Možda je vrijeme praznika, ali Dodik ponovo prijeti i utvrđuje pregovaračke pozicije
Bez obzira na neustavnost takvih poteza Dodik, kao i svih prethodnih godina svjesno pomjera granicu dopustivog, jer jednostavno ne dobija nikakvu konkretnu sankciju za svoje poteze. Sve se završi verbalnim osudama, citiranjem zakona i međunarodnih konvencija te obećanja da SAD i druge sile neće dopustiti narušavanje mira i ugrožavanja države na bilo koji način.
No takva retorika iz RS-a neminovno utječe na opći ambijent u državi, gdje Dodik ispituje granicu mogućeg i gdje se sve završava izražavanjem zabrinutosti. Postavlja se pitanje kako građani trebaju posmatrati ovakve političke poruke, dok im se obećava transparentniji izborni proces i pošteniji izbori.
Jasno je da Dodik nije ostvario sve svoje prijetnje posljednjih godina, ali je u značajnoj mjeri pomjerio granicu dopustivog. Možda Dodik nije formirao vojsku RS-a ili entitetsku upravu za indirektno oporezivanje, ali je širokim spektrom prijetnji u ucjena ipak povukao antidržavne poteze, kojima trguje.
Od tri politička bloka iz državne vlasti (SNSD, HDZ i Trojka) jasno je šta svaki želi, ali oni koji ucjenjuju su SNSD (izbacivanje stranih sudija, državna imovina...) i HDZ kojem je legitimno predstavljanje u Izbornom zakonu crvena linija. Trojka je na drugoj strani razapeta defanzivom takvih zahtjeva i nemogućnosti da partnerima prebaci lopticu sa svojim zahtjevima.
U konačnici, možda Dodik neće dobiti sve što traži, ali će stalnim i novim zahtjevima pomjerati granicu dopustivog, jer će i međunarodna zajednica i partneri u cilju smirivanja situacije i Dodika kao političkog faktora u jednom trenutku pristati na neke od zahtjeva, zbog mira u kući. I to je ono čega je Dodik svjestan i na čemu intenzivno ustrajava.
