Mostarci na Bunici: Nekad je bilo puno ljepše, raja rahatnija, ali ni sada se ne damo
Sabina Grahovac s mužem i prijateljima uživa u druženju pored rijeke i kaže kako je danas divan dan kao i mnogih ranijih godina.
"Uvijek poštujemo prvomajski uranak i uvijek dolazimo na Bunicu. Nikad nismo za 1. maj ostali u kući, puhalo padalo, uvijek se vani provodilo. Samo nek smo živi i zdravi, a bit će i narednih godina vremena za uranke i roštilje", kaže Sabina.
Na Bunici smo nekad učili plivati, prisjeća se Sabina, kaže i kako je nekad bilo puno ljepše, čistije.
"Istina, ranije je bilo čistije, ljepše, urednije, voda je bila ljepša. Nekad je bilo puno ljepše, ali ni sada se ne damo", kazali su.
Mensur Rahimić i ovaj Praznik rada provodi na Bunici i kaže kako je i ne pamti kad je prvi put ovaj važan datum provodio na rijeci.
"Na Bunici sam od 1966. godine, od kad sam se i rodio. Doveo me stari ovdje kad sam dva mjeseca imao, tradicija je ovo za nas. Mnogo bolje je bilo prije, ljepše, raja rahatnija i teferič bolji. Proba se i danas nešto, ali tuga, tuga", razočaran je Rahimić.
Upoznat je kako godinama u Mostaru nema posebnih dešavanja za Praznik rada, dešavanja koja sugerišu na borbu za prava radnika.
"Počelo se nešto pričati o sindikatu i pravima radnika u trgovini, ali slabo je sve to. Poslije onog prokletog rata je prošlo dvadeset i pet godina, a sindikati sada nešto pričaju, šuplja stalno neka. Kod nas se zna, ko je gazda može šta hoće, raja se pati", kazao je Rahimić dok se roštilj tek spremao.
Na Bunici je najviše pažnje privlačila i jedna zastava bivše države, iznad mjesta na kojem su roštiljali mladi koji se one Jugoslavije možda i ne sjećaju. Mnoge koje smo sreli danas komentarisali su baš tu zastavu na krošnji.
Svratili su i trubači, privukli pažnju i zaradili svoju dnevnicu. Bilo je i onih koji su se okupali, a čuli smo i komentare da se ništa ozbiljnije nije "okrenulo", što najbolje ilustrira stanje u društvu.
