Mostar je prvu arhitekticu imao 1959. godine, a u arhitekturi grada nema nijedna žena
Izvršna direktorica Inicijative građanki i građana Mostara Ifeta Ćesić Škoro koja je organizirala ovaj događaj s ciljem afirmacije žena u raznim sferama života kaže kako nevidljivost žena na brojnim poljima pa i u arhitekturi zastrašujuća.
"Mi ni jednu ženu nismo našli da je projektovala bilo kakav projekat u Mostaru, a sigurna sam da su mnoge učestvovale u njima. Tragajući za prvom ženom arhitekticom iz Mostara nismo uspjeli naći nikakve službene podatke na nivou grada, što jasno govori da taj podatak mnogima nije ni važan. Ali smo sa Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu koji je osnovan 1949. godine dobili informaciju da je čak 1959. godine arhitekturu diplomirala prva Mostarka Sabaha Isak, čije ime nema ni na wikipideji", kaže Ćesić Škoro za Klix.ba.
Podatak da je Mostar imao prvu arhitekticu daleke 1959. godine po njezinim riječima je pokazatelj koliko su žene u tom segmentu bile nevidljive, kao i činjenica da nema nigdje potpisano ni jedno djelo koje je ona projektovala.
Univerzitetska profesorica i poznata mostarska arhitektica Maja Roso Popovac koja je učestvovala u obnovi Starog mosta u Mostaru, kaže kako ni danas u arhitekturi kao ni u brojnim drugim sferama žene nisu vidljive u mjeri u kojoj bi zaista trebale.
Kroz historiju su kako naglašava u Evropi i u svijetu žene vrlo teško prihvatane na takvim fakultetima zato što uglavnom inženjerske škole proizašle iz vojnih škola, ali kako naglašava kroz historiju su ipak žene imale prepoznatljiv senzibilitet.
Vrlo je važno, kako naglašava da je ženski senzibilitet u arhitekturi prepoznatljiv i danas, a prva žena dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu je bila britansko-iračka arhitektica Zaha Hadid.
"Uspješne žene vrlo često stoje iza uspješnih arhitekata, a nažalost još uvijek ženama nije lako biti arhitekta u današnjem društvu iako za većinu većih projekata žene imaju čak prednost.Ali vjerujem da će se 'Gender equality' razvijati tako da ćemo imati puno više arhitektica", kaže Roso Popovac za naš portal.
Iako je poznata mnogima kao vrsna arhitektica, koja je učestvovala u obnovi Starog mosta ona nije uključena u kreiranje nove urbanističke slike rodnog Mostara, a razlog tome po njezinim riječima je to što politika ni danas ne pogoduje ženama.
Njezina sugrađanka Senada Demirović Habibija koja je doktorirala tehničke nauke iz oblasti arhitekture i urbanizma je sličnog mišljenja, jer kako kaže kad je upisivala arhitekturu mladalački je mislila da će se zemlja ponovno graditi i obnavljati te da će i ona u tome učestvovati.
Ističe da je djelovanjem u zajednici arhitektura kao alatka za dijalog pogotovu u društvima kao što je mostarsko, što ona inicira kroz kreativne radionice sa mladima u projektima nevladinog sektora, da bi shvatili šta arhitektura može da učini u kreiranju boljih perspektiva i boljeg grada.
"Žene su uvijek one koje su stvarni nositelji svih procesa, međutim mi smo tako patrijarhalno društvo i još uvijek je muški glas jači od žensko. Ali činjenica je da mi u pravilu postojimo, samo smo nevidljive kao što i ovaj program kaže. Vjerujem da će se to u nekim integracijskim evropskim procesima po difoltu morati mijenjati, bez obzira šta naša zajednica o tome misli. Tako vjerujem da će u konačnici, možda ne naša generacija, ipak žene doći tamo gdje im je stvarno mjesto, a to je negdje u samom vrhu", zaključila je Demirović Hebibija u razgovoru za Klix.ba.
