nije imala ljepotu mostova po kojima se Mostar nadaleko poznavao, ali je u tim godinama život značila.

Dževad Pašić, predsjednik Udruženja "Sinovi mahale", već tri godine inicira obnovu mosta koji bi i danas imao značajnu funkciju.

"U tim vremenima osim Kamenice, napravljena su dva mosta nizvodno od Starog i to Tenzin most kod škole u Mahali i most na Pletenici nešto niže. Most Kamenica je zaista značio mnogo, služio je za prevoz hrane, ranjenika, vojne opreme, ..., ali nabujala Neretva ga je znala ugroziti", prisjeća se Pašić.

Pašić se sjeća slikovite epizode kako se most s južne strane štitio od snajperskih hitaca. Raja je dovukla 118 vrata s porušenog Hotela Ruža i montirala ih kao barijeru prema pogledu s brda Stotine.

"Vrata su i napravila najveći problem, jer nabujala voda odnese pokoju dasku po kojoj se hodalo, ali ne može odnijeti sajlu. Promjeniš dasku i sve ide dalje nesmetano. Ovako s masivnim štitom od vrata donešenih s Ruže, most je prva obilnija voda lako odnijela cijelog, ostala je samo betonska konstrukcija", priča nam Dževad Pašić.

Pašić se prisjeća i postratne ljubavne priče kako je momak s Tekije dolazio djevojci iz Mahale, svake noći prelazeći Neretvu samo preko sajle koja je i dalje visila na Kamenici.

"Most Kamenica bi za građana Mahale i Luke i danas bio jako vrijedan, da se uštedi vrijeme zaobilaženja preko Lučkog mosta ili mosta Hasana Brkića. Tri godine apelujemo na sve instance, gradsku vlast, političke stranke, da se most obnovi. Nacrti postoje, betonska konstrukcija je sačuvana, najbezbolnije bi bilo napraviti most kakav je bio i devedesetih. To bi po procjenama inžinjera koji su ga gradili koštalo oko 40 hiljada KM", kaže Pašić.

Druga opcija je da se most digne na vrh betonske konstrukcije i izgledom podsjeća na most koji postoji na Bunuru. Ta ideja je značajno skuplja i košta preko 100 hiljada KM, ali je i otpornija na vodostaj rijeke.

"Naša želja je da se most obnovi u autentičnom izdanju, ali nema sluha ni kod koga. Naše udruženje koje je inicijator obnove će skupiti deset hiljada, ali treba još neko iz vlasti da pomogne. Značajan problem su i pristupni sokaci na obje obale koji su zbog proširenja kuća i javašluka, postali teže prohodni", priča Dževad Pašić, predsjednik Udruženja "Sinovi mahale".

Mostar i mostovi nedjeljivo su povezani. Mostar riječ most ima u imenu, tako je svaka ideja o mostovima u Mostaru zanimljiva i vrijedna.